Super User

Super User

Devet aviona izvršilo je prinudna slijetanja tokom letova unutar vazdušnog prostora Čilea, Argentine i Perua zbog bombaških prijetnji koje je registrovala čileanska uprava za civilni avionski saobraćaj, izjavio je danas direktor ove službe.
 

Najmanje dva aviona pripadaju kompaniji "LATAM airlines", a tri niskotarifnoj čileanskoj kompaniji "Sky", potvrdili su ovi prevoznici.

Viktor Viljalobos Kolao (Victor Villalobos Collao), generalni direktor čileanske uprave za civilni avionski saobraćaj, rekao je da upućeno ukupno 11 prijetnji, od kojih su dvije bile "fiktivne", a devet se odnosilo na postojeće letove.

Svi avioni su pregledani i utvrđeno je da u njima nema eksploziva, a dva su dobila dozvole da nastave letove, rekao je Koljao.

On je dodao da policija pokušava da utvrdi porijeklo telefonskih poziva sa prijetnjama, koji su upućeni firmi "LATAM" i upravi civilnog avio-saobraćaja.

"Uvijek imamo napušten kofer ili dva. To je normalno. Ali ovo je bio sasvim poseban slučaj", rekao je Koljao novinarima na aerodromu u Santijagu.
cazin.net

Operativni štab za pitanje migracija u BiH je, nakon određivanja lokacija prihvatnih centara za migrante, koji su usaglašeni sa predstavnicima lokalnih zajednica, odredio je da iduće sedmice počinju radovi i rekonstrukciji objekata u Bihaću i Ušivku kod Sarajeva, dok se istovremeno vrši adaptacija objekta hotela Sedra u Cazinu. u kojem će iduće sedmice bit će smješteno još 50 osoba, zaključeno je na sastanku u Sarajevu Operativnog štaba za pitanje migracija u Bosni i Hercegovini.

Štab je prihvatio da privremeni prihvatni centar bude u objektu „Agrokomerca“ u Velikoj Kladuši, a ministar sigurnosti BiH i predsjedavajući Štaba Dragan Mektić je najavio da će uskoro posjetiti ovu općinu, tokom koje će sa predstavnicima ove lokalne zajednice razgovarati o preostalim tehničkim detaljima. Jačanje kontrole granica BiH.
cazin.net

Najefikasniji u bh. timu bili su Huseinović s 18 i Gatarić sa 15 poena.
 

Muška kadetska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine plasirala se sinoć u polufinale Evropskog prvenstva B-divizije za igrače do 16 godina u Sarajevu, savladavši ekipu Islanda rezultatom od 86:59.

Najefikasniji u bh. timu bili su Huseinović s 18 i Gatarić sa 15 poena.

Naši kadeti će danas u meču za finale i plasman u A-diviziju igrati protiv selekcije Makedonije u dvorani na Ilidži s početkom u 18.45 sati.

U drugom polufinalnom duelu danas se sastaju i Rusija i Češka.

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić rekao je da se broj migranata značajno smanjuje i da oni odlaze iz Bosne i Hercegovine.
 

On je na konferenciji za medije, održanoj danas u Banjoj Luci, kazao da BiH želi biti zemlja tranzita, a ne krajnja destinacija migranata.

- I dalje nismo odobrili nijedan azil, bez obzira na to što postoje zahtjevi, jer mi njih tretiramo kao ekonomske migrante i kao takvi ne mogu dobiti azil - rekao je Mektić.

Dodao je da se broj migranata koji su u BiH značajno smanjuje te da ih je u zemlji trenutno manje od 2.500.

Mektić je rekao da će dodatne policijske snage biti raspoređene na granici BiH te da će se, s obzirom na odlazak migranata, njihov broj unutar BiH i dalje smanjivati.

- Donijeli smo odluku i odredili tri prihvatna centra na prostoru Unsko-sanskog kantona, to su Bihać, Kladuša i Cazin, i već se uspostavljaju i popunjavaju kapaciteti. Taj problem ćemo staviti pod kontrolu i nema priče da se dešava bilo šta nekontrolirano - istakao je Mektić.

Dodao je da zemlje u okruženju imaju daleko veći broj migranata nego BiH, da ih u Srbiji ima oko 8.000, u Crnoj Gori više od 2.500, te da smatra da Hrvatska nije dala tačne podatke kada je rekla da ima 2.500, jer su iz BiH svi otišli u Hrvatsku.

- Tranzit ne možemo spriječiti, jer je to globalni problem. Bit ćemo sastavni dio evropskog rješenja - kazao je Mektić.

On je rekao i da ima informaciju da nekoliko hiljada migranata u Loznici žele prijeći u BiH, te da se zbog toga pojačava prisustvo policije na granici.

- Sve bolje zatvaramo granicu, odbijamo sve veći broj migranata, a s druge strane, oni i odlaze - kazao je ministar sigurnosti.

Komentirajući mogućnost raspoređivanja pripadnika policije FBiH na pojasu državne granice, koji je administrativno na teritoriju entiteta RS, Mektić je rekao da ne zna hoće li biti raspoređeni, a ako budu, da će biti potčinjeni Graničnoj policiji BiH i da neće imati ništa sa nadležnostima MUP-a RS.

Što se tiče migranata u Bijeljini, rekao je da oni tamo čekaju registraciju te da će centar za strance u tom gradu raditi i u dane vikenda kako bi se Bijeljina rasteretila tog problema.

Na pitanje jesu li među migrantima otkriveni oni koji pripadaju radikalnim grupama, Mektić je rekao da se došlo do određenih saznanja.

- Došlo se do saznanja da postoje osobe za koje postoji osnova sumnje da bi mogle pripadati radikalnim ili ozbiljnim kriminalnim grupama. Iznenađen sam brojem uživalaca droge, to su ozbiljni problemi, jer padaju u teške apstinencijske krize i imamo dosta problema. Njih odvodimo u Imigracioni centar u Istočno Sarajevo i tu su pod nadzorom, bez mogućnosti kretanja - rekao je Mektić.

Dodao je da je do sada zbog krijumčarenja migranata oko 40 osoba uhapšeno i predato nadležnim tužilaštvima na procesuiranje.

- Vrti se ogroman novac, mnogo zarađuju i zamjeram EU to što putem EUROPOL-a i FRONTEX-a nije uspostavila kapacitet da se na ovoj ruti spriječi ta vrsta organiziranog kriminala - istakao je Mektić.

Naglašava da su informacije o tome da se žele praviti izbjeglička naselja u povratničkim mjestima bile špekulacije i da "nema ništa od toga". Priče o ulasku 150.000 migranata u BiH, mogućnošću da im se da azil, a kasnije državljanstvo, da promijene nacionalnu strukturu, nazvao je glupostima.

On je rekao da su te priče izmišljene kako se ne bi pričalo o migracijama iz BiH i odlasku mladih, posebno iz RS.

- To se radilo u nedostatku vlastitih ideja kako riješiti tešku ekonomsku krizu u Republici Srpskoj i stvoriti radna mjesta, otvoriti fabriku. Građani to prepoznaju, posebno mladi, i odlaze i to je ozbiljniji problem od migranata, koje stavljamo pod kontrolu i upravljamo njima - rekao je ministar Mektić.

Odbacio je navode pojedinih medija da postoji tajni spisak osoba iz Rusije kojima je zabranjen ulazak u BiH.

- Nema nikakvog spiska. Pa nismo mi Amerika i UN. Šta ćemo mi morati dati Lavrovu? Pozvat će nas, je li, negdje i reći: "Ajmo, dajte spiskove", kako to misli izvesti. Nema ništa od toga - odgovorio je Mektić. 
cazin.net


 
 Za ulazak u Bosnu i Hercegovinu neprijavljeni migranti koriste improvizovana plovila, često samo gumene čamce, koje nabavljaju od lokalnih trgovaca u Srbiji. Nisu rijetki slučajevi da u tim pokušajima dođe i do prevrtanja čamaca, zbog čega su intervencije policijskih službenika česte i u smislu spašavanja tih migranata od utapanja. Ekipa Anadolu Agency (AA) provela je dan na terenu sa patrolom Jedinice Granične policije BiH Zvornik gdje je, uz područje Bijlejine, u posljednje vrijeme i evidentiran najveći broj ulazaka neprijavljenih migranata u BiH
 

ZVORNIK, 16. augusta - Na području Loznice u susjednoj Republici Srbiji prema operativnim podacima bh. policijskih agencija nalazi se između 2.000 i 3.000 neprijavljenih migranata koji čekaju pogodan trenutak za prelazak u Bosnu i Hercegovinu, najčešće preko rijeke Drine. 

Za ulazak u Bosnu i Hercegovinu neprijavljeni migranti koriste improvizovana plovila, često samo gumene čamce, koje nabavljaju od lokalnih trgovaca u Srbiji. Nisu rijetki slučajevi da u tim pokušajima dođe i do prevrtanja čamaca, zbog čega su intervencije policijskih službenika česte i u smislu spašavanja takvih migranata od utapanja. 

Ekipa Anadolu Agency (AA) provela je dan na terenu sa patrolom Jedinice Granične policije BiH Zvornik gdje je, uz područje Bijeljine, u posljednje vrijeme i evidentiran najveći broj ulazaka neprijavljenih migranata u BiH. 

- Igra mačke i miša - 

Sa Admirom Nikšićem, inspektorom za istrage, i Emirom Hamustafićem, inspektorom za kriminalističko-obavještajne poslove Jedinice Granične policije Zvornik, obišli smo četiri kritična lokaliteta u graničnom pojasu koje nadzire ta jedinica, a koja neprijavljeni migranti često koriste za prelazak. 

Na tim područjima, posebno u Tabanovcima, Tršiću i Kozluku, korito rijeke Drine dosta je usko, a kao lokalitet za pokušaje prelazaka koristi se i područje Čelopeka. 

Najintenzivniji prelasci neprijavljenih migranata dešavaju se pod okriljem noći, između 22 i pet sati ujutro. Ono što graničarima otežava pronalazak migranata, u slučaju da se domognu teritorije BiH, jeste što se s druge strane nalaze kukuruzišta koja im služe za skrivanje. 

Iako se, kažu, migranti nekada sa druge strane, srbijanske, na području Loznice mogu vidjeti i uz obalu Drine tokom dana, u izviđanju terena, u vrijeme naše posjete, osim lokalnih ribara, nije bilo ništa što bi ukazivalo da se neprijavljeni migranti tog dana ili noći spremaju na svoje "putovanje".

1 

Mirel Imamović, komandir Granične policije Zvornik, u razgovoru za Anadolu Agency potvrđuje da su  "tenzije oko ilegalnih migranata i dalje prisutne na tom području sa nešto pojačanim intenzitetom".

"Nakon posljednjih dešavanja koje provodi menadžment Granične policije Bosne i Hercegovine i u dogovoru sa MUP-om RS-a o razmjeni podrške koju granični službenici primaju od različitih policijskih agencija u BiH, stanje se popravlja, drži se pod kontrolom, upravljamo informacijama i prilagođavamo stanju na terenu. Naše policijske patrole su aktivne i mislim da je stanje trenutnu uredu, odnosno bolje nego ranije", kaže Imamović. 

Navodi da se tenzije mijenjaju od područja do područja, odnosno mijenjaju se mikrolokacije koje su migrantima interesantne za prelaske.

Na terenu, priznaju iz policijskih agencija, vodi se klasična "igra mačke i miša" između pripadnika graničnih službenika i neprijavljenih migranata.

"I oni, ilegalni migranti, upravljaju informacijama, odnosno razmjenjuju informacije. Koriste informatičke tehnologije, koriste GPS, satelite, karte... Mi pokušavamo da se prilagodimo, mijenjamo raspored svojih patrola. Koliko smo u tome uspješni? Mislim da smo za sada mnogo uspješniji nego u prethodnom periodu upravo zbog dodatnih resursa koje imamo", poručuje Imamović.

- Graničari u misiji spašavanja migranata od utapanja - 

Kada su u pitanju statistike, one su, kaže komandir Jedinice Granične policije Zvornik, vrlo jasne i neupitne.

Jedinica Granične policije Zvornik pokriva državnu granicu BiH sa Republikom Srbijom koja je ustvari paralela sa tri administrativne opštine - Zvornik, Bratunac i Srebrenica. Radi se o nekih oko 160 kilometara granice. 

"Samo u mjesecu julu blagovremenim policijskim intervencijama naših policijskih patrola spriječili smo, odnosno odvratili ilegalni prelazak za 725 osoba u 109 pokušaja. U isto vrijeme, mi smo zatekli na teritoriji BiH 63 strana državljanina koje smo u skladu sa važečim zakonima uputili u nadležne Službe sa poslove sa strancima u Bijeljinu u daljnju proceduru. U odnosu na mjesec ranije, juni, mislim da je to povećanje od nekih 80 posto. Jer smo u junu imali oko 400 vraćenih ilegalnih migranata u pokušaju ulaska u BiH. To su lica koja nisu uspjela ući, odnosno domoći se teritorija BiH", ističe Imamović. 

No, djelovanje Granične policije BiH na vraćanju migranata pri pokušaju neregularnog ulaska u BiH ne znači da su oni i trajno zaustavljeni u tome. Pri tim pokušajima česte su i nezgode. 

"Mi imamo mnogo slučajeva kada lice istog identiteta po nekoliko puta zateknemo u pokušaju ilegalnog prelaska na teritoriju BiH. Mi ga svaki put odvratimo od pokušaja. Veoma su česte incidentne situacije, jer je Drina cijelom dužinom u okviru Jedinice Granične policije Zvornik granica, u smislu da dolazi do prevrtanja čamaca, improvizovanih plovila koje ilegalni migranti koriste za prelazak državne granice. Mi sa svoje strane službenim plovilima vrlo često moramo spašavati te ljude. Imamo i tu humanu dimenziju. Ne možemo dozvoliti da neko izgubi život u rijeci Drini. Drina je varljiva zbog hidroakumulacija. Ona jako brzo mijenja u nizvodnom dijelu svoj vodostaj. Tako da u pola sata je moguće preći na pojedinim mjestima, a već za narednih petnestak do dvadesetak minuta to je nemoguće zato što voda koja se pušta iz hidroakumulacija podigne njenu razinu", ističe Imamović.

Mnogo puta su, kaže, imali misije spašavanja, pružali prvu pomoć neprijavljenim migrantima, obavještavali civilnu zaštitu, Dom zdravlja u Zvorniku, koji im je pružao i pruža potrebnu medicinsku intervenciju. Bilo je, vele, i lomova, povreda, padova pri pokušajima ilegalnih prelazaka iz Srbije u BiH zbog nepristupačnog terena. 

2

"Zajedno, u suradnji sa Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), također, mnogo puta spajamo porodice", navodi Imamović.

- Uništavaju dokaze da su boravili u Srbiji -  

Međutim, komandir Jedinice Granične policije Zvornik ističe i drugu stranu situacije s nepravilnim prelascima granice, koja je u posljednje vrijeme sve prisutnija.

"Migranti koje u posljednje vrijeme koje srećemo u pokušaju ilegalnog prelaska postaju sve agresivniji. Na pojedinim lokacijama pokušavaju nasilno da uđu. Čak na jednoj lokaciji, željezničkom mostu u Zvorniku koriste, na službenike Granične policije BiH bacaju kamenje koje nalaze na pruzi. Tako da su i naši policijski službenici izloženi mnogobrojnim opasnostima. Nikada ne znamo kakva je struktura tih ljudi koji pokušavaju da pređu, koliko su agresivni, da li su to porodice...", ističe Imamović. 

O strukturi neprijavljenih migranata koji pokušavaju da uđu u BiH statistike kažu da su to lica od 18 do 28 godina u najvećem broju. Ima i manji broj žena i djece, ali je to, ističe Imamović, zanemarivo. 

"Mi smo u prilici da razgovaramo s njima. Jako često prikupljamo te podatke kroz razgovor sa licima koje zateknemo na teritoriji BiH. To su većinom migranti sa područja Irana i Pakistana. Tome pogoduje i situacija kada je Republika Srbija ukinula vizni režim sa Iranom. Tako da oni od momenta slijetanja na aerodorom Beograd, za dva sata su već na području Loznice i pokušavaju da pređu u BiH. Oni nikada prilikom prelaska nemaju nikakve dokumente. Cijepaju ih, jednostavno, pokušavaju da unište svaku vezu, svaku mogućnost dokazivanja da su oni bili na teritoriji Srbije. Jer to, opet, ako postoji dokaz, u daljem kontekstu omogućava nama da ih kroz redovan postupak readmisije vratimo u Srbiju. Zbog toga oni i cijepaju sve te dokumente i sve ono što ih može povezivati sa boravkom u Srbiji", navodi Imamović. 

Postoji, kaže komandir Granične policije Zvornik, nekoliko mikrolokacija koje su mnogo interesantne neprijavljenim migrantima koji dolaze u Srbiju, a žele nastaviti prema BiH i dalje.

"Oni imaju jedan cilj, a to je da pređu sve te moguće prepreke i barijere do njihove željene destinacije. To može biti neka od zemalja EU, a najčešće Njemačka, Švedska, Italija, Francuska. Na tom putu ih očekuju mnoge granice i oni zaista ne biraju način da pređu bilo koju barijeru", ističe Imamović.

Stoga se, kaže on, hvataju često na podvozja kamiona, odnosno vozila.

"Mi smo ih ovdje na graničnom prelazu Karakaj pronašli u tovarnim prostorima kamiona. Ilegalni migranti u ta teretna vozila ulaze podesnim sredstvima, odnosno nožem ili skalpelom prerežu - presijeku ceradu i uđu u taj prostor. Pokušavaju da prođu carinsku kontrolu i naše provjere na graničnim prelazima. Također, skrivaju se u teretnim vagonima, u vozovima. Kriju se u podvozju vozova. Hvataju se za voz u pokretu što nama otežava sam način reakcije, jer mi ih vidimo, jer smo na tim tačkama 24 sata svih sedam dana, ali ne možemo reagovati, skidati lice sa voza u pokretu, jer to je nemoguće. Iz tih razloga su naši poslovi jako kompleksni, moramo se prilagođavati, tražiti najbolje načine da budemo što efikasniji", ističe Imamović.

- Ulasci čak i preko hidrocentrala na Drini -

Pripadnici Granične policije, navodi komandir, koriste specijalističku opremu, svakodnevno maksimalno vrijeme na raspolaganju usmjeravaju da kontrolišu sva putnička i teretna vozila na ulazu, provjere svaki teren za koji imaju bar jedan operativni podatak o lokaciji koju bi migranti mogli koristiti kao moguću tačku prelaska i ulaska u BiH. 

3

"Ti podaci spadaju u sferu podataka koji su zaštićeni, stoga neću govoriti o mikrolokacijama, jer to bi moglo i nas na neki način spriječiti u efikasnom obavljanju zadataka. Ali, to je trenutno područje sjeveroistočne Bosne, područje Zvornika, pa sjevernije prema Bijeljini. To je i jedan dio oko Bratunca, novoizgrađeni most. Zapravo sve te fizičke spone između BiH i Srbije, željeznički mostovi, pa čak i hidrocentrale su kritične tačke. Imali smo zabilježene slučajeve kada migranti prelaze preko hidrocentrala. Zaobilaze, izbjegavaju to fizičko obezbjeđenje na tim hidrocentralama i pokušavaju da se domognu teritorije BiH", navodi Imamović.

Posebno zabrinjava korištenje hidrocentrala za nepravilne prelaske granice dvije zemlje, jer se radi o objektima od posebnog značaja, gdje je zabranjeno kretanje, pa čak i fotografisanje. 

"Jasno je i nama da je BiH samo tranzitna zemlja na njihovom putu. Međutim, mi samo obavljamo svoju misiju, imamo svoju zadaću, imamo svoje poslove i zadatke iz nadležnosti Granične policije BiH. Trudimo se da budemo na visini zadatka, da budemo uspješni u našem poslu, a politiku prepuštamo političarima. Cilj Granične policije BiH uopće je da tu efikasnost prilikom zaštite državne granice, prilikom granične kontrole, podignemo na toliki nivo, da pojačamo naše resurse, ljudske kapacitete, da upravljamo tim migracijama na odgovarajući način", navodi Imamović.

To znači da nastoje da blagovremenim intervencijama i reakcijama, svojim operativnim radom na terenu budu prisutni na onim mjestima gdje su migracije najintenzivnije.

"Tim načinom, odvraćanjem od ilegalnih ulazaka migranata, možemo ponovno samo na neki način usmjeriti ta regionalna kretanja tih migrantskih ruta, na neku drugu ili ih odvratiti od pokušaja ulaska u BiH, odnosno preorjentisati ih da biraju neke druge mogućnosti da se domognu svog cilja. Ovo jeste sigurnosni problem, ali je i politički, ekonomski, humanitarni, odnosno ima višedimenzionalni karakter",poručio je Mirel Imamović, komandir Jedinice Granične policije Zvornik.  
cazin.net

“Odluka Narodne skupštine Republike Srpske od 14. augusta je korak u pogrešnom smjeru. Pokušaji da se odbace ili dopune izvještaji o Srebrenici dio su širih napora da se revidiraju činjenice iz prošlih ratova, poriče historija i politizira tragedija”, jasno su poručili iz State Departmenta.

Podsjetili su da su međunarodni sudovi zaključili da se dogodio genocid u Srebrenici 1995. godine te da je Vlada RS 2004. godine usvojila izvještaj o Srebrenici, što je bio važan korak u pomirenju u Bosni i Hercegovini.

“U interesu je građana Republike Srpske da preokrenu trend poštovanja osuđenih ratnih zločinaca kao heroja i da osiguraju da njihovi zločini budu javno odbačeni. Shvatanje obima tragedije koja se dogodila u Srebrenici vrlo je važno za nastavak pomirenja u BiH”, proučili su iz State Departmenta.

Naglasili su da SAD ostaju posvećene Bosni i Hercegovini na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, da istražuju i krivično gone pojedince odgovorne za zločine protiv svih etničkih grupa.

“Strašan rat koji se dogodio devedesetih godina podsjeća nas da se moramo truditi za stabilnu i prosperitetnu budućnost u korist svih građana, bez obzira na etničku pripadnost ili religiju. Negiranje činjenica utvrđenih u ratovima neće unaprijediti ciljeve niti pomoći građanima Bosne i Hercegovine”, naveli su iz State Departmenta.

Narodna skupština RS odbacila je izvještaj Komisije za Srebrenicu iz 2004. godine te zatražila od Vlade RS da ga povuče i stavi van snage. To su usvojile stranke sa srpskim predznakom u NSRS-u.

Ova odluka izazvala je brojne reakcije domaćih političkih, ali i međunarodnih faktora u našoj zemlji.

Tako su, između ostalih, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država i Ured visokog predstavnika najoštrije osudili cinično korištenje izvještaja Komisije o događajima u i oko Srebrenice iz 2004. godine u političke svrhe u predizbornom periodu.

“Politizacija izvještaja ne doprinosi pravdi i pomirenju, podriva vladavinu prava, ne predstavlja evropske vrijednosti i, u krajnjoj liniji, predstavlja prijetnju procesu postizanja pravde za sve žrtve ratnih zločina, bez obzira na etničku pripadnost”, stoji u zajedničkom saopćenju.
krajina.ba

mati povjerenje neke osobe, prijatelja ili saradnika privilegija je i čast za svakog čovjeka. Nesumnjivo je to prvi znak pravog prijateljstva u kojem nema mjesta za sumnju u odanost i podršku u različitim životnim situacijama. Ali, rat je opet nešto drugo. Tu se odanost cijeni i mjeri na poseban način, jer u ratu se gine i strada, a svaki potez i svaki korak koji se učini predstavlja “mač s dvije oštrice”.

Može doprinijeti uspjehu i pobjedi, ali može dovesti do gubitka i poraza. Stoga su odani i povjerljivi saradnici u ratu kao biserne školjke koje imaju neprocjenjivu vrijednost. Jedna od takvih “školjki”, koju je još početkom rata uočio i za bliskog saradnika uzeo komandant Nanić, bio je i Meho Bašić, pomoćnik komandanta za obavještajne poslove u 105/505. brigadi. Koliko je Bašić bio odan generalu Naniću, pokazuje i činjenica da su na istom lokalitetu i u razmaku od nekoliko minuta obojica izgubili život. Ove godine navršava se 23 godine od pogibije Mehe Bašića, velikog stratega i izuzetnog poznavaoca terena na širem rejonu Suhe međe, na kojoj je 105/505. držala linije i vodila niz uspješnih borbenih akcija.

Meho Bašić (sin Miralima i Emine) rodio se 1949. godine u Bužimu, u naselju Zaradostovo. Osnovu školu završio je u Bužimu, a Srednju elektrotehničku u Bihaću. Do izbijanja rata radio je u Elektrodistribuciji Bužim. Iako je nastupao i za raniji bužimski fudbalski klub “Napredak”, bio je aktivan član OFK “Bratstvo” Bužim od njegovog osnivanja 1971. sve do 1992. godine. Prilikom obavljanja borbenih zadataka koristio je kodno ime “Lovac”. U završnoj godini rata lakše je ranjen 17. aprila u području Metle na velikokladuškom ratištu. Poginuo je 5. augusta 1995. godine na Ćorkovači, u rejonu Vijenca. Posthumno je odlikovan ordenom “Zlatni ljiljan”, te unaprijeđen u čin majora Armije Republike Bosne i Hercegovine. Otac je sina Kemala i kćerke Arijane.

IZUZETAN LOVAC I POZNAVALAC TERENA

Jedan od najbližih Mehinih saradnika Zijad Nanić tvrdi da je Meho bio izuzetno važan u cijeloj strukturi brigade i njenom funkcioniranju. “To njegovo životno iskustvo bilo je od ogromne važnosti za sve nas. Još prije rata bio je na glasu kao jedan od najboljih lovaca u Bužimu i šire, sve do Žirovca i Gline u Hrvatskoj. Dobro je poznavao teren i imao sigurno oko. Neki njegovi pogoci i danas se prepričavaju u lovačkim društvima. Lovačko iskustvo bila mu je preporuka za ono što će uslijediti. Od samog početka rata družio se s momcima iz ‘Hamzi’ jer su dvojica braće Fikret i Ismet bili u toj jedinici, tako da je preko njih imao kontakt s prvim vojnim jedinicama. Nakon što sam postavljen za pomoćnika za bezbjednost u Štabu Teritorijalne odbrane Bužim, jedan dan sam otišao kod njega jer sam znao da je on bio u rezervnom sastavu Državne bezbjednosti.

Tad sam mu rekao da želim da me malo uputi oko svega jer je to meni tad bila velika nepoznanica. I on meni kaže: ‘Haj sutra ću ja doći pred komandu pa ćemo malo obići teren.’ I tako smo otišli do Dobrog Sela. Toliko me provodao po terenu da sam ‘spao’ s nogu. Tu smo se malo bliže upoznali. Bilo je to vrijeme dok je još komandant ŠTO bio Esad Velić. Meho se u to vrijeme nije mnogo uključivao. Dolaskom rahmetli Izeta Nanića na čelo ŠTO Bužim, njih dvojica su se jednom negdje slučajno sreli. Kao dobar poznavalac topografskih karata, komandant Nanić analizirao je kartu i pravio plan za neku aktivnost. Tu se uključio Meho i sugerirao komandantu na detalje s karte koji ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu jer su se u međuvremenu prokopali neki šumski putevi koji su na karti odranije bili označeni kao kozije staze. Vidjevši da Meho dobro poznaje teren, odmah ga je prigrlio u komandu kao čovjeka koji može biti od pomoći za sve ono što će uslijediti. Tako je Meho imenovan za pomoćnika za obavještajne poslove, gdje je bio od velike pomoći komandantu Naniću. Na vezi je dugo vremena držao ‘Gazije’, izviđački vod koji je imao ulogu prikupljanja podataka s terena. Jedino nije volio pisati izvještaje za brigadu i korpus. On bi komandantu ispričao šta i kako je bilo, a izvještaj je uvijek pisao neko od referenata. Ali što se tiče terena, izvidjeti, procijeniti, tu je doista bio izvanredan”, navodi Nanić.

Postoji cijeli niz zanimljivih situacija koje se vezuju za Mehu. O tome Zijad Nanić kazuje: “Sjećam se kad smo on i ja poslali neke grupe u izviđanje, pa je jedna grupa ‘zabasala’. I onda Meho kaže preko motorole Remzi Mulaliću: ‘Znaš gdje sam ja prije dvije godine ubio onog srndaća?! E tu dođite, tu ću vas čekati.’ Onda smo mi to poslije prepričavali. Njih dvojica znaju gdje je ubijen srndać, a ne zna cijela Srbija. Smijali smo se toj situaciji. Ali su oni ubrzo ‘izbasali’ kad im je on to rekao. Često je znao otići na Ćorkovaču u rano proljeće za sunčanog vremena, pa ga nema dugo. Kad je zgodno, izvidi nešto i tako. Pa onda dođe crn k’o Arap. Jednostavno je volio prirodu, u duhu istinskog lovca.”

U Mehine terenske sposobnosti više se puta uvjerio i Nermin Šabić, borac iz “Hamzi”, koji još pamti Mehine upute i pojašnjenja iz vremena Februarske ofanzive na Spahića Glavici kod Bihaća. Kako kazuje, Meho je na jednostavan način znao običnim borcima objasniti kako da se u svakom momentu orijentiraju i pomoću koje kote da se domognu sigurnog terena ako bi se izgubili. Od svih susreta, kaže da mu je najzanimljiviji bio onaj kada se s Mehom dovezao na zarobljenom tenku u akciji “Breza 94”. “Pitam ga ja: ‘Majstore, kakve su kočnice’, a on mi odgovara: ‘Haj sjedi pa ćemo vidjeti kad krenemo.’ S Križa je do Bužima dovezao taj tenk, koji je poslije nazvan Vitez i koji je korišten na Ćorkovači tokom Druge autonomije i u operaciji ‘Sana 95’”, prisjeća se Šabić.

IZVIĐAČ SA ŠESTIM ČULOM

Meho Bašić bio je realizator velikog broja izviđačkih akcija koje je izvodio u dogovoru s komandantom Nanićem. Sva ta izviđanja u kojima se išlo i po pet-šest kilometara iza neprijateljskih linija otvarala su niz mogućnosti. Njegove vizije odlaska u dubinu bile su priprema za ostale jedinice 505. brigade u akcijama koje su slijedile. Jedan od Mehinih saradnika bio je i Fikret Kauković, koji o saradnji s Mehom kazuje: “Meho i ja smo sarađivali u prvoj godini rata. Tad je on bio u ‘Hamzama’ i često smo nas dvojica išli u izviđanje. On je mene uzeo pod svoju zaštitu. Kad je rat počeo, on je imao 43 godine, ali je bio izuzetno fizički spreman. Imao je nevjerovatne lovačke i streljačke sposobnosti. Svojim očima sam gledao kad cigaretu na nekih petnaestak metara dva-tri puta zaredom pogađa metkom iz pištolja. Ne znam da sam pored roditelja imao boljeg savjetnika u životu. Prihvatio me kao sina, usmjeravao u raznim situacijama, a ja sam ga doživio kao učitelja i mentora. Između nas dvojice bila je neka veza, poput telepatije, i uvijek smo djelovali sinhronizirano. Bilo je u njemu nešto što je kod drugih izazivalo poštovanje. A, s druge strane, nije patio od veličine, bio je toliko skroman i susretljiv da se s njim u svakoj situaciji moglo normalno komunicirati. Sa svim osobinama koje je posjedovao bio je prava osoba za poziciju koju je obavljao u brigadi.”
Kauković se prisjeća i nekoliko situacija koje su mu najdublje ostale u sjećanju kada je u pitanju Meho Bašić. “Jedne prilike bili smo u izviđanju. Kad smo se osamili od ostatka grupe, naišla je lisica. U tom smo se momentu nalazili svega pedesetak metara od srpskih položaja. U jednom trenutku Meho je digao pušku na lisicu. Potom je zastao i pogledao na četničke položaje. Tad sam mu u očima vidio onu lovačku strast, koja se može vidjeti kod strastvenog pušača, ali situacija je bila takva da nije mogao pucati”, ističe Kauković.

Fikret Kauković je s Mehom više puta prolazio iza neprijateljskih linija. Kad god je bila kakva akcija, kako kaže, on bi ga konstantno uzimao sa sobom. O tome priča: “Nas dvojica smo se uvijek izdvajali iz grupe i odlazili svojim putem. Prije osvajanja Ćorkovače, tri ili četiri puta prolazili smo kroz srpske linije. Nije to još bila uvezana linija, bilo je dosta šupljina koje smo mi vješto koristili. Njega su krasili izuzetna smirenost i snalažljivost. Bio je 100% siguran u sebe i u teren. Na jugu i jugoistoku poznavao je teren sve do Ivanjske. Početkom rata djelovao je tenk sa srpske linije od Santračeve Glave pa do Ćorkovače. U vidnim danima znao je ‘rasćuhati’ sve zemunice na okolnim položajima. I mi smo jedne prilike išli tamo iza Nikolićke, Latinovca i Ćorkovače, koje su u to vrijeme bile u srpskim rukama. Išli smo u izviđanje kako bismo uništili taj njihov tenk. Zatim smo dolazili pod Kedića Glavicu iza četničkih linija. Ja sam bio mlad i lud, a on je bi zreo. Imali smo zadatak izvidjeti, a to je često bilo teže nego sama borba.

Sve su to bile pretpostavke za ‘Munju 93’ i neke druge akcije. A njegova uloga u ‘Munji’ najviše je došla do izražaja kada je u jednom trenutku zaškripalo po dubini, gdje su ‘Hamze’ i ‘Gazije’ bile zaglavile. ‘Hamze’ su ušle u dubinu, obavile dio posla, nisu uspjeli sve, a onda je uslijedilo izvlačenje koje nije išlo po planu. Komandant nije imao više koga poslati jer su već svi bili u stroju. Meho je kao obavještajac bio na liniji, a ja sam bio ranjen. Pogledao nas je, sugerirajući nam da od nas dvojice očekuje da obavimo taj zadatak. I krenuli smo Meho, ja i još neko iz komandantove pratnje. Kad smo pošli, ‘Munja’ je već bila poodmakla, jer je akcija počela ujutro u 6, a tad je već bilo oko 8 ili 9 sati. I riješili smo mi tu rupu na Kukuljici, ali je nismo uspjeli zauzeti. Ali ono što je bitno jeste da je Meho bio posljednja tačka prilikom izvlačenja naših boraca. Pomogao je u izvlačenju ‘Hamzi’ i ‘Gazija’, pogotovo ‘Gazija’, koje su bile otišle najdublje iza srpskih linija. Izišli smo oko 15 sati na našu teritoriju, na Ćorkovaču. Meho je bio spreman ostati posljednji. Sve vrijeme pratio je i koordinirao izvlačenje. Da u tom momentu nije bio takav čovjek tu, mnogo bi naših ljudi stradalo. U tom smislu, može se kazati da je Mehina uloga u ‘Munji’ bila doista velika.”

“DESNA RUKA” KOMANDANTA NANIĆA

Remzija Mulalić poznavao je Mehu još od prije rata, kada su zajedno lovili. “Sa svakim je bio dobar, ali je imao ljude koje je posebno volio. Bio je jedan od najbližih saradnika Izeta Nanića, njegova ‘desna ruka’. Sa svojih 27 godina, Izet Nanić je početkom rata još bio relativno mlad. Nastranu to što je bio vrlo nadaren, spreman i ostalo, ali on se s Vojne akademije vratio u sredinu u kojoj nije poznavao puno ljudi i mnogima je bio posve nepoznat. Međutim, Meho je izuzetno poznavao ljude u Bužimu i široj okolini, skoro svakog čovjeka u glavu, jer je dugo godina radio kao električar, bio lovac i igrao nogomet. Ne samo da je poznavao nekog čovjeka već je često znao i njegovog oca i djeda i njihov porodični mentalitet.
Druga stvar, on se volio družiti s ljudima. Gdje god bi došao, tu je bila odlična atmosfera. Bilo da je riječ o lovu, ribolovu, turniru, uglavnom je uvijek bilo zanimljivo biti u njegovom društvu. A kad je streljaštvo u pitanju, nije mu nadaleko bilo ravnog. On ispuca u drvo i kaže: ‘Dečki, ne drvo gađati, nego rupu!’ Nisi li ti pogodio rupu, nisi ti nikakav strijelac. Sjećam se da su nam prije rata dolazili u posjetu neki Hrvati iz Gline, na Žuti put na neko druženje, i u jednom momentu kaže Meho: ‘Idemo gađati.’ Kaže jedan Hrvat: ‘Gađamo sešir sa sačmom.’ Kaže njemu Meho: ‘Ne sačmom, nego kuglom.’ Bili su tu još i Fikro Bašić, Rasim Topalović Hadžija, ja i još neki. I oni bacaju šešir, a mi ga s lahkoćom pogađamo, pa nam kažu: ‘E jeste kuglaši’”, sjeća se Mulalić.

Meho Bašić je kao pripadnik Državne bezbjednosti početkom rata još vjerovao u “bratstvo i jedinstvo”. Nekoliko mjeseci mu je trebalo da shvati kakvo zlo sprema srpski agresor. O tome Mulalić kazuje: “Malo ko je u Bužimu znao da je Meho bio u Državnoj bezbjednosti i da je dužio pištolj ‘Škorpion’. Početkom rata on je istinski još vjerovao u onaj sistem. Nikako nije mogao shvatiti da bi čovjek na čovjeka pucao. Sjećam se, mi ono u početku hodamo, organiziramo se, i on nama kaže: ‘Šta vi glumite?’ Međutim, kad su prve granate pale na Bužim, pa pogodile neku kuću u čaršiji, kad ti eto Mehe u Čavu, gdje je bio stacioniran PDV ‘Hamze’. Mi se samo vratili s terena, umorni, gladni i žedni, a on nosi punu konjsku ‘strunjicu’ različite municije. Kaže: ‘Dečki, primate li me u ekipu!?’ Mi smo svi ostali bez riječi. Kaže da do danas nije vjerovao da bi pucao na čovjeka, ali kad je doživio da njegov sin Kemo plače u podrumu zbog granata koje padaju, shvatio je da nije čovjek koji će plakati u podrumu, i tako je krenuo s nama.”
Remzija Mulalić je s Mehom proveo dosta vremena i u toku rata. Često su odlazili u izviđanje. Kako kazuje, Meho ih je znao voditi iza četničkih linija, pa bi s druge strane posmatrali Nikolića Glavicu, na kojoj su bili srpski položaji. U Mehinoj blizini bio je i u vrijeme njegove pogibije. “Ja sam se s Mehom rastao pet minuta prije njegove smrti. S Nanićem sam se vidio nekih pola sata prije nego će poginuti. Mi smo se tog 5. augusta ujutro sreli kod prislušnog centra na Ćorkovači. Jutro je bilo svježe. Nanić je došao nekim džipom. Kad je izišao, upitao nas je: ‘Momci, šta ima, kakve ste volje?’ Ja sam bio pomoćnik komandanta za logistiku u 4. bataljonu, čiji je komandant bio Suljo Mirvić. Meho Bašić i ja smo Naniću predložili da idemo dionicom po kosi. I nije nam kazao da naš prijedlog ne valja, nego nam je, da nas ne povrijedi, mudro odgovorio: ‘Dobra je ta zamisao, ali ima još bolje rješenje.’ I onda nam je obrazložio svoj prijedlog.

Kasnije smo Meho, Hamdo Mustafić i ja s četom Sede Šekića dobili uputu od komandanta Nanića da idemo u smjeru sela Devetaci. Kaže: ‘Vi dobro znate ove šume i staze, kad stignete, javite mi se da vam pošaljem još dvije čete da možete ući u selo.’ Kad smo došli do onog mjesta gdje je Meho poslije poginuo, kažem ja Mehi: ‘Hajmo ostati ovdje s nekoliko ljudi u osiguravanju terena.’ Veli on meni: ‘Daj, bolan, vidiš da su oni već gotovi!’ A stvarno, hrvatska avijacija već je tukla jednu raketnu bazu u Šumarici. Međutim, mi dolazimo do kote Hleb. Tu je šezdesetak četnika bilo u Devetacima u pripravnosti. Pola je njih kamionom krenulo cestom na jednu okretaljku, a druga polovina uz Vijenac, prema nama. I mi smo se s njima susreli. Ovaj naš borac ispucao je jednom četniku po stomaku i on, kako je padao, sasuo je rafal metaka u zrak, ali je jedan metak pogodio jednog našeg borca u nogu. Tu je jedan četnik bio ranjen, a jedan mrtav. U tom momentu kaže meni Meho: ‘Remzo, odoh ja nazad.’ Pitam ga: ‘Što sad nazad?’ Kaže: ‘Da se izvrši sječa onih stabala što su oborena preko puta kao barikade. Treba se ovaj put uspostaviti da može ići sanitet ovamo dolje. Bit će tu danas svašta. Evo imamo i ranjenih. Dajte mi dva-tri borca sa slabijim naoružanjem.’ Njemu je Sedo dao vojnika. Kažem mu ja: ‘De uzmi pušku od ovog ranjenog.’ Kaže: ‘Mogao sam.’ I on je bio pošao jedan korak ili dva i onda se nasmijao iz vrh glasa i rekao da neće. Pitam ga: ‘Zašto?’ Kaže: ‘Ja imam 6 metaka u svom kolutašu, a ti imas 30 u pušci. Ti smiješ promašiti, a ja ne smijem.’ I, držeći u ruci štap od dva metra, otišao je od nas. Nekih 5 minuta poslije toga je zapucalo iza nas. Puca, čuju se rafali. Nedugo zatim dotrča jedan vojnik i kaže: ‘Poginuo je Meho.’ Onda je Hamdo rahmetli javio ostalima, a Alija Osmanović mu je odgovorio: ‘Poginuo je i onaj što ide sa mnom.’ To je značilo da je i Nanić poginuo.”

ČOVJEK NASLUTI SVOJU SMRT

Supruga Mirsada kaže da je Meho mogao izbjeći odlazak u rat jer je bio dijabetičar i doktori su mu preporučivali da ne ide. Međutim, njemu ni na kraj pameti nije bilo da bude kod kuće. O Mehinoj saradnji s komandantom Nanićem, kojeg je Meho od milja zvao Bego, ona govori: “Nanić i Meho su se puno družili. Meho je imao šećer, pa sam ja bila tu da mu odnesem jesti kad mi javi. Uvijek sam nosila za njih više. Ja sam početkom rata nabavila 100 kg kahve, a Meho je to svakom kazao, pa je vojska često navraćala. Dva-tri dana prije napada na Bosansku Krupu kupio je dvije tone soli za srne. I to je kazao svima. Kad se pročulo za to, narod je navalio, tako da smo ubrzo podijelili svu tu so. On je bio darežljiva osoba, sve bi dao drugima.

Često je znao dovesti ljude iz komande kući na ručak ili večeru. Jednom je i Dudaković bio na iftaru. Interesantno je da su i u najtežim trenucima i Meho i komandant Nanić bili vedri i nasmijani kao da uopće nije rat. Uvijek su djelovali opušteno i nasmijano, i svima oko sebe ulijevali su nadu u pozitivan ishod rata. Mehu su voljeli i unproforci i vojni posmatrači. Kad je ranjen, svi su plakali. Sjećam se kad ga pitaju treba li mu šta, a on skromno odgovara: ‘Ne treba ništa.’ Ne bi on rekao da nešto treba za živu glavu. Uvijek je bio zadovoljan sa svim. Jedan sugrađanin mi je kazao da je Meho bio toliko skroman da je poginuo s komandantom Nanićem kako se ne bi obraćala pažnja na njega. I zbilja, takav je bio čitav život. Nije nikad patio za novcem, za velikom plaćom. Bio je zadovoljan s deset maraka. Uvijek je govorio: ‘Najbogatiji si kad nemaš ništa, a ništa ti ne fali.’ Godinama nakon toga sam shvatila tu njegovu mudrost.”

Mirsada kaže da najviše pamti dan prije Mehine pogibije, kada je posljednji put svratio kući. Sve je, kako kaže, slutilo da će se s njim nešto desiti. “Danima se pričalo da će biti čišćenje Autonomije i da će jedinice 5. korpusa napasti Veliku Kladušu. A ja dvije-tri noći čujem Mehin džip kako dolazi s južne strane. I te noći je došao iza ponoći, već je bio nastupio 4. august. A prije na dva-tri dana on meni kaže: ‘Ženo, što ja sanjavam svog oca. Znaš, ovaj rat, nit’ ko kome uči.’ Kažem ja: ‘Reći ću ja sestri da mu prouči Jasin.’ I prošao jedan dan, a on meni opet kaže: ‘Jesi li ti rekla sestri da ona prouči babi?’ Rekoh: ‘Da ga nisi opet sanjao?’ Kaže: ‘Jesam.’ Pitam: ‘Kako si ga sanjao?’ Kaže: ‘On na Ćorkovači u vojničkom odjelu, nosi vojničku pušku, hoda na jedno 10 metara od mene i samo mene gleda i blago mi se smije.’ Tu noć kad je došao, ja svu noć nisam spavala, ne zbog umora već što osjećam da on ne spava. Osjetila sam da se muči, ali sam se pravila da spavam. Ujutro u pola pet on ustao i otišao na balkon i sluša žestoku pucnjavu na velikokladuškom ratištu. Uz kahvu mu kažem da se priča da će biti velika akcija, a da u našem autu nema goriva. Ja kupim, a neko uvijek izlije.
Kaže: ‘Šta će tebi gorivo?’ Pa ako bude trebalo bježati, kud ću s djetetom u kolicima, nit bježati nit ga ostaviti. Kaže on: ‘Ženo, nema bježanja nikud. Izbij to sebi iz glave.’ I to jutro kažem mu kako mi sve ovo ne miriše na dobro i da ću dok ustanem otići sebi kupiti goriva. Kaže on: ‘Imaš pun rezervoar goriva, natankao sam ja.’ To kad je rekao, ja sam pretrnula. E onda sam se još dodatno nasikirala kad sam shvatila da je i on zabrinut kao nikad. Voljela bih zaplakati, ali se suzdržavam. Kaže on: ‘Bit će akcija.’ – ‘Ali neće biti na Kladuši. Ti i komandant dođete svaku noć odozgo’, uzvraćam ja. Kaže on: ‘E morat ću kazati komandantu da te stavi u diverzante jer si skontala gdje će biti akcija.’ Otišao je oko pola šest, a onda se opet vratio oko pola devet. Hoda u alpinkama po kući. A meni čudno. Pitam ga što se vratio, a vidim da ni on ne zna zašto se vratio. Hoda nešto po kuhinji. Kaže: ‘Nemoj Keme ostavljati vani, dizat će se avioni s Udbine. Neka bude u skloništu.’ I on ode. Nije prošlo ni sat, a on opet došao. Baš se stalno vraćao. Vidim, šuti, nekako zabrinut, samo mi govori: ‘Čuvaj djecu, može svašta biti danas.’ Po njega je došao džip. Kad je krenuo, djeca su sjedila na dvorištu. Pitao je Kemu gdje mu je novčanik, a on mu odgovorio da je kod mame. Još mu je samo rekao: ‘Čuvaj novčanik, kad se vratim, svi skupa idemo na more.’ Sutradan je poginuo.”

Ali, ono što supruzi Mirsadi svake godine pred obilježavanje njegove pogibije dolazi u sjećanje jesu Mehine riječi u kojima kao da je predosjetio svoju i komandantovu smrt. “Kad sam ga pitala hoće li poslije rata nastaviti raditi u Elektrodistribuciji, on je sjetno odgovorio: ‘Kad stane rat, neću, ženo, nigdje raditi. Bego i ja ćemo sebi ograditi komad zemlje na Ćorkovači i tu provoditi vrijeme.’ I zbilja poginuše na tom lokalitetu. Komandantova supruga Sefija i ja smo jedne godine išle na mjesto pogibije. Ondje su bila ograđena mjesta gdje su njih dvojica poginuli”, sjetno završava Mirsada.

Meho Bašić je za života odbio priznanje “Zlatni ljiljan”. U toku rata, prilikom jedne godišnjice su ga predlagali, ali im je on rekao da se ne bori ni za ljiljane ni za pare. Nakon pogibije, posthumno mu je dodijeljen. Kod kuće je često imao običaj kazati da glavni glumci poginu na kraju. U porodici su stalno strepili nad tim riječima, koje su se na koncu, nažalost, obistinile. Poginuo je sa svojim Begom, nedaleko od mjesta na kojem je nakon rata imao želju provoditi preostale dane i godine života.

Dokumenti o primopredaji medicinske opreme za potrebe osam zdravstvenih ustanova u BiH potpisani su danas u Sarajevu, a osigurana je u okviru Granta neprojektne pomoći Vlade Japana za Bosnu i Hercegovinu.

Vršiteljica dužnosti sekretara Ministarstva civilnih poslova BiH Biljana Čamur Veselinović u izjavi novinarima zahvalila je za tu vrijednu donaciju te pojasnila da se realizira na bazi sporazuma potpisanog između BiH i Vlade Japana, a tiče se podrške Bosni i Hercegovini u ekonomskom i drugim oblicima razvoja.

Kazala je da je Vlada Japana osigurala oko 580.000 KM za nabavku te medicinske opreme namijenjene prvenstveno sektorima u oblasti hirurgije, ginekologije, akušerstva i pedijatrije.

Medicinska oprema namijenjena je za bolnicu “Dr. Mladen Stojanović” Prijedor, Kantonalnu bolnicu “Dr. Safet Mujić” Mostar, Kantonalnu bolnicu “Dr. Irfan Ljubijankić” Bihać, Univerzitetski klinički centar Mostar, Univerzitetski klinički centar Tuzla, Univerzitetski klinički centar Sarajevo, Dom zdravlja Brčko i Bolnica u Zvorniku.

Ambasador Japana u BiH Hideyuki Sakamoto naglasio je danas da nabavka medicinske opreme predstavlja samo jednu komponentu šireg projekta Vlade Japana čija ukupna vrijednost je oko 200 miliona japanskih jena ili oko 3.1 miliona KM.

– Osim Ministarstva civilnih poslova BiH, Ministarstvo sigurnosti i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH bit će primaoci vozila za hitne slučajeve, opreme za cjevovode za pitku vodu i druge. Planirano je i da Ministarstvo civilnih poslova BiH u bliskoj budućnosti bude primalac hidrometeorološke opreme – istaknuo je.

Direktor Bolnice u Zvorniku Ivan Popović i Kantonalne bolnice “Dr. Safet Mujić” Mostar Zlatko Guzin zahvalni su za vrijednu, korisnu i kvalitetnu donaciju za koju kažu da će umnogome doprinijeti kvaliteti rada svih ustanova za koje je namijenjena, a sve na zadovoljstvo pacijenata i uposlenika.

Pomoć koju je Vlada Japana osigurala za sektor zdravstva u BiH u dvadeset godina premašila je 82,5 miliona eura.
krajina.ba

Nogometaši Atletico Madrida osvojili su evropski Superkup pobjedom nad gradskim rivalom Realom rezultatom 4:2 nakon produžetaka u estonskom Tallinu.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Atletico je poveo već u 49. sekundi meča. Nakon duge lopte Costa je glavom prebacio loptu, prošao Ramosa i Varanea i iz mrtvog ugla zakucao loptu u mrežu za 1:0.

Real je izjednačio u 27. minuti susreta. Bale je prošao po desnoj strani i ubacio na drugu stativu, gdje Benzema glavom rutinski matira Oblaka za 1:1.

Kraljevi su preokrenuli rezultat u 63. minuti. Nakon kornera Juanfran je igrao loptom u svom kaznenom prostoru i arbitar Marciniak je pokazao na bijelu tačku. Ramos je poslao Oblaka u jednu, a loptu u drugu stranu za vodstvo Reala rezultatom 2:1.

Kada se činilo da će Real pobijediti, u 79. minuti Costa je svojim drugim pogotkom odveo susret u produžetke. Correa je sjajno prošao po desnoj strani i oštro ubacio u peterac gdje se napadač Jorgandžija najbolje snalazi i šalje loptu u mrežu za 2:2.

U 98. minuti Atletico je stigao do novog vodstva. Varane se poigravao pred svojim kaznenim prostorom i izgubio je loptu, Thomas je odigrao sjajnu povratnu loptu, a Saul je volejčinom zakucao loptu u mrežu za 3:2.

Sve nade Kraljeva ugašene su u 104. minuti kada je Koke pogodio na Vitolovu asistenciju za konačnih 4:2.

Ovo je Atleticu bila treća titula evropskog Superkupa nakon što su je osvajali 2010. i 2012. godine, dok je Real Madrid ostao na četiri

krupljani.ba

U Bosni danas umjereno do pretežno oblačno vrijeme. U Hercegovini sunčanije prije podne. U drugoj polovini dana u većem dijelu zemlje se prognoziraju jači lokalni pljuskovi i grmljavina.

Vjetar slab do umjerene jačine sjevernog i sjeveroistočnog smjera. Najniža jutarnja temperatura zraka uglavnom između 14 i 18 stepeni, na jugu zemlje od 18 do 23 stepena. Najviša dnevna temperatura zraka uglavnom između 22 i 28 stepeni, na jugu zemlje do 32.
krupljani.ba

NAJNOVIJE VIJESTI

No result...

KALENDAR

« August 2018 »
Mon Tue Wed Thu Fri Sat Sun
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

VASA REKLAMA

https://www.facebook.com/crni.gradnja

WEB LINKOVI