Bosanska Krupa, živopisni grad smješten na riječnim terasama Une i Krušnice, iznjedrio je brojne književnike, likovne umjetnike, vjerske i kulturne djelatnike. U ovom gradu ili njegovoj okolini rođeni su i neko vrijeme živjeli književnici Branko Ćopić, Murat Šuvalić, Husein i Sadik Šehić, Rizo Džafić, Enes Kišević, Faruk Šehić itd. Neke od ovih ličnosti, poput književnika Murata Šuvalića, zapostavljene su. U Predgovoru Antologije bošnjačke pripovijetke 20. stoljeća Enes Duraković zapisao je kako je Šuvalić “nepravedno ostao zameten u pamćenju književne historije”. Značajan iskorak u obnavljanju interesiranja za književno i publicističko djelo ovog dugo prešućivanog pisca učinjen je organiziranjem naučnog simpozija 1997. godine u Bosanskoj Krupi u povodu stogodišnjice Šuvalićeva rođenja.

Murat Šuvalić rođen je 10. februara 1897. godine u Bosanskoj Krupi. U ranoj mladosti ostao je bez roditelja. U rodnom gradu završio je mekteb i osnovnu školu, a četiri razreda gimnazije u Bihaću. Kao omladinac bavio se politikom i sudjelovao u đačkim buntovničkim organizacijama. Početkom Prvog svjetskog rata, zbog paljenja zastave na bihaćkoj gimnaziji u povodu rođendana austrijskog cara Franje Josipa I, izbačen je iz škole te pola godine zatvoren u Bihaćku kulu.

Poslije 1918. godine zaposlio se u advokatskoj kancelariji u kojoj je radio petnaest godina često besplatno pišući molbe i žalbe siromašnim sugrađanima. Hapšen je zbog stavova koji su se kosili s politikom vladajućeg režima. Ostao je dosljedan svojim idejama boreći se za prava i slobode bošnjačkog naroda. U borbi za socijalna prava i sigurnost ljudi, te učešće u vlasti, nisu ga mogli zaustaviti ni policijska zlostavljanja i sudske presude. Surova životna zbilja odrazila se i na njegovo stvaralaštvo. Opisivao je zlodjela žandara nad nejakima i siromašnima, mito i korupciju, patnje i osiromašenje bošnjačkog naroda. S druge strane, pisao je o nesalomivosti malog i čestitog krajiškog čovjeka.

Od 1928. godine bio je saradnik Novog Behara, Narodne uzdanice, Napretka, Islamskog svijeta, Hikjmeta i Obzora. Pored pjesama i publicističkih članaka pisao je zapažene novele. Kao i drugi krajiški književnici, naročito je bio uspješan u satiri, kojom je najčešće ismijavao vlast i državu. Široko obrazovanje pokazivao je u raznim naukama, posebno u historiji i geografiji. Pjesnik Husein Šehić smatrao ga je “živim leksikonom znanja”. Murat Šuvalić govorio je više stranih jezika.

Dugo je bio član i aktivista Mjesnog odbora Kulturno‑prosvjetnog društva “Gajret” u Bosanskoj Krupi. Zbog teškog života i boravka u zatvoru, Šuvalić je rano obolio. Poslije šest mjeseci teške bolesti umro je u četrdesetoj godini – 18. marta 1936. godine. Kako nije imao potomaka, iza Murata Šuvalića ostala su samo njegova objavljena djela, a prema kazivanju mještana, neobjavljena djela i porodičnu biblioteku zaplijenili su žandari nakon njegove smrti. Velika dženaza potvrda je poštovanja kojeg je uživao u svom gradu i ostalim dijelovima Bosanske krajine.

Objavio je oko pedeset pripovijedaka, pjesama, novinskih članaka, putopisa i povijesnih crtica. Prvi objavljeni tekst jeste Seljenje bosanskohercegovačkih muslimana u Tursku, s podnaslovom Apel iz Bosanske Krupe (Novi Behar, 1929. godine), a posljednji Lucin zavjet (Napretkov kalendar, 1936. godine). Među pripovijestima i pričama Murata Šuvalića ističu se: Moj junac, Starac Nuhan, Ah, nije to Bog…, Bogaljev ponos, Na Jagodnjaku, Prosjak Osman, Saida, Priča o Fahrudin-begu, Kočijaš Mehmed, Rifatova smrt, Behdžetova ljubav, Adila, I zbog vjere i zbog naroda, Razoreni život, Muhtar Mahmut, Na putu i Ja sam kadija, a ti nijesi ništa. Najzanimljivija priča, Moj junac, govori o čovjeku zaljubljenom u slobodu koja mu je uskraćena zbog društvenih okova. Podjednako je interesantna i pripovijest Ja sam kadija, a ti nijesi ništa, u kojoj opisuje skromnost, čestitost i veliku učenost reisul-uleme Mehmeda Džemaludina ef. Čauševića u odnosu na njegovog uobraženog učenika – kadiju Esada.

O Muratu Šuvaliću pisali su Muhsin Rizvić, Husein Šehić, Salim Budimlić, Munir Šahinović Ekremov, Džemil Krvavac, Abdurahman Mešić, Husein Muratbegović, Mahmud Traljić, Rizo Džafić, Ibrahim Kajan, Amir Brka, Mustafa Ćeman i drugi.

Prva Šuvalićeva zbirka Izabrane pripovijesti objavljena je 1942. godine. Njen urednik Alija Nametak napisao je da je Šuvalić bio “najčitaniji beletrist-književnik bosanskih muslimana cijelog desetljeća”. Skoro četiri decenije dugu šutnju o ovom piscu prekinuo je prof. dr. Muhsin Rizvić 1980. godine. Nakon toga, o Šuvaliću je objavljeno nekoliko priloga u bihaćkim Krajiškim novinama te banjalučkom književnom časopisu Putevi. Početkom devedesetih, o Šuvaliću je objavljeno nekoliko tekstova u Muslimanskom glasu, Preporodu i Muallimu.

U Antologiju bošnjačke pripovijetke 20. stoljeća Enesa Durakovića uvrštena je i Šuvalićeva pripovijetka Moj junac. Dvije godine poslije, 1997. godine, organiziran je i simpozij o Muratu Šuvaliću. Ibrahim Kajan na tom je skupu kazao: “Murat Šuvalić zaista je bio briljantna intelektualna figura svoga vremena i svoje domovine. Tako jasno i tako evidentno emitiranje promišljanja zadanog svijeta, Šuvalić je u svom vrlo kratkom životu ispisao publicistikom, svojim tekstovima koji su nerijetko cijele studije – društveno‑političke monografije o muslimanskim narodima i njihovim državama, ali i o Bošnjacima…”

Iste godine objavljena je zbirka Izabrana djela Murata Šuvalića sa šesnaest pripovijetki, pet pjesama te nekoliko članaka i putopisa, koju je priredio dr. Rizo Džafić. Nakon višegodišnjeg istraživanja, dosad najopsežniju studiju o Šuvaliću i njegovim objavljenim radovima uradio je mr. Edvin Alijanović objavivši monografiju Život i djelo Murata Šuvalića. O Šuvaliću je pisao i njegov sugrađanin Fuad Mujakić: “Njegovi Krupljani ga ne pamte samo kao vrsnog pisca, već i kao velikog prijatelja i komšiju, uglađenog gospodina sa šeširom na glavi, koji je u šetnji preko starih drvenih mostova pozdravljao svoje sugrađane skidanjem šešira uz lagani naklon tijela, a oni su mu pozdrave uzvraćali s poštovanjem.” U svojoj knjizi Pisma i zapisi Sadik Šehić također pohvalno piše o Šuvaliću: “Bio je čovjek velikog srca, plemenite duše i bistra uma. Želio je da usreći svakoga, spreman da oprosti grijehe ljudima, ali se nije bio u stanju nositi s pokvarenjacima i šićardžijama koji su na račun svojih tobožnjih zasluga grabili sve do čega su mogli doći i tlačili svoju siromašnu okolinu kako bi izbili u prve redove.”

Prozna djela Murata Šuvalića mogu se svesti na nivo novela s pripovijedanjem u trećem licu. Svakodnevne brige, potrebe, prohtjevi običnog čovjeka u središtu su zbivanja. Veliku pažnju Šuvalić posvećuje slikanju duševnih stanja glavnih junaka. Literatura mu je puna faktografije. S druge strane, manjak dijaloga bitno je obilježje njegovog pripovijedanja.

U njegovom stvaralačkom opusu bitno mjesto zauzimala je i publicistika. Njegovi članci o Palestini, Misiru (Egiptu), Afganistanu, Sultanatu Maroku vrhunske su elaboracije o državnom i međunarodnom pravu, o političkim prilikama te o historijskim, geografskim, kulturnim i ekonomskim osobenostima ovih zemalja. U tekstu Palestina konstatirao je da je “židovska država jedan fatalan diletantski eksperiment”. Svjestan propasti Egipta i povlačenja turske vlasti iz Palestine, svojim tekstom ukazivao je na varke velikih sila koje nisu na strani žrtve, nego na strani jačih.

Šuvalić je bio veliki zagovornik tradicionalnog života i tradicionalnih porodičnih i društvenih vrijednosti. Njegova žudnja za prošlim vremenima nija bila u koliziji s progresom. Alijanović navodi da Šuvalić žali za “pozitivnim moralnim i životnim vrijednostima, za čestitošću, poštenjem, za ravnotežom etičkih nazora, skladnim odnosima među ljudima i razumijevanju tuđih sudbina, za životnom sigurnošću i povjerenjem u budućnost, ali jednako oštro kritizira i poroke muslimanskog svijeta, osobito ćudorednu iskvarenost, bahatost i zaostalost svojih zemljaka”. Bio je i pisac progresivnih političkih usmjerenja, vjerujući da književnost treba biti u službi ostvarenja plemenitih ciljeva društva.

Kao pisac oštrog pera, osobenog stila i velike odvažnosti, ukazivao je na najaktualnije probleme svoga doba koji su vodili moralnom urušavanju i kulturnom nazadovanju zajednice. Alija Nametak napisao je da je Šuvalić “kao hirurg vršio vivesekciju društva svog užeg zavičaja i bez poštede udarao po svima koje je smatrao krivcima”. Njegov književni opus predstavlja buntovnički krik protiv društvenih anomalija, zla i nemorala kojemu je svjedočio, protiv tlačitelja naroda čija je žrtva i sam bio, a posebno protiv javnih ličnosti iz vlastitog naroda koje su lošim vladanjem skrnavile temeljne vrijednosti bošnjačko-muslimanskog tradicionalnog života.

Edvin Alijanović piše da “djelo Murata Šuvalića ima bogatu jezičko-stilsku dimenziju, bogatstvo tematskih krugova i snažnu lirsku misaonu i rodoljubnu dimenziju”. Djela su mu prozno-poetske dionice o ljepoti krajiških pejzaža, krupskih sokaka i mahala, Krupljana, ali i ostalih Krajišnika. “Osnovna crta svih Šuvalićevih pripovijetki je oštra satira na sav onaj nerad, pokvarenost i krvoločnost predstavnika zločinačke diktature koja je bila usmjerena da nacionalno i moralno dotuče i onesposobi u grčevitoj borbi čvrste Krajišnike. Njegovo djelo je politička hronika narodnoga stradanja, zbirka golih činjenica, vjerski prikaz svih mrskih grubosti, iskaljenih na bijednom narodu od strane tadašnjih upravljača”, navodi Alijanović.

Šuvalić je bio zabrinut zbog iseljavanja bošnjačkog stanovništva u Tursku između svjetskih ratova. Najžešći protest izražava u članku Apel iz Bosanske Krupe, u kojem govori o teškom položaju bosanskohercegovačkih muslimana koji su nakon austrougarske okupacije Bosne u više navrata bili prisiljeni napustiti svoja višestoljetna ognjišta i odseliti u Tursku.

U pripovjesti Starac Nuhan ukazuje na historijsku i moralnu potrebu ostanka u vlastitom zavičaju. Starac Nuhan, glavni lik pripovijesti, povučen u samoću traga za razlozima koji obavezuju njega i svakog drugog Krajišnika da, uprkos svim teškoćama i nedaćama koje ih pritišću od dolaska Austro-Ugara u Bosnu i Hercegovinu, ostaju u svojoj zemlji čuvajući svoju vjeru islam i kućni prag. Šuvalićev stav o muhadžirluka najbolje se ogleda u Nuhanovom savjetovanju sina Ahmeta: “Dijete, mi ne selimo u Tursku! Sve nevolje, patnje, nerodice i zapostavljanja, ipak, mi ćemo vjerom u Boga i radom izdržati, preživjeti i opet sretni biti u svom dragom zavičaju. Znaš, moj jedini sine, ovdje je nas Bog stvorio, da mu se klanjamo; ovdje su naši djedovi od pamtivijeka. Oni su samo živjeli za ovaj zavičaj. Borili se za sultana i protiv njega samo za ovu grudu zemlje, za ove čaire, polja i golijeti da ih se spase, da ih se obrani, a nikad i nikad za pare…”

Husein Šehić, krajiški pjesnik i prozaist, bio je veliki prijatelj Murata Šuvalića. Još za Šuvalićeva života napisao je pjesmu Motiv krajiškog proplanka, s posvetom: “Mom dobrom ahbabu Muratu Šuvaliću”, a koja je objavljena u Novom Beharu 1931. godine. U povodu književnikove smrti, Šehić u istom časopisu objavljuje dirljivu pjesmu Pod našim lipama. Tri godine kasnije, 1939. godine, potaknut nebrigom prema piscu kojem do tada ni nišan nije bio podignut, u kalendaru Narodna uzdanica piše Sjećanje na mrtvog druga Murata.

Murat Šuvalić sahranjen je u naselju Mahala u Bosanskoj Krupi. Nekoliko godina nakon smrti, poslije apela građana, nišan mu je podigao obrtnik Stanko Tajić iz Bosanske Otoke. Kada je građena bolnica u Mahali, i Šuvalićev nišan prenesen je na Lipik. Među borovim stablima, napola zatrpan u zemlju i prekriven mahovinom, nišan je danas teško primjetan.
krupljani.ba

Nova školska godina počela je ovog ponedjeljka. Kao i svake godine, kroz problematiku obrazovanja nazire se i mogućnost štrajka, loša opremljenost škola te grijevna sezona, odnosno problematika ogrijeva, s kojom se direktori bore već dugi niz godina.

Šta će nam donijeti ovaj septembar, tek je da vidimo. Problem škola ove godine, od gore pobrojanih, znatno će zasjeniti onaj koji govori o hronično manjem broju djece i iako je već odavno izazvao paniku medu prosvjetnim radnicima,ove činjenice postaje svjesna i lokalna zajednica.

Tome svjedoče i liste tehnološkog viška, gdje su profesori, po svoj prilici, ostavljeni da sami rješavaju svoja zaposlenja, te da ‘ganjaju’ časove po različitim školama da bi imali normu. Da li su ipak tome djeca kriva, odnosno manjak djece ili pogrešna i neplanska politika upošljavanja.

Posljedice nažalost osjećamo svi, a najviše kroz kvalitet sistema obrazovanja djeca i njihovi roditelji. Preko tri stotine nastavnika sa Unsko-sanskog kantona je tehnološki višak, od toga su dvadeset i četiri profesora razredne nastave, što bi se ugrubo moglo izračunati da nam na USK fali preko dvadeset i četiri razreda. Gdje su ta djeca te koliki će odljev biti tek narednih godina?!

Koliko će još nastavnika biti tehnološki višak i šta će Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture USK uraditi po tom pitanju? Surova statistika!

Tražeći pokazatelje kakvo je stanje kada je u pitanju broj djece i trend pomenutog odljeva obratili smo se našim osnovnim školama.Tako u čebri osnovne škole sa područja naše općine kada se gleda raspon od deset godina, 2008. godine u Bosanskoj Krupi u prvi razred upisano je 293 djece.

Ove školske godine, u četiri osnovne škole s područja općine, centralne i područne, upisano je ukupno 206 prvačića. To je 87 učenika manje nego prije deset godina.

No ta brojka nije najlošija…

NZanimljiv je podatak koji govori o trendu u samo dvije godine. Naime 2016.godine, upisano je 289 prvačića, što je samo četiri djeteta manje nego prije osam godina, dok su od 2016. do 2018.godine,dakle u samo dvije godine, ‘nestala’ 83 djeteta.

A to je samo prvačića! Koliko je tek ukupno djece iz ostalih razreda otišlo?! Koliko je otišlo djece sa kantona?! Iz države?Do podataka je teško….

ostoji li rješenje i kako da ga iznademo?! Po pedagoškim standardima, ovih 87 učenika činilo bi tri prva razreda na području općine. To su tri učiteljice/učitelja, to je osamdeset sedam porodica za koje sigumo znamo da nisu više u Bosanskoj Krupi.

Počinje nova školska godina, trećeg septembra, kao i svaka druga! Nikad manje djece u razredu, nikad manje razreda, nikad manje časova i nikad više tehnoloških viškova nastavnika na spiskovima… Djece sve manje,a kažemo da su djeca naša budućnost…gubimo li bitku ili…jesmo li je uopće i vodili?!

Elma Velić/Radio BK

Veznih igrača i napadača koji igraju u dobroj formi u svojim klubovima, a da su se jučer na raspolaganje stavili Robertu Prosinečkom ima i viška. I tu nema problema pred prve mečeve u Ligi nacija. Odbrana je s druge strane desetkovana, pa novi selektor do subote mora dobro razmisliti kako i šta u Belfastu. Za Austriju bi bilo neozbiljno ukoliko nekoga novog ne bi priključio timu.

Od onih koji su danas tu i spremni su, moguće je napraviti samo improvizaciju. Tek ukoliko Eldar Čivić bude spreman, Prosinečki bi na raspolaganju imao četvoricu igrača koje bi prirodno mogao poredati u zadnjoj liniji, s tim što upravo Čivić nije dugo igrao i pitanje je kako bi se snašao. U tom bi slučaju odbrana bila identična onoj koja je meč započela u Južnoj Koreji u junu. Činili bi je Toni Šunjić i Ervin Zukanović kao stoperi, Darko Todorović kao desni, odnosno Eldar Čivić kao lijevi bek. Na klupi ne bismo imali odbrambenog igrača.

A šta ako Čivić kojim slučajem ne bude spreman? Prosinečki bi vjerovatno žrtvovao nekoga iz veze. Mogao bi to biti primjerice Muhamed Bešić, ali je pitanje koliko bi to bilo pametno kada se zna da je fudbaler Middlesbrougha uz Pjanića objektivno naš najbolji veznjak. On je ranije u Ferencvarosu i HSV-u igrao i stopera i desnog beka i sigurno je da bi kvalitetno odgovorio zadatku. Treba napomenuti da Zukanović jednako dobro može igrati i na poziciji stopera i lijevog beka, kao i da Todorović u Salzburgu igra na obje strane odbrane. Jedini igrač koji bi uz Bešića eventualno mogao u zadnju liniju iz veznog reda je Gojko Cimirot. To je ipak manje realna opcija. Podsjetimo, nakon što je davno otpao Sead Kolašinac, Prosinečki je ostao i bez Ognjena Vranješa, Ermina Bičakčića i Bojana Nastića. Kolašinac je na poziciji lijevog beka neprikosnoven, dok su Vranješ i Bičakčić na početku sezone igrali vrlo dobro za Anderlecht i Hoffenheim.

Nekoliko je igrača koji bi u ovom trenutku mogli pojačati zadnju liniju bh. tima. Dario Đumić je standardan u Dresdenu, Samir Memišević u Groningenu, Marin Aničić u Astani, a Mateo Sušić u Sheriffu. Memiševića je Prosinečki isprobao na bočnoj poziciji i to se nije pokazalo kao pogodak, dok svestrani Aničić jednako kvalitetno može igrati na svim pozicijama u zadnjoj liniji.

Marko Mihojević i Besim Šerbečić su u mladoj selekciji koju je Prosinečki već oslabio, a usput recimo da ni jedan, ni drugi i ne igraju u kontinuitetu. Drugim riječima, Šerbečić u Rosenborgu igra malo, a Mihojević u PAOK-u nije igrao nimalo i tek je nedavno prešao u OFI. Edin Cocalić također nije standardan u belgijskom drugoligašu Mechelenu. Bekovsku poziciju mogao bi eventualno pojačati Avdija Vršajević iz Akhisara ili možda čak Anel Hadžić koji je kod Safeta Sušića ponekad igrao na toj poziciji. To je ipak manje realna opcija. Prava je šteta što bh. papire nema Emir Dilaver iz Dinama.

Fokus.ba

Pink BH je otkupio prava za prijenos utakmica kvalifikacija za UEFA Evropsko prvenstvo 2020., kvalifikacije za FIFA Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2022., utakmice UEFA Evropskog prvenstva 2020., kao i UEFA-inu Ligu nacija.

Prva utakmica Zmajeva koju će PINK BH prenositi uživo iz Belfasta igra se u subotu, 8. septembra, od 15:00 sati. Ekipa Roberta Prosinečkog nastupa u Grupi tri Lige B u Ligi nacija, a prvi susret Zmajevi igraju protiv Sjeverne Irske, dok će tri dana kasnije, 11. septembra, na Bilinom Polju u Zenici dočekati Austriju. Ta utakmica će početi u 20:45 sati.

“Ovo je velika stvar za Bosnu i Hercegovinu, Pink BH, ali i za navijače BiH zato što ćemo u sljedeće četiri godine imati reprezentaciju na jednom mjestu, na jednom kanalu. Pratit ćemo prvo Ligu nacija, jedno novo takmičenje koje će donijeti neka nova uzbuđenja, potom kvalifikacije za UEFA Evropsko prvenstvo 2020., kvalifikacije za FIFA Svjetsko fudbalsko prvenstvo 2022., utakmice UEFA Evropskog prvenstva 2020. Mislim da svi zajedno možemo biti sretni! S velikim uzbuđenjem očekujemo nastupe naše reprezentacije u svim ovim takmičenjima i nadamo se da će naši gledaoci biti zadovoljni kako ćemo sve realizirati. Nadam se pobjedama, emocijama koje nikada nisu nedostajale u mojim prijenosima kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Hvala ljudima koji su me se sjetili, ja obećavam spektakularne prijenose, kao nekada” kazao je komentator Topalbećirević.

Čak 87 uzoraka gotovih jela u Federaciji BiH mikrobiološki je neispravno, pokazale su analize objavljene u posljednjem biltenu Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, piše Večernji list BiH.

Iste analize pokazale su mikobiološku neispravnost 34 uzorka sladoleda i kolača, kao i 24 uzorka mesa i proizvoda od mesa. Ukupno je mikrobiološki testirano 23.956 uzoraka hrane i vode, a neispravna su 1.384.

Analiza zdravstvene ispravnosti životnih namirnica i predmeta opće uporabe u FBiH rađena je po kantonima. Tako se pokazalo da je najviše mikrobiološki neispravne hrane zastupljeno na području Zeničko-dobojskog kantona. Od analiziranih 11.338 uzoraka, mikrobiološki je neispravan 1.171 uzorak.

U Tuzlanskom kantonu od analizirana 2.033 uzorka, neispravno je 311. Slijedi Kanton Sarajevo sa 220 neispravnih uzoraka. Hercegovačko-neretvanski kanton je na četvrtom mjestu.

Prema podacima objavljenim u spomenutom izvještaju, mikrobiološki su u ovoo kantonu pregledana 224 uzorka živežnih namirnica, od čega mikrobiološki ne odgovara 31.

Za Zapadnohercegovački i Livanjski kanton ne postoje podaci.

Uz gotova jela, sladolede i kolače te meso, među najrizičnijim namirnicama koje mikrobiološki nisu odgovarale našli su se i mlijeko i mliječni proizvodi, ali i kruh, tjestenina i keks.

Iz brojnih udruga potrošača potvrđuju da građani kupuju raznu uvezenu robu sumnjive kvalitete, što se opravdava slabom kupovnom moći, po kojoj je BiH na posljednjem mjestu u Europi.

Jovan Vasilić, predsjednik Udruge potrošača “Zvono” iz Bijeljine, ukazuje kako smo otvoreno tržište i naravno da ćemo dobiti robu lošije kvalitete po istoj, nekada i većoj, cijeni nego što je u zemljama zapadne Europe. Razliku u kvaliteti proizvoda potrošači su prvo primijetili pri uporabi raznih kozmetičkih i higijenskih sredstava za kućanstvo, a potom su razlike uočene i u kvaliteti hrane.

– A sve se opravdava time što nam je kupovna moć mala pa možemo jesti bilo što, koristiti svakakvu obuću, odjeću itd. Kada je riječ o pakiranju, gramaža je manja, a cijene iste, kaže Vasilić.

Ukazuje i na neusklađenost propisa glede držanja mesa.

– U Njemačkoj meso može biti šest mjeseci duboko zamrznuto pa ga treba preraditi, izvesti, uništiti, a kod nas godinu dana. Sigurno kako ima primjera da se uvozi meso kojem je istekao rok trajanja, odmrzne i prodaje u trgovinama kao svježe, kazao je. Alarmantni su podaci objavljeni u ovom izvješću, a koji se odnose na vodu za piće. Naime, od ukupno analizirana 8.553, mikrobiološki je neispravan 1.171 uzorak. Ništa bolji nisu ni rezultati kemijskih analiza vode. Kada je riječ o predmetima opće uporabe, među kojima su i sredstva za osobnu higijenu, ukupno je mikrobiološki obrađeno 36.077 uzoraka, od čega je neispravno 1.835. Najviše neispravnih predmeta opće uporabe u Federaciji BiH zabilježeno je u Tuzlanskoj županiji – 535, zatim u Unsko-sanskoj – 502 te Sarajevskoj – 427 uzoraka. Analize su pokazale kako velik broj predmeta opće uporabe nije ispravan kemijski.
krupljani.ba

Prema podacima Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona (USK), novu školsku godinu u 49 centralnih i područnih osnovnih škola ovog dijela Bosne i Hercegovine počeo je 2.151 prvačić.

Broj upisanih osnovaca povećan je u gradskim centralnim školama, dok je značajno manji u područnim školama. To je uslovilo i zatvaranje četiri područne škole u Bosanskoj Krupi, Ključu i Velikoj Kladuši.

U srednje škole je na osnovu rezultata prvog upisnog roka, upisano 2.190 učenika. Kao i prethodnih godina, najviše interesa bilo je za upis u srednje medicinske škole. U Medicinskoj školi u Bihaću upisano je 150 učenika i to u tri odjeljenja općeg smjera, te po jedno u smjerovima hemijskih i farmaceutskih tehničara.

Jedno odjeljenje s 30 učenika upisano je i na medicinskom smjeru Katoličkog školskog centra „Ivan Pavao II“ u Bihaću, kao i 25 učenika u Mješovitoj srednoj školi u Sanskom Mostu. U bihaćkoj Gimnaziji upisano je 120 učenika, uključujući i jedno odjeljenje novootvorenog računarsko – informatičkog smjera. U Gimnaziji u Cazinu upisano je 86 srednjoškolaca.

U ostalim srednjim školama na području Unsko-sanskog kantona, nakon prvih prijemnih rokova, popunjenost upisnih planova bila je veća od 70 posto. Iz Ministarstva obrazovanja USK još jednom je ponovljeno, kako bi broj upisanih srednjoškolaca mogao biti i značajno veći, nakon što se dostave svi podaci s drugih upisnih rokova.
krupljani.ba

Nekoliko hiljada migranata u Bihaću i Velikoj Kladuši moglo bi dočekati zimu na ulicama ovih gradova ili, u najboljem slučaju, šatorima u devastiranom objektu Đačkog doma u Bihaću i oko njega, budući da i dalje nije dogovorena lokacija, a kamoli osposobljen prihvatni centar u kojem će migranti dočekati minuse i zimske dane.

Prije nekoliko dana u Ministarstvu unutrašnjih poslova USK održan je radni sastanak kojem su prisustvovali predstavnici Uprave policije MUP-a USK, predstavnici Službe za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti BiH, predstavnici Međunarodne organizacije za migracije (IOM) te zaštitarske službe, a u vezi s migrantskom situacijom na području grada Bihaća i cijelog USK.

U saopćenju nakon sastanka istaknuto je, između ostalog, da je predstavnik Službe za poslove sa strancima Ministarstva sigurnosti upoznao prisutne da će u narednom periodu na području grada Bihaća u privremenom prihvatnom centru u Borićima, gdje su smješteni migranti, otpočeti nužna sanacija navedenog objekta u cilju kvalitetnijeg smještaja i prihvata migranata na području USK.

IOM: Radovi na Đačkom domu ne podrazumijevaju pripremu za zimu

Sanaciju zgrade Đačkog doma trebao bi finansirati IOM. No, kako saznajemo, ne radi se ni o kakvim pripremnim radovima i osposobljavanju objekta za boravak migranata u zimskom periodu.

“Tu nije riječ ni o kakvim građevinskim radovima, već malim rekonstrukcijama postojećeg objekta. Rekonstrukcije podrazumijevaju sanaciju jednog dijela krova objekta, budući da nakon svake kiše voda s krova dolazi čak do prvog sprata. Objekt ima struju, tako da je to veoma opasno. I druga stvar, postavit ćemo ograde na stubišta unutar objekta zbog sigurnosnih razloga, kao i na terasama. Prozori, ako budu zatvoreni, to će biti urađeno najlonom. Dakle, ovo evidentno nisu nikakvi radovi na pripremi objekta za zimu i njegovo utopljavanje, već određeni zahvati iz sigurnosnih razloga”, kazao je za Klix.ba Vladimir Mitkovski, humanitarni koordinator IOM-a za Unsko-sanski kanton.

Mitkovski je istakao da je IOM do sada nabavio sanitarne kontejnere u Đačkom domu i regulisao problem struje i vode.

“Pored toga, u Borićima će se povećati i broj sanitarnih kontejnera, odnosno toaleta i tuševa, gdje će se, uz postojećih osam, dodati još četiri. Broj koji sada imamo ne zadovoljava nikakve standarde uzimajući u obzir broj migranata koji se nalaze na toj lokaciji i koji dolaze na obrok u Đački dom”, naveo je Mitkovski.

Na pitanje šta će biti s migrantima i gdje će biti smješteni u toku zime, Mitkovski kaže da se i dalje čeka odluka bosanskohercegovačkih vlasti o lokaciji budućeg privremenog centra za migrante.

“Čekamo, čekamo i čekamo. Za sada nema rješenja”, dodao je.

Katastrofalno stanje u Velikoj Kladuši

Stanje u Velikoj Kladuši je, prema njegovim riječima, još gore. Na livadi u mjestu Trnovi ne postoje ni sanitarni kontejneri, IOM tamo dostavlja hranu kako migranti ne bi ostali bez obroka. Osim toga, u Velikoj Kladuši i Bihaću i dalje ima veliki broj porodica s djecom, blizu 200 osoba, koje bi trebale biti premještene u Hotel Sedra u Cazinu.

“U petak je u Hotel Sedra u Cazinu premješteno 40 osoba iz Đačkog doma, tj. porodica s djecom. Tako da sada u Sedri boravi blizu 180 migrantskih porodica. Naši planovi su da do kraja iduće sedmice dostignimo broj od 400 osoba na ovoj lokaciji, što je njen maksimalni kapacitet”, kazao je Mitkovski.

U Crvenom križu USK kažu da se, u skladu s njihovim mogućnostima, pripremaju za dolazak hladnijih dana.

“Crveni križ će osigurati dovoljan broj deka, podmetača, armiranih folija i svega onog što je potrebno da se napravi neka vrsta toplinske zaštite. U Velikoj Kladuši, gdje migranti borave na ledini, već ovih dana ćemo uručiti deke i armirane folije, kako bismo im koliko-toliko utoplili ambijent u kojem borave. Pitanje prehrane migranata za sada imamo riješeno do kraja septembra uz pomoć naših donatora”, kazao je za naš portal Husein Kličić, predsjednik Crvenog križa USK.

Od početka godine do 27. augusta MUP USK evidentirao je 5.893 migranta na prostoru Unsko-sanskog kantona. Od tog broja, u Bihaću je evidentirano 4.826, a u Velikoj Kladuši 1.067.

U Bihaću trenutno boravi između 3.000 i 3.500 migranata

“Taj broj ne znači da ovdje trenutno boravi toliko migranata. Dakle, to je broj evidentiranih migranata u USK od početka godine. Svi oni pokušavaju preći hrvatsku granicu i neki uspijevaju, a neki ne. Prema neslužbenim procjenama, na području Bihaća trenutno boravi između 3.000 i 3.500 migranata, a u Velikoj Kladuši blizu 400”, kazala nam je Snežana Galić, glasnogovornica MUP-a USK.

Iz Uprave policije MUP-a USK ranije su već istakli da se broj migranata u ovom dijelu BiH svakodnevno povećava, zbog čega se usložnjava trenutna sigurnosna situacija te je potrebno što hitnije riješiti adekvatan smještaj za migrante. Pritom su apelovali na sve institucije da se aktivnije uključe i pronađu trajno rješenje smještaja migranata izvan urbanih dijelova gradova i općina.

Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić je, pak, u nedavnom razgovoru za Klix.ba rekao da od prvog momenta od Ministarstva sigurnosti BiH traži da se lokacija Đačkog doma u Borićima uredi i zaštiti.

“Ukoliko se to ne uradi, ja ću do zime tražiti da se migranti isele u Sarajevo, a objekt zapečati, budući da je u vlasništvu Grada”, istakao je tada Fazlić.
krupljani.ba


ilustracija
 

Policijskoj stanici Bihać jučer se obratilo više građana koji su prijavili da je došlo do fizičkog obračuna između migranta na raskrsnici ulica Bihaćkih branilaca i Kasima Ćehajića.

Izlaskom na mjesto događaja, policijski službenici zatekli su jednu osobu – migranta koja je imala vidne povrede, dok je u neposrednoj blizini zatečena također NN osoba – migrant koja je po izjavi svjedoka istom nanijela povrede upotrebom hladnog oružja – noža, saopćeno je iz MUP-a USK-a.

Povrijeđenoj osobi ukazana je liječnička pomoć te je prevezena do Kantonalne bolnice Bihać gdje je zadržana na liječenju i gdje je konstatovano da ima sedam ubodnih rana u predjelu grudnog koša.

“Uviđajne radnje obavili su istražitelji OKP PS Bihać, pod nadzorom tužioca Kantonalnog tužilaštva i koji su u odvodnom šahtu pronašli i izuzeli odbačeni nož za kojeg se predpostavlja da je sredstvo izvršenja krivičnog djela.”, saopćeno je.

Nad osumnjičenom osobom koji je o sebi dao podatke,da je A. S. rođen 1988.godine u Turskoj, zavedena je kriminalistička obrada, a istražitelji nastavljaju daljni rad na dokumentovanju krivičnog djela.

Radiosarajevo.ba

U sklopu operativne akcije “Droga“ službenici Jedinice granične policije Velika Kladuša, u mjestu Stabandža na području Velike Kladuše otkrili su plantažu s 50 stabljika zeljaste biljke koje svojim izgledom asociraju na opojnu drogu marihuanu, prenosi Anadolu Agency (AA).

Stabljike visine od 120 do 310 centimetara otkrivene su na zemljištu, a pretresom pomoćnog objekta nađeno je još pet stabljika marihuane. Vaganjem je utvrđeno da težina pomenutih 55 stabljika marihuane iznosi 70 kilograma, navode iz Granične policije BiH.

Zbog postojanja osnova sumnje da je počinila krivično djelo “neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga“ u svojstvu osumnjičene ispitana je bh. državljanka S.M. (1985. godište) protiv koje će Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona biti dostavljen izvještaj o krivičnom djelu. Stabljike marihuane su privremeno oduzete.

Istog dana službenici JGP Velika Kladuša slobode su lišili su slobode S.K. (1967.) nakon što je utvrđeno da ga potražuje Općinski sud u Velikoj Kladuši radi izdržavanja kazne zatvora. Državljanin BiH kontroliran je pri izlasku iz zemlje na MGP Velika Kladuša. Predat je službenicima Sudske policije Velika Kladuša.
krupljani.ba

Trideset dana ostavljen je rok općini Bosanska Krupa da poduzme određene korake na rješavanju pitanja deponije rude mangana na željezničkoj stanici u Bosanskoj Otoci. Zaključak je ovo koji je donešen na protestnom okupljanju mještana MZ Otoka II kojeg su održali u subotu 1. septembra.

Mještani su se na ovakav potez odlučili, jer kako kažu ne žele više deponiju koja zagađuje okolinu i uništava zdravlje njihovo njihove djece. Kiša kada padne sapira rudu u Unu, ali je snosi i u njihova dvorišta, kada je vjetrovito prašina mangana se podiže i o posljedicama po zdravlj,kako i sami kažu svakom normalnom čovjeku posebno ne treba objašnjavati. Osim toga bageri dolaze noću utovaraju rudu, stvarajući pri tom ogromnu buku zbog čega su mještani dodatno isfrustrirani.

U izjavi za RadioBK predstavnik mještana MZ”Otoka II” Enijaz Komić kaže da samo žele da se deponija izmjesti, jer „ne možemo jednostavno živjeti na ovakav način i u ovakvim uslovima.” Peticija sa 105 imena za izmiještanjem deponije dostavljena je na sve adrese za koje su smatrali da su relevantne za rješavanje, za oko 300-tinjak domaćinstava, velikog problema.

Kažu, inspekcija za rudarstvo USK je dolazila i na terenu usmeno konstatovala da deponija ne zadovoljava ekološke standarde tj. da je područje neuslovno za egzistiranje deponije. Ukoliko se u roku od 30 dana ne pokrenu aktivnosti razgovori sa akterima priče mještani ne isključuju da će blokirati put kojeg su oni izgradili vlastitim sredstvima i koji sa svojom debljinom od pet cm ne može podnijeti težinu kamiona te su oštećenja već vidljiva.

„Mi ćemo u svakom slučaju izbjeći takve susrete, takvi susreti su vrlo neprijatni, ali ukoliko ne bude sluha od onih koji bi trebali da reaguju onda čemo mi reagovati,iako znamo da je to kažnjivo i da nije ni kulturno ni civilizirano…ali ukoliko budemo morali i taj potez povud…učiničemo i to”- kaže jedan od mještana MZ “Otoka II”.

Koliko smo uspjeli saznati vlasništvo nad zemljom gdje se ruda odlaže je Željeznica FBiH. Šta je u posjedu rudnika Mangana do te informacije za sada nismo došli. Kontaktirali smo Općinu Bosanska Krupa koji su nas obavijestili da je nedavno u Kabinetu načelnika održan sastanak kojem su prisustvovali direktor Rudnika mangana, direktor Željeznica FBH, inspektor kao i predsjednik MZ “Otoka II” i da su obavljeni razgovori na temu deponije, da su odredjeni koraci dogovoreni, ali da su u osnovi problema imovinsko-pravni odnosi. Deponija rudnika mangana na željezničkoj stanici u Bosanskoj Otoci, oni nešto stariji znaju, egzistirala je i prije rata za koju mještani kažu da je tada uništavala zdravlje i pravila probleme svima koji žive u blizini: „Jeste, deponija je bila, ali u onom sistemu nisi smio ništa red,sad smiješ!”- kaže Enijaz.
Sve u svemu rok je počeo teći, a mještani su,kažu, odlučni u svojoj namjeri da se deponija izmjesti, jer u njenoj blizini ne žele da žive ni oni ni njihova djeca.
radiobk.ba

NAJNOVIJE VIJESTI

LEFTOR REKLAMA

WEB LINKOVI