Items filtered by date: Avgust 2018

Policijski službenici PS Cazin jučer su lišili slobode mušku osobu iz Cazina zbog postojanja osnova sumnje da je počinila krivično djelo krijumčarenje ljudi.

Kako je saopćeno iz MUP-a USK-a riječ je o taksisti koji je prevozio više ljudi/migranata iz Iraka, a isti je uhvaćen u mjestu Lojićka.
Nakon kompletiranja i dokumentovanja predmeta, protiv osumnjičenog će biti podnošen izvještaj za počinjeno krivično djelo krijumčarenje ljudi.
krupljani.ba

 

Iz Uprave Luke Zadar u Gaženici, čiji je većinski vlasnik kineski partner „Luxury Real Estate“ za Upravu Željeznica Federacije BIH i privredna društva u Unsko-sanskom kantonu, stigla je dobra vijest. Kineski partner, osim dokapitalizacije Luke, spreman je dio kapitala uložiti u obnovu i modernizaciju Unske pruge od Knina do državne granice s Bosnom i Hercegovinom, čime bi se nakon 20 i više godina ponovno uspostavio teretni saobraćaj i omogućio transport roba iz jugoistočne Europe do jadranskih luka u Zadru, Šibeniku i Splitu.

Unska pruga kao najkraća željeznička veza između kopnene i južne Hrvatske preko teritorija BiH od neprocjenjivog je značaja za srednjodalmatinske luke, posebno zadarsku u koju je kao većinski vlasnik, danas i zvanično ušao kineski partner, spreman na dokapitalizaciju lučkih kapaciteta, te obnovu jednog kraka Ličke, ali i Unske pruge.
 

„Dnevno imamo upite za terete koje, nažalost, ne možemo organizirati, tako da smo zainteresirani da se ova pruga što prije obnovi“, kaže Nikola Dragičević, direktor Luke Zadar.

Stoga su u Udruženju luka Hrvatske s Ministarstvom pomorstva, prometa i veza RH organizirali intenzivnije pregovore oko obnove hrvatskoga dijela Unske pruge. Obnova oštećene dionice Unske pruge, kaže Dragičevič, nije upitna.

„To je nama jedan od sudbinskih pravaca od kojeg očekujemo značajniji promet, te ostvarenje određenih financijskih efekata“, kaže Dragičević.
Pruga koja vodi u samu luku je u katastrofalnom stanju i zahtjeva hitnu obnovu s kojom će se paralelno ulagati i u Unsku prugu. I u Hrvatskoj gospodarskoj komori Unsku prugu smatraju iznimno važnom za privredu srednje Dalmacije, rekla nam je u telefonskom razgovoru Mirjana Čagalj,  potpredsjednica HGK za promet.
 

ŽFBiH podržavaju svaku inicijativu za revitalizaciju Unske pruge, pa tako i izradu studije izvodljivosti za odabir optimalnih varijanti modernizacije dalmatinskih željezničkih pruga. Međutim, ŽFBiH, kao i luke Zadar, Šibenik i Split, traže da se odmah počne sa aktivnostima za uspostavljanje barem teretnog saobraćaja na dionici Martinbrod – Knin, koju su Hrvatske željeznice jednostrano zatvorile za saobraćaj 2010. godine.

Posljednji put, 2011. godine, zajedničkim obilaskom cijele trase ustanovljeno je oštećenje na dionici dugoj 500 metara u blizini stanice Ličko Dugo Polje na teritoriji RH.
Osiguranjem prohodnosti i puštanjem u saobraćaj Unske pruge u cijeloj dužini lakše bi došli do neophodnih sredstava iz EU fondova za njenu potpunu obnovu i tehničko unapređenje.

Hasan Velić iz Sanskoga Mosta, koji već puna tri desetljeća živi i radi u Švicarskoj, strastveni je zaljubljenik u legendarne “bube”, automobile koji imaju kultni status i neodvojivi su dio povijesti svjetskoga automobilizma.

Velić kaže kako danas posjeduje pet primjeraka ovih vozila, od kojih su četiri proizvedena u Volkswagenovim tvornicama u Njemačkoj, dok jedna potječe iz dalekog Meksika, piše Večernji list BiH.

Zaljubljen u “folcike”

“U ‘folcike’ sam zaljubljen još od djetinjstva jer je moj otac imao taj automobil i u njemu sam naučio voziti. U to vrijeme on se bavio poljoprivredom i ‘bubom’ smo prevozili sve što se moglo prevesti, voće i povrće, a njome smo prevozili i ovce. Jednostavno, spustili bismo stražnje sjedalo i ukrcali ih unutra”, prisjeća se Velić.

Kaže kako je poslije završetka srednje medicinske škole i nekoliko godina rada u Domu zdravlja u Sanskome Mostu otišao na pečalbu u Švicarsku.
 

“Sad sam dio hirurškog tima u Bernu koji obavlja komplikovane operacione zahvate i moram reći kako dobro zarađujem. Osim toga, popravljam harmonike i klavire i to mi je dodatni izvor prihoda, a najveća moja strast su ‘bube’”, objašnjava ovaj neobični kolekcionar.

Kaže kako ga je ljubav prema ovim automobilima motivirala da ih kupuje ili nabavlja diljem Bosne i Hercegovine i radi se najčešće o dotrajalim vozilima koja se potom podvrgavaju postupku restauracije.

“To podrazumijeva reparaciju motora i restauraciju cjelokupne karoserije, koja se lakira. Originalne dijelove danas se može lako nabaviti i kupiti, kako rabljene tako i nove. ‘Folcikama’ vraćamo stari sjaj i udahnjujemo im novi život”, objašnjava Velić.
 

Dodaje kako tržišna vrijednost svake od njegovih restauriranih “buba” nije niža od 10.000 eura.

Ljubav prema ovim vozilima prenio je i na ostale članove obitelji, tako da svato od njih “duži” po jednu “bubu”.

Hasanov sin Armin kaže kako obožava voziti ovaj automobil i tvrdi kako djevojke mnogo više privlače lijepo uređeni stari automobili nego superluksuzna vozila.

Najprodavaniji model

“Jednostavno, to je kao neka magija. Premda posjedujem i jedan novi BMW, vožnja u “bubi” poseban je osjećaj”, kaže mlađi Velić.

Njegov otac kaže kako sa svojim ljubimcima često učestvuje na druženjima vlasnika oldtimera širom regije, a neizostavni je učesnik “bubijada”, kako se nazivaju druženja vlasnika legendarnih “folcika”.

Prema njegovim riječima, radi se o vrlo skupom sportu u koji se ulažu velika sredstva. Kako ističe, najstarija “buba” iz njegove kolekcije proizvedena je sad već daleke 1969. godine, a Velić kaže kako se po detaljima mogu prepoznati razlike među ovim automobilima, ovisno o godini i mjestu njihove proizvodnje.

Kaže kako je priča o ovim legendarnim automobilima manje-više poznata, da su se počeli proizvoditi u nacističkoj Njemačkoj u okviru projekta koji je svakom njemačkom domaćinstvu trebao osigurati motorizirani prijevoz.
 

Proizvodili su se u periodu od 1938. do 2003. godine te su postali jedan od najpoznatijih i najpopularnijih automobila svih vremena.

Kad je prije petnaest godina proizveden posljednji primjerak, “buba” je već bila najprodavaniji model nekog automobila u historiji, dostignula je kultni status te danas ima ogroman broj ljubitelja diljem svijeta udruženih u brojne klubove.
krupljani.ba

Bihać i cijeli Bihaćki okrug, u čijem su sastavu bili dijelovi bosanskokrupske i velikokladuške općine i teritorije općina Cazin i Bužim, u toku agresije na Bosnu i Hercegovini bili su 1.201 dan opasani rovovima, minskim poljima, tenkovima i tonama ubilačkog gvožđa. Okrug se nalazio u tzv. zaštićenoj zoni Ujedinjenih naroda, ali, uprkos tome, srpske agresorske snage nisu prezale od svakodnevnog granatiranja izbjeglica i civila koji su u njemu pronašli utočište i spas.

Boreći se protiv nekoliko puta jačeg agresora, borci 5. korpusa Armije RBiH lomili su čeljust po čeljust zvijeri koja je prijetila da uništi infrastrukturu i ubije svo stanovništvo koje se sakrilo u bihaćku dolinu.

SPOMENIK PONOSA I POBJEDE

U okviru manifestacije “Slobodarski dani viteškog grada Bužima”, 23. po redu, u nedjelju 5. augusta svečano je otvoreno spomen-obilježje “Spomenik ponosa i pobjede Armije Republike BiH” na lokalitetu Ćorkovača, nadomak mjesta pogibije rahmetli generala Izeta Nanića. U izgradnju spomen-obilježja do sada je uloženo oko 200.000 KM. Pored federalnih, kantonalnih i lokalnih institucija vlasti, izgradnju spomen-obilježja pomogli su i brojni pojedinci i privatne firme.

Svečanosti su prisustvovale brojne ličnosti iz vjerskog, kulturnog i političkog života Unsko-sanskog kantona i Federacije BiH, između ostalih: federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević, premijer Unsko-sanskog kantona Husein Rošić, mutija bihaćki Hasan ef. Makić, federalni ministar poljoprivrede Šemsudin Dedić, načelnik Bužima Zikrija Duraković, a bilo je i zvanica iz susjedne Republike Hrvatske. Spomen-obilježje zvanično su otkrili Bukvarević, Rošić i Duraković.
 

Edhem Eminić, predsjednik Organizacionog odbora za izgradnju spomen-obilježja, govorio je o inicijativi i toku gradnje ovog za Krajinu najznačajnijeg historijskog spomenika: “Inicijativa za izgradnju spomen-obilježja krenula je u januaru 2015. godine. Petog augusta 2015. godine, na 20. godišnjicu pogibije generala Izeta Nanića, postavili smo kamen temeljac. Ideja je bila da uradimo pet trokutova koji asociraju na bitku na Ćorkovači i bitke koje su se desile u njenoj neposrednoj blizini. Sve ovo smo uradili za tri godine, i to zahvaljujući institucijama naše države, počevši od lokalnih, kantonalnih pa do federalnih.”

Ministar Bukvarević poručio je da je obaveza i zadaća države da obilježava značajne datume i mjesta pobjede Armije Republike BiH, jer su pripadnici Armije RBiH najzaslužniji što danas imamo cjelovitu državu Bosnu i Hercegovinu, koja je spašena i sačuvana od agresije.
 

“Od srca čestitam bužimskim patriotama što su izgradili ovako lijep spomenik u čast pobjeda Armije Republike BiH, u čast našeg generala Izeta Nanića, heroja odbrane Bosne i Hercegovine, jer da nije bilo žrtve naših šehida, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Armija RBiH pobjednik je u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i svako onaj ko kaže da nema pobjednika u Bosni i Hercegovini ne govori istinu, jer ciljevi agresora ovdje bili su da unište Bosnu i Hercegovinu, rasele njen narod i da na karti Evrope i svijeta nema više države BiH. Nisu uspjeli u tome jer su borci Armije RBiH imali vjeru u dragog Boga i zajedno su odbranili državu BiH. Danas je s nama ovdje majka narodnog heroja Izeta Nanića, čije smo mjesto pogibije danas obišli. Mi se našim borcima i šehidima ne možemo odužiti nikako i ja se njima svima iskreno zahvaljujem i zahvaljujem se svima vama ovdje na ovom spomeniku, koji je uz spomenik ‘Ljiljan’ najveći spomenik u Bosni i Hercegovini, i to su spomenici našeg ponosa i pobjede. Nema podjele države Bosne i Hercegovine, to poručuju branioci Bosne i Hercegovine koji neće dati da šehidska krv bude uzalud prolivena”, istakao je Bukvarević.

Kao izaslanik reisul-uleme Islamske zajednice BiH svečanosti otvorenja spomen-obilježja na Ćorkovački prisustvovao je bihaćki muftija Hasan ef. Makić. Naglasio je da ovakva spomen-obilježja imaju veliki značaj u čuvanju od zaborava sjećanja na veliku žrtvu i hrabru borbu svih pripadnika Armije RBiH za slobodu Bosne i Hercegovine.

“Ovo obilježje jedan je od svjetionika naše borbe i odbrane koji će kroz decenije i stoljeća svjedočiti o onome što se ovdje na Ćorkovači dešavalo i sve ovo što je napisano ovdje na ovim obilježjima bit će putokaz budućim generacijama kako bi znale šta se dešavalo u prošlosti i čuvali sjećanje na naše najbolje sinove”, poručio je muftija Makić.

OLUJA PETOG KORPUSA

Peti korpus bitke je vodio i protiv secesionističkih snaga Fikreta Abdića, koji je blisko sarađivao sa srpskim vojno-političkim rukovodstvom. A onda je došla 1995. godina i vojno-redarstvena operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija krenule u oslobađanje okupiranih područja Republike Hrvatske. Komanda 5. korpusa ARBiH imala je u vidu značaj akcije “Oluja” za ovaj dio Bosne i Hercegovine, današnji Unsko-sanski kanton. Spajanje jedinica 5. korpusa Armije RBiH s vojskom Hrvatske značilo je deblokadu cijelog Bihaćkog okruga i smanjivanje linije fronta s 260 na nepunih 70 kilometara. Zato je komanda 5. korpusa odlučila svoje jedinice uputiti u susret Hrvatskoj vojsci.

Akcija je počela 4. augusta 1995. godine, a već naredni dan oslobođeno je oko 80 posto teritorija Hrvatske, uključujući i centar tzv. Republike Srpske Krajine (RSK), grad Knin, a 7. augusta ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak izvijestio je da je operacija uspješno okončana. Narednog dana predali su se posljednji ostaci vojske RSK, pripadnici 21. korpusa. Samo dan nakon početka “Oluje” deblokiran je i slobodni prostor Bihaćkog okruga, čime su i jedinice 5. korpusa ARBiH krenule u oslobodilački poduhvat okupiranih prostora Bosne i Hercegovine, ali i Hrvatske. Jedinice 5. korpusa, sadejstvujući s Hrvatskom vojskom, prešle su na teritorij Hrvatske i oslobodile Željavu, Ličko Petrovo Selo, Vaganac, Drežnik, Frkašić, Meljinovac, Preboj, Grabovac, Plitvice i Mulinje. Tog 5. augusta u jutarnjim satima u Grabovcu, na cesti Rakovica – Plitvička jezera, pripadnici 5. korpusa spojili su se s Hrvatskom vojskom. Srpska strana je tokom 1994. godine bila pokrenula aktivnosti radi ovladavanja prostorom Bihaćke krajine, ovećeg, ali izoliranog područja pod kontrolom Armije BiH, koji je u velikoj mjeri sprečavao izravni kontakt između područja pod kontrolom Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

MANIFESTACIJA “PEČAT SLOBODI”

Nakon 1.201 dana u potpunom okruženju, teške borbe za opstanak, brojnih bitaka i različitih iskušenja, 6. augusta 1995. godine ovaj dio Bosne i Hercegovine otvoren je, i to je bio konačni pečat slobodi. Tim povodom, i ove godine održana je manifestacija “Pečat slobodi”, koja je počela učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na šehidskom spomen-obilježju u mjesnoj zajednici Tržačka Raštela.

Prigodnim obraćanjima na platou u neposrednoj blizini mosta na rijeci Korani, gdje su se 6. augusta 1995. godine susreli komandant 5. korpusa ARBiH general Atif Dudaković i hrvatski general Ivan Mareković i simbolično ozvaničili spajanje dvije oslobodilačke vojske, visoke zvanice podsjetile su na značaj borbe za slobodu Bihaćkog okruga.
 

“Čast i zadovoljstvo mi je bilo što sam imao mogućnost i priliku da se borim s borcima Cazinske krajine i da zajedno damo doprinos u odbrani ovih krajeva u periodu od 1992. do 1995. godine, a onda u najljepšoj i najvećoj ofanzivi 5. korpusa i Armije RBiH oslobodili smo Bosansku Krupu, Bosanski Petrovac, Ključ i Sanski Most. Na čelu svih tih jedinica bili su naši komandanti i ratni komandant 5. korpusa general Atif Dudaković. Moramo da znamo i svojoj djeci i naraštajima koji dolaze uvijek moramo govoriti da su 5. i 7. korpus Armije RBiH zaustavljeni od strane međunarodne zajednice kada se trebalo osloboditi i ostatak okupirane teritorije Bosanske krajine i države Bosne i Hercegovine. Zato me nekada boli kada pojedinci prozivaju Sarajevo da je daleko od nas i postavljaju pitanja šta je to Sarajevu uradilo za nas. Takva priča je bila u periodu od 1992. do 1995. godine i takvu priču danas priča Milorad Dodik. Mi smo se borili za državu BiH, imamo svoj glavni grad Sarajevo, imamo svoje Oružane snage, policiju, imamo svoje Predsjedništvo i vanjsku politiku. Sve ono što jednoj državi treba, to danas ima Bosna i Hercegovina, i upravo smo se mi, pripadnici Armije RBiH, za to borili. Zbog toga sam sretan i ponosan što sam bio u redovima onih koji su branili državu Bosnu i Hercegovinu”, poručio je Amir Avdić, ratni komandant 510. brigade

U pet ujutro 4. augusta 1995. godine počela je operacija Armije RBiH i Hrvatske vojske, koja je imala za cilj slamanje srpske paradržave na teritoriju međunarodno priznate Republike Hrvatske i deblokadu Bihaća. Na cijeloj dužini fronta počela je raketna topovska paljba i sve akcije okončale su se u naredna dva dana uspjehom na teritoriji obje države. Nakon pada paradržavnih tvorevina RSK i Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, u Bihaćki okrug su stigle namirnice i lijekovi, putevi su postali prohodni nakon gotovo četiri godine i život se počeo normalizirati.

Jedan od sudionika oslobodilačke operacije bio je i Hamdija Abdić Tigar, legendarni komandant 502. viteške brdske brigade 5. korpusa.
 

“Često možemo čuti priču: ‘Da nije bilo Hrvatske, Bihać ne bi bio oslobođen.’ Uvijek kažem: ‘Hvala Hrvatskoj na svemu što je učinila za nas u toku rata. Međutim, samo zahvaljujući našem vojniku i našem narodu, mi smo opstali na ovom prostoru.’ Smatram da smo mi pomogli Republici Hrvatskoj u očuvanju njene teritorije i njene državnosti jer smo ovdje u okruženju 1.201 dan čuvali ovaj džep i nismo dali da se spoje srpske vojske, jer, da su nas uništili ovdje, ne bi bilo ni ‘Oluje’ ni prilike da se Hrvatska oslobodi. Zato se ovom prilikom zahvaljujem svim borcima 5. korpusa koji su nam omogućili i donijeli ovu slobodu”, kazao je Tigar.

Senad Šarganović Šargan ratni je komandant Odreda za specijalna dejstva 5. korpusa Armije RBiH. Iza njegovog odreda stoje brojne historijske pobjede koje su odigrale vrlo značajnu ulogu u odbrani i oslobađanju Bihaća i tadašnjeg Bihaćkog okruga. Nekoliko je puta ranjavan, ali se svaki put vrlo brzo vraćao da pomogne svojim suborcima.

“Iza mojih leđa nalazi se teritorij Evropske unije i ovo je najkvalitetniji dio buduće Evropske unije. A zašto to kažem? U onakvom ratu, onakvom okruženju i zločinima koje smo preživljavali, da mi sad nakon rata budemo ovako merhametli, normalni, evropski orijentirani i slobodoumni, to ne može niko nego mi. Mi se toga moramo i dalje držati i trebamo dići glave visoko i slaviti ovaj datum. Bez obzira na to što smo prolili mnogo krvi i dali mnogo žrtava, danas imamo slobodu. Tih dana kad smo se borili za deblokadu ovog kraja poginuo je naš prijatelj i komandant 505. viteške bužimske brigade Izet Nanić. Ta smrt nas je teško pogodila i usporila u svim našim narednim akcijama prema Ključu i Sanskom Mostu. Kada pričamo o žrtvama i doprinosu, treba istaći da mi bez jedinstva ništa ne bismo napravili. Iza je bio 5. korpus, a u njemu su svi bili u službi: i HVO, i policija i namjenska proizvodnja”, rekao je Šargan.

U operacijama za oslobađanje Bosne i Hercegovine 5. korpus je od 14. septembra, kada je počela operacija “Sana ‘95”, oslobodio gradove: Bosanski Petrovac, Ključ, Bosansku Krupu, a s dijelovima drugih jedinica Armije RBiH i Sanski Most. Ovi uspjesi preokrenuli su tok događaja na bosanskohercegovačkom tlu i pokazali cijelom svijetu da je 5. korpus s pravom ponio epitet “sile nebeske”.

“Deblokadom Bihaćkog okruga određena je i sudbina Bosne i Hercegovine, ali i sudbina naših života, jer malo prije akcije ‘Oluja’ trebala je biti akcija ‘Vagan’, koja je trebala da krene s više različitih pravaca sa strane BiH i dijelova drugih država da udari na Bihaćki okrug, koji je u tome trebao da doživi sudbinu Srebrenice. Stoga je čast biti danas ovdje i obratiti se na manifestaciji ‘Pečat slobodi’ i govoriti o ovom vrlo značajnom historijskom događaju. Neki smatraju da je previše ovih manifestacija i da se previše govori o tome, te da treba govoriti o budućnosti. Da, treba govoriti o budućnosti, ali vi znate šta se desilo 27. aprila ove godine zato što nismo dovoljno govorili kada su bespotrebnom akcijom i predstavom priveli našeg komandanta Atifa Dudakovića, Ibrahima Nadarevića i naše saborce. I zato danas ovdje nema generala Dudakovića, a nikada prije nije izostao. Mi sada trebamo da se borimo da sačuvamo obraz, a znamo da on nije ukaljan. A znate li zašto je to tako? Zato što nismo jedinstveni i zato što ne govorimo dovoljno o tome, zato što dovoljno ne stanemo jedan uz drugog i uz naše komandante. Neka ne misle neprijatelji Bosne da će negiranjem genocida, glorifikacijom zločina, revitalizacijom ili izjednačavanjem strana u ratu nešto postići. Ako se sjećate, general Dudaković je nakon oslobađanja Bihaćkog okruga rekao: ‘Mi danas pišemo historiju.’ Poruka s današnjeg skupa jeste: ‘Historija je ispisana’ i Bosna i Hercegovina je trajna kategorija i više nikada neće biti u situaciji u kakvoj je bila od 1992. do 1995. godine. A na nama je da zajednički gradimo zajedničke vrijednosti i projekte koji su u interesu našeg naroda”, poručio je premijer USK Husein Rošić.

Krajina je bila 1.201 dan u okruženju. Godinama živjeti bez struje, lijekova, bez mogućnosti kretanja i čekati humanitarnu pomoć i uz još nebrojenu količinu teških trenutaka i situacija bilo je teško traženje žrtve. “Ovaj datum koristimo kao priliku da se prisjetimo svih naših pobjeda i naše borbe na cijelom prostoru zone odgovornosti 5. korpusa i šire, što znači da smo mi tokom te četiri godine, s našim komandantima, izvojevali puno pobjeda i da je država BiH opstala ne na milosti međunarodne zajednice niti na milosti agresora već zahvaljujući našim pobjedama i našem vojnom jačanju, kao i našoj odlučnosti”, kazao je načelnik Općine Cazin Nermin Ogrešević, istaknuvši kako Bošnjaci ne trebaju kukati nad svojom sudbinom već se trebaju izboriti da budu njeni akteri i da sami kroje vlastitu budućnost.

Bihaćki okrug je kao i Sarajevo proveo gotovo četiri godine u totalnom okruženju i zbog toga ova dva područja Bosne i Hercegovine moraju biti zauvijek povezana bez obzira na njihovu fizičku udaljenost. Zato je potrebno jedinstvo politike u zajedničkom cilju, a to je bolje i ekonomski jače Sarajevo i bolja i ekonomski jača Bosanska krajina, poručeno je s manifestacije “Pečat slobodi”.

stav.ba

Unsko-sanski kanton prednjački u BiH kada je nezaposlenost u pitanju. Građani krivca vide isključivo u bahatoj i nesposobnoj vlasti koju ovaj problem uopće ne zanima. Podaci Službe za zapošljavanje USK govore da je ovdje stopa nezaposlenosti blizu 52 posto. Zbog toga se građani ovog kantona sve više odlučuju za napuštanje svoje rodne grude i sreću traže u zemljama Evropske unije, javlja RTV USK

U prilogu objavljenom u sinoćnjem Dnevniku, govore da posljednji podaci Službe za zapošljavanje pokazuju kako u USK ima blizu 40 hiljada nezaposlenih. Manje je to u odnosu na isti period prošle godine. Sezonski poslovi kao i aktivni programi zapošljavanja Federalnog zavoda uticali su na to da je manje evidentiranih pri općinskim biroima za zapošljavanje.
 

No još jedan je odlučujući faktor pada nezaposlenosti, odnosno odjavljivanja sa evidencije nezaposlenih. Sve je više osoba, prvestveno mladih koji napuštaju kanton i odlaze na rad u inostrastvo.

-U prva tri mjeseca 2018. godine, po našim evidencijama, 603 osobe su prijavile da odlaze u inozemstvo. A imamo i osobe koje nam se nisu javile i tek krajem godine ćemo imati pravu informaciju koliki je uistinu broj ovih osoba. – kaže Nedžad Veladžić iz Službe za zapošljavanje USK.

Iz Službe ističu da ima i onih koji nakon što se zaposle, ubrzo prekidaju radni odnos i ponovno se evidentiraju  kao nezaposleni. a kao razlog toga navode male plaće.

-Najčešći uzrok je mala plaća ili odlazak mladih u inostranstvo, jer čekaju termimne za razgovore po ambasadama, ne žele raditi. – kaže Veladžić.
Ljudi su napokon skontali da ponižavajući sebe tako što će raditi za siću i gledati one na vlasti kako primaju basnoslovne cifre za funkcije na kojima, uglavnom, ne rade ništa, neće dobiti ništa osim duševnu bol, depresiju, razočaranost i neraspoloženje, te su se okrenuli ka Zapadu gdje obični čovjek ima kakva-takva prava.
krupljani.ba

 

Povodom Dana patriota Grada Cazin i ove godine organiziran je pješački Pohod iz Hrvatske u BiH, Kamenica - Slunj - Hadžin Potok - Šturlić. Da se ne zaborave staze patriota, koji su 92' napustili blagodati zemalja Zapadne Evrope i došli pješice u BiH zajedno sa drugim patriotama braniti svoju jedinu domovinu BiH.

"Ovo je najveći oblik patriotizama i podsjeća nas na dane kada se napuštala Evropa zbog Bosne i blagodati Zapada te dolazilo u BiH braniti svoju jedinu domovinu. Ponosni smo na te herojske dane i želimo da našu lijepu državu gradimo na istini i pravdi sa više pravičnosti i prosperiteta, jer to zaslužuje ovaj ponosni narod." ističe savjetnik gradonačelnika Grada Cazina Jusuf Bajrektarević

Na polasku položeno je cvijeće i proučena Fatiha na šehidskom obilježju Cazin, potom su učesnici pješačkog pohoda preveženi do Kamenice, Hrvatska, odakle su 92' kretali.

Nakon prve dionice pješačkog pohoda tridesetak učesnika je organizirano dočekano u Slunju. Gradonačelnik Grada Slunj sa svojim suradnicima je zajedno sa učesnicima pješačkog pohoda položio cvijeća na Centralno obilježlje u Slunju. Tim povodom Jure Katić, gradonačelnik Slunja pozdravio je učesnike pješačkog pohoda te naglasio važnost ovog obilježavanja da se ne zaboravi. Zahvalio se Krajišnicima na doprinosu.

Učesnici pješačkog pohoda su prenoćili u Slunju odakle nastavljaju drugu dionicu Hadžin Potok - Šturlić. U Šturliću će se pridružiti zajedničkoj manifestaciji obilježavanja Dana patriota Grada Cazin.
cazin.net

Malena Dalal Omerović iz Bihaća, koja boluje od najopasnije vrste leukemije, jučer je ponovo smještena u bolnicu u Esenu, gdje bi joj, ako se sve bude odvijalo prema planu, 6. septembra trebala biti obavljena transplantacija koštane srži.

– Dalal će biti izolovana, radi sterilnosti. U srijedu počinje primati hemoterapiju – kazala je Selma Merdan, prijatelj porodice Omerović, navodeći da ova djevojčica, koja još nema ni dvije godine, ponovo počinje borbu za život.
 

Ljekari su roditeljima malene Dalal, govoreći o nuspojavama lijekova i same transplantacije, rekli da je moguće oštećenje i otkazivanje organa, ali i da u slučaju infekcije može doći do smrtnog ishoda.

Ipak, svi se nadaju najboljem, jer se hrabra lavica do sada izborila s brojnim nedaćama i sve podnijela uz osmijeh.

– Nikad nikome da dragi Bog ne da ovako da se osjeća kao što se osjećamo mi roditelji, živi, a umrli u duši. Dalal vam šalje osmijeh. Javit ćemo se, ako Bog da, za dva mjeseca dok sve ovo prođe – napisala je na društvenim mrežama majka malene Dalal Indira.

Sa stopom nezaposlenosti od blizu 52 posto, USK se i dalje se ubraja u dijelove BIH gdje je nezaposlenost vodeći društveni problem. Podaci sa Biroa za zapošljavanje ipak su relativni, jer značajan je broj osoba koji pronalaze povremene poslove, ali se ne odjavljuju sa evididencije. Podaci, ipak, pokazuju blagi pad nezaposlenosti, a jedan od glavnih razloga je odlazak na rad u inostranstvo.

Posljednji podaci Službe za zapošljavanje pokazuju da u USK ima blizu 40 hiljada nezaposlenih. Manje je to u odnosu na isti period prošle godine. Sezonski poslovi kao i aktivni programi zapošljavanja Federalnog zavoda uticali su na to da je manje evidentiranih pri općinskim biroima za zapošljavanje.
 

No još jedan je odlučujući faktor pada nezaposlenosti, odnosno odjavljivanja sa evidencije nezaposlenih. Sve je više osoba, prvestveno mladih koji napuštaju kanton i odlaze na rad u inostrastvo.

„U prva tri mjeseca 2018. godine, po našim evidencijama, 603 osobe su prijavile da odlaze u inozemstvo. A imamo i osobe koje nam se nisu javile i tek krajem godine ćemo imati pravu informaciju koliki je uistinu broj ovih osoba“, kaže Nedžad Veladžić iz Službe za zapošljavanje USK.

Iako posjeduju fakultetsku diplomu, pravnicima i ekonomistima je i dalje najteže pronaći posao. Nakon godina čekanja, većina se odlučuje prihvatiti bilo koje radno mjesto što je također problem.
 

Još je teže nezaposlenima sa srednjom stručnom spremom, među kojima prednjače ekonomski tehničari, gimnazijalci, medicinske sestre, turistički vodiči. U Službi kažu da ima i onih koji nakon što se zaposle, ubrzo prekidaju radni odnos i ponovno se evidentiraju kao nezaposleni.

„Najčešći uzrok je mala plaća ili odlazak mladih u inostranstvo, jer čekaju termimne za razgovore po ambasadama, ne žele raditi“, kaže Veladžić.

Službi za zapošljavanje veliki financijski teret predstavljaju osobe koja su godinama na evidencijama, nemaju niti jedan dan radnog iskustva i teško da će ikada zasnovati radni odnos. Uglavnom je riječ o ženskoj populaciji, nekvalifikovanim domaćicama.

Trenutno programe prekvalifikacije u okviru Službe nudi Centar u kojem se obučavaju osobe za različite zanate, ali isključivo je riječ o muškoj populaciji.

„Prošle godine smo imali 23.666 osoba koje su zdravstveno osigurane, a ove godine 21.496, od čega 11 081 ženskih osoba i to su uglavnom žene i domaćice koje nikada nisu radile i na našoj evidenciji su samo zbog osiguranja“, napominje Veladžić.

Kako se bliži kraj ljeta, a time i pad sezonskih poslova, očekivati je da će brojka nezaposelnih ponovno rasti, ali i broj onih koji odlaze iz Kantona. Neke procjene pokazuju da je BiH do sada tako već izgubila dva posto radno sposobnog stanovništva.

Kada su početkom jula Vlada USK-a i ministar MUP-a Anel Ramić podnijeli Kantonalnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Nezavisnog policijskog odbora, ispostaviće se neosnovanu, sa sigurnošću su se mogle očekivati kontraprijave od oštećene strane.

Zloupotreba položaja

Tako je prvorangirani kandidat za policijskog komesara Mujo Koričić podnio krivičnu prijavu protiv Bekire Arapović, šefice kabineta ministra MUP-a, zbog akta koji je prethodno uputila Vladi, a prilikom čega je izašla iz okvira svojih ovlaštenja. Tako bar smatra Koričić, koji je u to vrijeme bio na bolovanju i u postupku reizbora za komesara, te tvrdi da je oklevetan kako bi se aktom stekao dojam njegove krivice za migrantsku krizu, ali i druge netačne podatke.

Mujo Koričić je potom podnio krivičnu prijavu i protiv Anela Ramića, resornog ministra, zbog sumnje u zloupotrebu položaja. Naime, njega optužuje zbog toga što, nakon što je Tužilaštvo odbilo njegovu i Vladinu krivičnu prijavu protiv Nezavisnog odbora, to obrazloženje nikad nije dostavio Vladi.
 

– Time je zloupotrijebio službeni položaj i teško povrijedio moja prava kao učesnika javnog oglasa, naveo je Mujo Koričić u krivičnoj prijavi.

Ali, nedavno je svjetlo dana ugledala i treća krivična prijava, koju su objavili lokalni portali, na kojoj je ime podnosioca prijave zatamnjeno.

 

Ova krivična prijava usmjerena je protiv premijera Huseina Rošića, njegovog sekretara Šefika Veladžića, te ministara Dragana Polimanca, Anela Ramića, Nikole Findrika, Dževada Malkoča i Samira Sedića. Po prijavi oni se sumnjiče da su se urotili da predmet glasanja o izboru policijskog komesara riješe na način da nijednom kandidatu ne daju dovoljan broj glasova, a da pritom nisu pozvali one ministre koji takav dogovor ne bi prihvatili.

– Ne mogu reći kao ministar da nisam pozvan, jer sam taj dan bio na službenom putu u Sarajevu, ali to vam isto dođe kada se sjednice takvog tipa zakazuju u zadnji minut i bez najavljenog dnevnog reda. A da sam bio tu, sigurno bih glasao za izbor komesara onako kako je to Nezavisni odbor i službeno predložio, kazao nam je ministar zdravstva Hazim Kapić.
 

Na naše upite o tome koliko ima ovakvih krivičnih prijava i za koje se vode istrage, Tužilaštvo se jučer oglušilo. Već puna tri mjeseca iz Tužilaštva se ne mogu dobiti informacije o slučaju policijskog komesara.

Nema ponavljanja

Nezavisni policijski odbor, s obzirom na to da je završio posao, također nema konkretan odgovor.

– Postupak se ne može ponoviti, a mi nemamo osnova za dalje postupanje. Ako bude kakvih izmjena, NO će se očitovati na svojim sjednicama. Što se tiče navodnih krivičnih prijava protiv Vlade, nemamo konkretne informacije niti nas je tko zvao iz Tužilaštva da damo izjavu. Članovi Nezavisnog odbora i ja ćemo se na svaki zvanični poziv iz pravosudnih institucija odmah odazvati, kazala nam je Ajna Bakrač Jodanović, predsjednica Nezavisnog odbora.
krupljani.ba

Dana 27.08.2018.godine, PS obratio se I.A.rođen 1994.godine, koji je prijavio da čuje razbijanje stakla na trgovačkoj radnji koja se nalazi u mjestu Izačić, općina Bihać, vlasništvo K.H.rođen 1965.godine.

Izlaskom na lice mjesta policijski službenici PS Bihać, u unutrašnjosti trgovačke radnje zatekli su dva lica migranta iz Libije a radi se o A.Z.rođen 1988 godine i B.N.rođen 1988. godine, koji su uz upotrebu podesnog predmeta razbili izlog trgovačke radnje te ušli u istu.
 

Obilaskom lica mjesta u napuštenom stambenom objektu nepoznatog vlasnika, zatečena su još tri migranta a radi se o licu A.H. ( 1992. ) iz Sirije, H.M.( 1994. ) iz Libije i M.M( 1985. ) iz Iraka, koji su konzumirali alkoholna pića otuđena iz navedene prodavnice.

Uviđaj na licu mjesta obavili su istražitelji OKP PS Bihać, koji nastavljaju daljnji rad na dokumentovanju krivičnog djela iz člana 287 KZ F BiH „ Teška krađa“, dok je o događaju obavještena i Služba za poslove sa strancima.
krupljani.ba

NAJNOVIJE VIJESTI

VASA REKLAMA

WEB LINKOVI