Svijet

Svijet (80)

Ponovna izgradnja srušenog vijadukta u Đenovi stajat će 150 do 200 miliona eura, objavile su lokalne vlasti u nedjelju.

Radove će izvoditi državna kompanija “Fincantieri”, u suradnji s “Autostrade per l’Italia”, rekao je guverner pokrajine Ligurije, Giovanni Toti, na konferenciji za novinare.

U rušenju mosta prošli mjesec poginulo je 43 ljudi.

“Rekonstrukcija će stajati između 150 i 200 miliona eura, a za samo uklanjanje starog mosta potrebno je 10 do 12 miliona eura, te za odštete za unesrećene”, rekao je Toti.

Regionalni guverner imenovan je koordinatorom u pružanju pomoći nakon rušenja mosta što mu je dalo snažan glas u inicijativi za rekonstrukciju.

Italijanska vladajuća koalicija koja obuhvaća stranku desnog centra Ligu i antiestablišmentski pokret Pet zvijezda optužila je “Autostradu” za ozbiljne previde u održavanju mosta te su rekli kako žele da im se opozovu koncesije za autocestu.

Ministar saobraćaja, Danilo Toninelli, koji je član Pet zvijezda, rekao je da Autostrade mora platiti za poslove ponovne izgradnje, ali ne smije biti uključena ni na koji drugi način.

Čini se da Toti odbija takvo stajalište.

“Fincantieri će imati vodstvo u ponovnoj izgradnji, zajedno sa skupinom kompanija koje će također uključiti Autostradu”, rekao je.

Njegov novi projekat pod nazivom Pokret ima aspiracije da širom evropskog kontinenta podrži “desničarski populistički nacionalizam”. Desničarske vlade već su preuzele vlast u zemljama poput Mađarske, Austrije i Italije, a on se nada da će sljedeće godine pomoći da političari sličnih svjetonazora uđu i u Parlament Evropske unije. No, za sada, jedna od glavnih Bannonovih meta je – od svih mjesta na svijetu koje je mogao izabrati – Bosna.

Kao politički akter, Bannon sada djeluje nezvanično i nije povezan s državom, ali napori koje poduzima kao Amerikanac u bosanskoj politici predstavljaju dramatičan odmak od dosadašnje prakse. Sjedinjene Američke Države imaju jedinstvenu ulogu za stabilnost Bosne. Savremena Bosna zapravo je kreirana u državi Ohio, gdje su u novembru 1995. vođeni mirovni pregovori kojima je okončan rat. Aneks IV tog Mirovnog sporazuma, poznatog kao Dejtonski sporazum, još uvijek je Ustav BiH. Srpski političari koje Bannon podržava žele otcjepljenje od BiH, protive se Evropskoj uniji i stvaraju blisko savezništvo s Rusijom.

Krajem jula, Bannon se u svojoj kući u Washingtonu sastao sa Željkom Cvijanović, premijerkom Republike Srpske – jednim od dva autonomna entiteta koji čine Bosnu i Hercegovinu. S njom se sastalo i nekoliko drugih bivših i sadašnjih uposlenika Trumpove administracije, kao što su Corey Lewandowski i Kellyanne Conway. Bivši akteri u Trumpovoj predizbornoj kampanji, Jason Osborne i Mike Rubino registrirali su se da lobiraju za Cvijanovićkin SNSD, uprkos činjenici da se lider stranke i kontroverzni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik prošle godine našao na meti američkih sankcija zbog produbljivanja razdora na etničkoj osnovi, u ovoj zemlji.

Danas je “američki interes” u Bosni izuzetno nejasan. Ne radi se samo o tome da su SAD na Balkanu sebe i svoju ulogu potisnule u drugi plan, kao što je bio slučaj za vrijeme Obamine administracije, nego o tome da bi Trump, koji je u određenom trenutku Bannona gurnuo u centar pažnje, mogao prećutno odobriti Bannonove evropske ludorije, uprkos njihovom navodnom međusobnom neslaganju. Uostalom, Trump također ima sklonost ka nacionalističim liderima i neprijateljski se odnosi prema EU. Osmi poslijeratni opći izbori u Bosni održavaju se 7. oktobra, a vanjski utjecaj pomenutih Amerikanaca i jačanje Rusije u ovom regionu može biti od prelomnog značaja i okrenuti nestabilnu situaciju u ovoj zemlji u smjeru suprotnom od liberalnog međunarodnog poretka koji je na principima uslovljavanja postignut nakon rata.

Pored toga, zemlja se također suočava s potencijalnom ustavnom krizom: Izborni zakon je nepotpun. Tokom 2016. godine, neki hrvatski političari u BiH tvrdili su kako su neki dijelovi zakona nepovoljni za glasanje građana hrvatske nacionalnosti, a Ustavni sud BiH je poništio te klauzule Zakona iako nije definirao nove stavove koji bi zamijenili poništene odredbe. Dakle, moguće je da će Dom naroda BiH ove jeseni imati nekoliko upražnjenih mjesta ili da dio zemlje koji zauzima Federacija BiH neće biti u mogućnosti imenovati predsjednika ili sazvati sjednicu Parlamentarne skupštine tog entiteta.

Vjerovatno je da ipak neće doći do potpunog kolapsa, ali je za pretpostaviti da će očekivano stanje haosa dovesti do izvjesnog beskrupuloznog manevrisanja.

“Više me brinu pojedini utjecaji na situaciju i zakulisne radnje koje će se odvijati pod izgovorom izborne krize”, komentariše stanje u Sarajevu Mirna Buljugić, novinarka koja vodi Balkansku mrežu istraživačkog izvještavanja. “Kao da našim političarima treba još jedan izgovor za korupciju. Već ih imaju dovoljno.”

Sa svojim tročlanim Predsjedništvom zasnovanim na principu rotacije predsjedavajućeg i oštrim unutrašnjim granicama, moguće je da je Bosna zemlja s najkompleksnijim demokratskim sistemom na svijetu. U njoj žive tri naroda različite etničke pripadnosti (muslimani – Bošnjaci, pravoslavci – Srbi i katolici – Hrvati), a svaki narod bira svog predsjednika koji je ravnopravan s ostalima. Teritorija se sastoji od dva autonomna geografski određena entiteta – Republika Srpska (s dominantno srpskim stanovništvom) i Federacija Bosne i Hercegovine (s dominantno bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom), a svaki od entiteta ima svog predsjednika i svoju skupštinu, uz grad Brčko koji ne pripada ni jednom entitetu. Sve ovo je definirano Dejtonskim sporazumom, dokumentom koji je trebao zaustaviti rat a za koji niko nije očekivao da će se prema njegovim odredbama upravljati zemljom i u 2018. godini. Zakonska rješenja koja su smatrana privremenim pokazuju se kao zastarjela širom zemlje: Izborni zakon ima dosta nedostataka; javni sektor raste kao napuhani balon dok su strana ulaganja skoro potpuno zaustavljena; lokalni izbori se ne mogu održati u jednom od većih gradova u BiH, Mostaru jer je Izborni zakon za taj grad poništen 2012. godine, a Hrvati i Bošnjaci koji žive u gradu nisu pronašli kompromisno rješenje; državna himna je i dalje samo melodija, bez teksta.

*

“Bosna je američki poraz za koji niko ne zna”, tvrdi Haris Pašović, koji vodi sarajevski teatar East West. “SAD su ovdje došle s jednom jedinstvenom misijom, bez materijalnog interesa, da okončaju rat. Bar jednom su pokazali da Amerika ima srce. A onda su otišli.” Pašović je producirao predstavu Čekajući Godota koju je režirala Susan Sontag 1993. godine u vrijeme kada je grad bio pod opsadom, a ona je kasnije pričala o tom iskustvu. Razgovarali smo u kafiću na obali rijeke na Grbavici, dijelu grada gdje Pašović živi i u kojem su zgrade još obilježene tragovima metaka i granata. “Svi smo se gušili u suzama nakon Obamine pobjede”, kaže Pašović. “A onda, tokom osam godina vlasti, Obama niti jednom nije spomenuo Bosnu” (što je preterivanje, ali možda ne preveliko). Ovdje treba napomenuti da je američki diplomata Richard Holbrooke, glavni kreator Dejtonskog sporazuma, preminuo nakon samo dvije godine Obaminog prvog mandata).

Početkom 2017. godine, tokom zadnjih dana mandata Obamine administracije, SAD su u regionu prekinule dugogodišnju šutnju i nametnule sankcije Dodiku jer je održao referendum o proslavi Dana Republike Srpske, za koju je Ured za kontrolu inostranih sredstava utvrdio da je u suprotnosti s duhom Dejtonskog sporazuma. (Tokom ljeta ljeta ove godine bilo je nekih navoda da će SAD ukinuti sankcije Dodiku, iako je Američka ambasada negirala takve tvrdnje). Dodik se sada kandidira za srpskog člana tročlanog Predsjedništva BiH.

“Sastajući se s bivšim zvaničnicima američke administracije, kao što je Bannon, Dodik svojim biračima želi signalizirati da njegovi odnosi sa Amerikom nisu tako loši”, kaže Dragan Močević, srpski novinar koji je u Republici Srpskoj osnovao popularni web portal frontal.ba. “Ipak je jedna vrsta prepreke kada ste obilježeni ovim američkim sankcijama koje vam vise nad glavom.”

Pored antipatije koju gaji prema jedinstvenoj bosanskoj državi, Dodiku nije stalo do ulaska u EU, za koju kaže da “postepeno gubi značaj”. Ukoliko pobijedi, Dodik ne bi bio jedina prepreka za sticanje kandidatskog statusa BiH u procesu koji je već prično poljuljan s obzirom da je od 2003. godine BiH minimalno napredovala i to samo u neredovnim intervalima. Uspješni oktobarski izbori, održani bez incidenata bi mogli pomoći zemlji; a haotični izbori, koji su vjerovatniji, nakon kojih postoji opasnost razvijanja postizborne krize i pratećih manevara da bi se okupile stranke koje će formirati vladu, mogli bi imati suprotan efekat. Evropska komisija je u izvještaju iz aprila 2018. navela da je “Bosna i Hercegovina još uvijek u ranoj fazi reforme javne uprave i da u protekloj godini nije postignut napredak.”

Evropski sud za ljudska prava također je dao neke kritike na račun Izbornog zakona Bosne i Hercegovine jer smatra da nemogućnost da se pripadnici manjina – kao što su Jevreji ili Romi – kandidiraju za najviše državne organe, predstavlja kršenje ljudskih prava. Bosna ne može napredovati u svojoj kandidaturi ukoliko ne bude imala potpuno novi Ustav. “No, nema političke volje za definiranje novog Ustava zbog toga što je na djelu “strankokracija”, a velike stranke imaju brojne koristi od Dejtonskog sistema kvota”, objašnjava Mietek Boduszyński, profesor istočnoevropske politike na Fakultetu u Pomoni. Kako stvari stoje, Bosna još uvijek nema ni status kandidata za članstvo u EU, odnosno zaostaje za svim ostalim balkanskim zemljama, izuzev Kosova.

“Naravno, cilj bi trebao biti manje Daytona, a više Bruxellesa… ali stvari se odvijaju suviše sporo “, kaže visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko, u svom sjedištu u istočnom dijelu grada, bijeloj uredskoj zgradi koja liči na kocku leda s zacakljenim prozorima koji se pružaju duž svake strane zgrade. “Nema vladavine prava”, kaže otvoreno. Političari su vrlo slabo motivirani za ulazak u sistem koji bi ih mogao kazniti za korupciju, kaže Inzko, što predstavlja problem jer EU ima pristup na osnovu kojeg ni na čemu ne insistira, postavljajući zahtjeve poput funkcionalne tržišne ekonomije i zaštite manjina kao uslove koje zemlje moraju same osigurati. “No, ovdje imate situaciju da EU kaže da se nešto treba provesti za šest mjeseci, a da to ne bude urađeno čak ni nakon devet godina “, kaže Inzko.

Visoki predstavnik je idiosinkratična institucija kreirana u Daytonu: stranac s velikim ovlastima koje imaju za cilj da osiguraju poštivanje Mirovnog sporazuma, s mogućnosti da smijeni s vlasti sve bosanske političare koji su prijetnja miru. Inzko, austrijski diplomata od karijere koji je ovu dužnost preuzeo 2009. godine, svoju ulogu shvata kao prilično nenametljivu. Djelovalo je kao da i njega čudi što je još uvijek u Sarajevu i rekao nam je da je “vjerovatno posljednji” visoki predstavnik; njegovi prethodnici obično su ostajali na funkciji samo dvije ili tri godine.

“Znate kako stoje stvari – ako za svoju djecu radiš sve, djeca će biti razmažena”, rekao nam je Inzko, slegnuvši ramenima.

Htio je reći da su zapravo prošli dani direktnog interveniranja, izravnog djelovanja i smjenjivanja zvaničnika. Ured visokog predstavnika je od 1995. godine upotrijebio svoje izvršne ovlasti i smijenio skoro dvije stotine bosanskih zvaničnika, uključujući tri entitetska predsjednika. No, ove aktivnosti su se provodile uglavnom tokom prvih godina rada ovog ureda; Inzko od 2009. nije smijenio nikog. U novije vrijeme, političari poput Dodika otvoreno dovode u pitanje genocid u Srebrenici, gdje su srpske snage 1995. sistematski ubile osam hiljada muslimana – muškaraca i dječaka, a njegove izjave prolaze bez neke ozbiljne reakcije iz OHR-a.

Inzko je kazao kako bi “međunarodna zajednica trebala povući crvenu liniju” kada se radi o pitanjima kao što su negiranje genocida, ali njegova glavna reakcija je davanje izjava na ovu temu. Malo je vjerovatno da će OHR intervenirati ukoliko ove jeseni nastupi izborna kriza; glasnogovornik OHR-a mi je kasnije objasnio u emailu da su izvršne ovlasti visokog predstavnika na snazi ​​samo kao “posljednji mehanizam”, ukoliko pregovori stranaka potpuno propadnu.

Povlačenje i nezainteresiranost SAD-a, međunarodna zajednica koju zastupa OHR, te tehnokratski pristup EU koji prodrazumijeva neinterveniranje ostavili su vakuum u regiji koja je uvijek bila neodoljiva meta za inozemne utjecaje. Ovu priliku je posebno iskoristila Rusija koja ima dugogodišnje veze sa Srbijom. Moskva pruža podršku paravojnim snagama u Republici Srpskoj, poslala im je svoje obavještajce i obećala obuku policijskih snaga ovog entiteta. “Osnovni interes Rusije u regiji je destabilizacija”, kaže Boduszyński. “Oni promoviraju separatističke težnje Republike Srpske jer bi se time smanjila vojna moć jedinstvene Bosne koja bi se čak mogla pridružiti NATO-u”. Iako bi Republika Srpska navodno mogla imati koristi od toga da bude dio jače Bosne, stavovi RS-a prema odbrambenim pitanjima se razlikuju od ostataka zemlje zbog dubokog nepovjerenja koje RS ima prema NATO-u, koji je 1995. i 1999. godine bombardirao Srbe.

Turska i zaljevske zemlje kao što su Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati također maksimalno iskorištavaju resurse u ovoj regiji. Njihova ulaganja – u trgovačke centre, turističke centre, stambene objekte – bila su dobrodošla u posustaloj poslijeratnoj ekonomiji. No, nijedna od ovih zemalja, koje vode autokrati ili monarsi, nema neki poseban interes za očuvanje bosanske demokracije.

Uz sve ove izazove, ove će godine biti nekih izbornih poboljšanja u Bosni i Hercegovini, iako se uglavnom radi o nivou lokalne samouprave. Prethodne izbore su karakterizirale brojne izborne prevare poput kupovine glasova i manipuliranja glasovima onih birača koji glasaju u odsustvu.

“Naš glavni problem je što su izbori toliko ispolitizirani: oko 15-ak političkih stranaka zapošljava više od 140.000 ljudi na biračkim mjestima na sam dan izbora”, kaže je Dario Jovanić, mladi voditelj projekta neprofitne koalicije Pod lupom koja od 2014. godine radi na osiguranju poštenijih izbora u BiH. Sastali smo se u njegovom uredu, s velikim konferencijskim stolovima i bijelim tablama za skiciranje. Nije gasio cigaretu dok smo razgovarali na balkonu njegovog ureda koji gleda na zgradu Zemaljskog muzeja.

Kako bi se ove godine osigurala veća transparentnost na biračkim mjestima, Centralna izborna komisija objavit će imena i nazive stranaka svih onih koji budu angažovani na svakom biračkom mjestu u zemlji, a te informacije biti će poznate četrdeset i pet dana prije izbora. Jovanić mi je pokazao još jednu praktičnu intervenciju: manje, redizajnirane glasačke kabine kako bi se spriječile prevare prilikom grupnog glasanja (kada cijele porodice ili druge grupe glasaju zajedno, čime se krši načelo tajnosti glasačkih listića). Ove godine je novost da će nakon glasanja glasački listići biti pohranjeni u prozirnim kutijama umjesto u metalnim, što će otežati ubacivanje dodatnih ili lažnih biračkih listića.

“Sve u svemu, mislim da će izbori 2018. biti bolji nego 2014.”, rekao je Jovanić. “Sada to postaje javna tema: da mi, građani, možemo otkriti problem tokom izbora, skrenuti pažnju javnosti na njihovo postojanje i zapravo poboljšati izbore.”

No, takva poboljšanja putem civilnog sektora u Bosni, koji nije zanemariv, bivaju praktično poništena jer je broj angažiranih građana u BiH sve manji. Bosna ima jednu od najviših stopa nezaposlenosti mladih u svijetu, više od 55 posto. Deseci hiljada mladih svake godine emigriraju u inostranstvo – što je danas problem u većini balkanskih zemalja – iako je teško otkriti ove podatke na osnovu službene statistike. Stopa nataliteta je od 1997. do 2013. godine također pala za 40 posto.

U Bihaću, gradu u sjeverozapadnom dijelu BiH na obalama plavozelene rijeke Une, upoznala sam se s dvadesetdevetogodišnjim bošnjačkim novinarom Muamerom kako bismo razgovarali o nekim pitanjima s kojima se suočavaju mladi glasači u Bosni. Kad smo se upoznali, na drugom spratu kafića u jednom trgovačkom centru, nevino mi je priznao da i on u oktobru odlazi iz BiH. (Zamolio je da mu ne objavljujemo prezime jer njegov poslodavac još uvijek ne zna za njegove planove).

“Ne želim ovdje živjeti u nadi da će se nešto promijeniti, gubeći svoje najbolje godine”, rekao mi je, iznenadivši tako i mene i posrednika koji nas je upoznao i predstavio Muamera kao jednog od najboljih mladih pisaca u Bosni. On i njegova supruga već imaju dvoje male djece. “Javni sektor guta privatni sektor zbog ogromne administracije i nedovoljno radnih mjesta za kvalificirane radnike.” Nekad je igrao fudbal s desetak prijatelja, a svi oni sada rade u EU. Planira raditi kao medicinski tehničar u Njemačkoj.

“Nemojte me pogrešno shvatiti, kvalitet života je definitvno bolji nego što je bio tokom rata”, kaže Muamer. “Ljudi imaju kuće i automobile. Ali isto tako, zbog globalizacije, sada možete vidjeti koliko je stanje bolje u zemljama koje nisu tako daleko od nas. A ovdje se stvari presporo mijenjaju.”

Ovako razmišljaju mnogi mladi ljudi iz poslijeratne generacije: da su problemi Bosne jednostavno previše duboki da bi vrijedilo ostajati i boriti se za njihovo rješavanje. To znači da Bosnu postepeno napuštaju ne samo SAD i međunarodna zajednica, nego i njeni građani.

“Normalan život se ovdje, naravno, nastavlja”, kaže Pašović, pozorišni reditelj u Sarajevu. “Ljudi se međusobno druže. Srbi i Bošnjaci međusobno posluju. Mi smo jedni drugima prijatelji. Ali, to nema političku artikulaciju, što je porazno.”

Završio je zaključkom koji su naveli i Muamer i Buljugić, i to skoro istim riječima. Nekada su mislili da je rat bio onaj najteži dio, ali za vrijeme rata imali su nadu – nadu koja je svima bila zajednička: da će rat stati. “Sada je gore”, kaže Pašović. “Ne znamo čemu se zapravo više možemo nadati.”

The New York Review of Books

/oslobodjenje.ba

Frankfurt, finansijski centar Njemačke, moraće od narednog februara da uvede zabranu vožnje visoko zagađujućih, starih dizel automobila u centru grada u okviru plana za poboljšanje kvaliteta vazduha, presudio je državni upravni sud.

Sud u Visbadenu je ovu odluku donio u postupku koji je pokrenula grupa za zaštitu životne sredine Deutsche Umwelthilfe (DUH), nakon krucijalne presude glavnog njemačkog upravnog suda iz februara 2018., koja je “otvorila vrata” zabranjivanju dizelaša u gradskim jezgrima, prenosi Reuters.

Zabrana bi pogodila oko jedne četvrtine automobila registrovanih u Frankfurtu i brojne vozače koji žive na periferiji.

Lider DUH-a, Jürgen Resch, izjavio je da će ova presuda doprinjeti ubrzanju prelaska na električna vozila i pozvao kancelarku Angelu Merkel da natjera proizvođače automobila da plate troškove naknadne ugradnje opreme sa sistemom za prečišćavanje izduvnih gasova u dizelaše, kako bi izbjegli zabranu.

Regionalna vlada Hesena je takođe pozvala Berlin da brzo reaguje po pitanju naknade tih troškova kupcima, čemu se žestoko protive lobisti automobilske industrije koju bi to moglo da košta milijarde evra.

Merkelova je rekla da će učiniti sve što je moguće kako bi se izbjegla zabrana vožnje, ali je neslaganje u pogledu rešavanja problema emisije azot-oksida iz dizel automobila izazvalo napetosti unutar njene koalicije sa socijaldemokratama, navodi Reuters, pišu Nezavisne.com

Nekoliko državljana Bosne i Hercegovine uhapšeno je u četvrtak u Njemačkoj zbog sumnje da su u ovoj državi organizovali ilegalno zapošljavanje radnika iz Srbije i BiH.

Kako navode mediji, u velikoj akciji provedenoj na sjeveru Njemačke pronađeni su dokazi koji mogu poslužiti u daljem postupku poput mobilnih telefona, računara i dokumenata.

Portal Focus.de prenosi da su radnici u Njemačkoj boravili ilegalno i da su bili zaposleni u uslužnim djelatnostima. Uhapšeni se, između ostalog, sumnjiče za krijumčarenje i zapošljavanje stranaca te falsifikovanje dokumenata.

Tokom akcije, pronađena je i određena suma novca. Više informacija o akciji njemačke policije u narednim danima.
mojusk.ba

Sveštenik Josip Tomić, upravnik župa iz Kupske doline – Turke, Kuželj, Brod na Kupi pozvao je na Facebooku vjernike da migrantima ne daju vodu ni hranu.

“Predragi u Kristu vjernici, župljani na području Uprave župa Kupske doline! Ovih dana obavijestili su nas nekoji vjernici da su nepoznate osobe tražile od njih vodu i hranu. Iste su nepozvane ulazile na privatne posjede i obiteljske kuće, a provaljivale u napuštene kuće.

Dragi vjernici, Crkva od svakoga po propisima traži “putnika primiti” – dakako sveta teološka znanost podrazumijeva pod time putnika, onog koji putuje od svoje kuće do cilja iz kojeg se svojoj kući vraća.

U ovom slučaju radi se o tzv. imigrantima najčešće muškarcima, vojnim dezerterima, koji se nisu htjeli odazvati pozivu legalne državne vlasti na obranu svoje domovine, kao i sumnjivim kretanjima žena i djece u cilju naseljavanja europskih kulturnih zemalja. Oni nisu spremni prihvatiti našu tradiciju, običaje i kulturu.

Stoga se pozivlju svi župljani da nikoga ne primaju u svoje kuće, ne daju hranu, vodu i prenoćište, te smjesta redarstvenoj vlasti prijave sve one koji nisu im poznati ili nepoznati prolaze našim državnim teritorijem jer oni predstavljaju neposrednu opasnost ne samo Hrvatskom narodu već i Europi. Hrvatska je 500 godina bila predziđe kršćanstva i braniteljica Europe od islamskog krivovjerja. Nastavimo dalje ovu tradiciju i sačuvajmo Europu od najezde islamske ilegalne imigracije. Neka oni (zapadne velevlasti) koji su u tim zemljama napravili probleme i koji su potakli i potiču ilegalnu imigraciju riješe probleme a ne da ih mi rješavamo.

Neka nas Bog i svi sveci Božji, napose sv. Bernard, propovjednik II. Križarske vojne, sv. Pijo V., pobjeditelj po Zagovoru BDM na Lepantu, sv. Ivan Kapistran, pobjeditelj Turaka kod Bieligrada (Beograda), te sv. Nikola Tavelić, propovjednik protiv islamskog krivovjerja, čuvaju od i od svake opakosti ovog vremena”, napisao je na Facebooku Župe Kupske doline.

Na pitanje Indexa šta je s biblijskim ”Gladnoga nahraniti, žednoga napojiti”, Tomić je odgovorio:

“Normalno da je nahraniti i napojiti. Ali za to postoje državne institucije i ukoliko ljudi legalno borave na teritoriju. Jedna stvar je putnik, namjernik, a jedna stvar je onaj koji je ovako ilegalno ušao u državu”.

Tomić je objavu u međuvremenu uklonio.

mojusk.ba

Veliki broj mladih pakuje kofere za odlazak u inostranstvo. Stanovnici Bosne i Hercegovine najčešće se iseljavaju u Njemačku, a potom slijede Austrija, Hrvatska i Srbija.

Njemačka je s približno 200.000 osoba bh. porijekla država s najvećim brojem iseljenika iz BiH u Evropi. Uprkos raznim krizama, briga iseljenih za svoju rodbinu u BiH ne prestaje.

Novac iz dijaspore za mnoge bh. građane spas je koji znači i preživljavanje.

Bh. dijaspora u Njemačkoj prošle godine na račune u BiH uplatila je 91 milion eura, što je rast za 11 miliona eura u odnosu na četiri godine ranije.

Ove podatke objavila je Hina, pozivajući se na informacije Centralne banke BiH. Fenomenom odlazaka iz BiH i pomoći koju iseljeništvo šalje u domovinu bave se i strani mediji.

Čak 18.000 ljudi napustilo je BiH od početka godine do ovog trenutka. Ovo piše, navodeći službene podatke, austrijski portal Kosmo. Portal njemačkog radija Deutschlandfunk piše o pomoći koju dijaspora šalje u BiH.

Predsjednica Udruge za održivi povratak i integraciju Mirhunisa Zukić izjavila je da je od početka godine zemlju napustilo 18.000 osoba. Ona kaže da su se iselile cijele porodice – piše Kosmo.
 

Deutschlandfunk piše o posljedicama koje su ratovi ostavili na bh. ekonomiju koja se nije “oporavila ni nakon više od 20 godina”.

Brojne građani BiH su i danas upućeni na pomoć svojih rođaka iz inostranstva – piše isti izvor.

Portal je čak radio reportažu iz Tuzle gdje su u mnoštvu ljudi kojima je želja otići negdje vani upoznali i gospođu koja im je ispričala kako dobro živi zahvaljujući sinu koji je otišao u Njemačku gdje dobro zarađuje i šalje joj novac.

Zahvaljuje Njemačkoj i Angeli Merkel. Sin joj, kako kaže, šalje novac redovno. Međutim, nedavni potez Poreske uprave FBiH, kojim poziva sve poreske obveznike koji primaju uplate iz inostranstva da dođu, prijave i uplate svoj porez na dohodak, uznemirio je mnoge bh. građane.

Naime, radi se o pozivu koji obuhvata oko 50.000 ljudi, među kojima najvećem broju doznake šalju porodice iz inostranstva. Ovaj novac za njih doslovno znači golo preživljavanje.

Ogromna sredstva

Iako se iznos uplata iz Njemačke u BiH znatno povećao, i dalje je znatno niži nego u susjednim zemljama. Tako se lani povećao i iznos doznaka u Hrvatskoj i iznosio je 187 miliona eura, dok je Srbiji uplaćeno 108 miliona eura. Najviše novca iz Njemačke doznačeno je Turskoj (816 miliona), Poljskoj (440 miliona), Italiji (353 miliona), Rumuniji (333 miliona) i Grčkoj (191 miliona). Najveći skok uplata je kod državljana Sirije i Afganistana, transakcije u Bugarsku i Rumuniju su se posljednjih godina utrostručile.
fokus.ba

Muškarac kojeg je Egipat opisao kao pristašu "ekstremističkih ideja", priveden je danas nakon što se nedaleko od američke ambasade u glavnom gradu Kairu zapalila boca u njegovom ruksaku koja je sadržavala zapaljive hemikalije.

Egipatske sigurnosne službe saopćile su kako sumnjaju da je muškarac bacio eksplozivnu napravu pored teško utvrđene ambasade u centru egipatske prijestolnice. 24-godišnji muškarac planirao je "iskoristiti zapaljivi hemijski materijal" u "neprijateljskom činu", prenosi CNN.

Iako su neki svjedoci izjavili da je muškarac bacio eksplozivnu napravu koja se odbila o betonsku barijeru koja okružuje ambasadu, na snimku s nadzorne kamere koja je objavljena vidi se da prolazi pored ambasade, a ruksak koji nosi na leđima u jednom trenutku samo mu je eksplodirao, odnosno planuo.

Incident koji se dogodio oko 13.30 po lokalnom vremenu nije prouzrokovao žrtve, a američka ambasada je na svom profilu na Twitteru napisala da je normalno nastavilo s poslom nakon što je policija završila s istragom na mjestu slučaja.

Egipatska služba za informiranje je u izvještaju imenovala osumnjičenika kao Abdulaha Ajmana Abdesamea (Abdullah Ayman, 24).

- Uvodna istraga osumnjičenog povezuje s ekstremističkim idejama koje je planirao upotrijebiti kao "čin agresije" - piše u izjavi.

Svjedokinja je rekla kako je čula eksploziju i zatim vidjela muškarca s ruksakom na leđima u plamenu blizu hotela Semiramis koji je dolazio cestom od prostora ambasade.

Sigurnosne snage su bacile muškarca na tlo kako bi ugasili vatru, rekla je svjedokinja.

Snimka CCTV-a koja je objavljena na društvenim mrežama je prikazala čovjeka u crnoj majici koji kleči na ulici okružen policijom i slučajnim prolaznicima. On je skinuo hlače prije nego što ga je policija odvela, a kasnije se na snimci može vidjeti kako priča s policijom s majicom svezanom na glavi.

Incident se dogodio na cesti koja je djelimično blokirana betonskim kockama koje sprečavaju direktan ulaz s ulice na posjed ambasade.

Ubrzo se nakon incidenta mogla vidjeti neuobičajeno velika prisutnost policijskih službenika u tom dijelu grada. 
avaz.ba

U Srbiji će u ponedjeljak u škole krenuti i 344 učenika iz migrantskih porodica, smještenih u centrima za azil i prihvatnim centrima, priopćilo je u nedjelju povjereništvo za izbjeglice i migracije Srbije.

Oni će u školskoj 2018/2019. godine nastavu pohađati u 33 škole u općinama i gradovima u kojima su smješteni i centri za azil i prihvatni centri, a još trideset troje djece iz migrantskih porodica bit će uključeno u obavezno predškolsko obrazovanje pri školama ili u dječjim vrtićima.

U okviru Podrške Evropske unije upravljanju migracijama, u Srbiji se u pojedinim prihvatnim i centrima za azil finansira i prijevoz djece do škola.

Srbija je, kako se navodi u priopćenju povjereništva, “jedna od rijetkih zemalja koja je u svoj obrazovni sistem uspješno uključila djecu migrante, zbog čega joj međunarodna zajednica, prije svega EU, odaje priznanje”.

Među djecom migrantima koja polaze u školu je i 27 maloljetnika bez pratnje o kojima posebnu brigu vode centri za socijalni rad, a nastavnici u tim školama prošli su posebnu obuku i radit će po uputama koje je pripremilo ministarstvo prosvjete.

U ovom trenutku u pet stalnih centara za azil i 10 prihvatnih centara diljem Srbije smješteno je ukupno 3360 migranata, većinom iz Afganistana, Pakistana, Irana, Iraka i Sirije, javlja Hina.

Devet osoba je povrijeđeno na novim suparničkim protestima u kojima je u subotu u Kemnicu u Njemačkoj učestvovalo više od 8.000 ljudi, a organizirali su ih protuimigrantska krajnja desnica s jedne strane i lijevi pokreti s druge.

Taj grad u Saskoj, u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj, već je sedam dana središte mobilizacije njemačke krajnje desnice protiv stranih useljenika, nakon ubistva za koje se sumnjiče tražitelji azila.

Sami skupovi su prošli bez incidenata, u nazočnosti velikog broja policajaca kako bi se spriječio sukob pristaša dva tabora.

Međutim, sukob je izbio u trenutku kada su se demonstranti razilazili, a najodlučniji među njima su se htjeli približiti jedni drugima kako bi se razračunali.

Policija u saopćenju objavljenom kasno navečer navodi da je devet osoba povrijeđeno tokom njene intervencije kako bi spriječila izravno sukobljavanje.

Uz to, tokom održavanja skupova, u četvrti u predgrađu Kemnica četvorica maskiranih napadača pretukla su tokom večeri dvadesetogodišnjeg Afganistanca. Policija navodi da je lakše povrijeđen.

Gotovo 4.500 ljudi je izašlo na ulicu na poziv pokreta krajnje desnice, uglavnom Alternative za Njemačku (AfD) i pokreta Pegide koji je protiv islama i Merkel.

Neki su uzvikivali “Mi smo narod”, preuzimajući slogan demonstranata u vrijeme pada komunizma u DDR-u u jesen 1989. i “Merkel, odlazi!”, noseći njemačke zastave. Drugi su nosili velike fotografije žrtava napada koje su, tvrde, počinili tražitelji azila.

Istovremeno je, na poziv nekih udruženja i lijevih političkih stranaka, skoro 3.500 ljudi, prema procjeni policije, prošetalo u povorci, uzvraćajući sloganom: “Srce, a ne mržnja.”

Vlada je, preko ministra vanjskih poslova Hajka Masa (Heiko Maas), poduprla potonji skup nakon kojeg će se u ponedjeljak održati rok koncert protiv ksenofobije pod sloganom “Više nas je”.

– Njemačka je donijela Evropi neopisivu patnju. Ako ljudi danas ponovo hodaju ulicom izvodeći nacistički pozdrav, naša nas prošlost obavezuje da odlučno stanemo u odbranu demokratije – napisao je na Twitteru.

Prošlog vikenda, u noći na nedjelju, ubodima nožem ubijen je 35-godišnji Nijemac, nakon čega su privedena dvojica mladića, Sirijac i Iračanin. U nedjelju nakon ubistva osamstotinjak simpatizera krajnje desnice pošlo je u “lov” na strance u tome gradu, a hiljade ih se ponovno okupilo u ponedjeljak navečer. Policija je morala tražiti pojačanje iz drugih gradova.
mojusk.ba

Njemačka konzularna predstavništva u zemljama zapadnog Balkana ne mogu da obrade zahteve za radnim vizama čiji broj se u prvoj polovini ove godine udvostručio.

Prema pisanju nemačkog Špigla, u prvoj polovini 2018. godine, u šest zemalja zapadnog Balkana podneta su 52.000 zahteva za radnim vizama što je dvostruko više nego u istom razdoblju 2015. godine.

“Broj zahteva za vizama uveliko je nadmašio kapacitete naših konzularnih predstavništava što je urodilo rastućim brojem pritužbi predstavnika privrede, politike i civilnog društva”, piše u internom dokumentu nemačkog Ministarstva spoljnih poslova u koji je nemački list imao uvid, prenosi Hina.

U dokumentu se navodi da je izdavanje viza u inostranstvu ključni instrument kontrole useljavanja od kojeg ne žele da odstupe.

Nemačka je 2016. Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Crnu Goru i Albaniju proglasila bezbednim zemljama čime su izgledi za sticanje prava na azil za građane ovih zemalja u Nemačkoj smanjeni na najmanju moguću meru.

Najviše radnih viza dosad je izdato za sektore građevinarstva, gastronomije i nege osoba.

NAJNOVIJE VIJESTI

VASA REKLAMA

WEB LINKOVI