USK

USK (158)


v
ećina migranata iz šatorskog naselja Trnovi, nadomak Velike Kladuše, na granici Bosne i Hercegovine (BiH) i Hrvatske, smještena je u privremeni prihvatni centar “Miral”, no na ovom lokalitetu i dalje boravi 40-ak migranata koji ga, i pored hladnog vremena i vrlo teških uslova za boravak, ne žele napustiti.

Riječ je uglavnom o migrantima iz Pakistana, Bangladeša, Irana, Iraka, ali i drugih zemalja. Zadovoljni su podrškom koja im se pruža u BiH, kako humanitarnih organizacija tako i građana, no BiH, naglašavaju, nije njihov cilj. Kako god, neki od njih su u BiH zakoračili i prije više od 15 mjeseci.

Šatorsko naselje Trnovi privremeno je boravište migranata još od kraja aprila ove godine. Njihov broj se vremenom mijenjao, a prema riječima volontera, tu ih je nekad znalo biti čak šest stotina. Sada je tu u prosjeku 40-ak ljudi, većinom mladih, uključujući i maloljetnike.

– Bezuspješni pokušaji prelaska u Hrvatsku –

Uslovi u kojima borave, najblaže rečeno, su nehumani i ispod svakog nivoa. Uz sve to, zima se primakla, a temperature noću sve su bliže minusu. Spavaju u improvizovanim šatorima u kojima ih tokom noći od neba dijeli samo komad najlona. Higijenski uvjeti također su daleko od zadovoljavujućih. Ugrijati se mogu tek kada nalože vatru na sredini kampa. Svuda okolo šatora je blato i smeće koje su migranti ostavljali iza sebe napuštajući kamp.

Neki od migranata govore kako zbog hladnoće razmišljaju od tome da napuste ovo naselje, dok drugi ističu kako su odlučni u namjeri da tu ostanu, iako je vrlo jasno da će, s odjećom i obućom kojom raspolažu, njihovo suočavanje sa snijegom biti prilično teško. Oni koje ne žele napustiti naselje tvrde da u prihvatne centre na tom području ne žele zbog sigurnosti, odnosno zbog čestih tuča među migrantima.
Svaki od njih je u prosjeku četiri do pet puta pokušao probiti se preko Hrvatske i Slovenije dalje ka Europi, no bez uspjeha. Nakon što su uhvaćeni, slovenska, a potom hrvatska policija vraćala ih je na mjesto gdje se trenutno nalaze. Pokazuju ogrebotine po rukama i tvrde kako su ih tukli hrvatski policajci.

– Volonteri pomažu –

Ekipa AA u naselju Trnovi zatekla je Zehidu Bihorac, prosvjetnu radnicu i volonterku iz Velike Kladuše. Bihorac je skoro pa jedina među volonterima koja još uvijek na dnevnoj bazi dolazi ovdje te migrantima donosi hljeb, mlijeko, nešto odjeće i obuće.

Kaže da nije dio nijedne humanitarne organizacije, već je s grupom kolega, prosvjetnih radnika, od početka uključena u pomoć migrantima. Svjesni su, kako je kazala, da to nije dovoljno, ali nastoje im pomoći koliko su u mogućnosti.
 

“Donosimo im garderobu, hranu, odjeću, obuću, sredstva za higijenu. To doniraju moji prijatelji, porodica, komšije, bivši đaci. Podijelimo onoliko koliko imamo. Kao što vidite, za stanje ovdje ne može se kazati ni da je ispod ljudskih normi, ovo se ne može nazvati čak ni agonijom”, navodi Bihorac, te dodaje:

“Ovdje trenutno ima negdje od 30 do 50 ljudi. U zavisnosti od toga da li budu vraćeni s granice, da li bude tuča u kampu pa dođu i prenoće ovdje. Ovdje su ljudi iz Pakistana, Bangladeša, Iraka, Sirije, Maroka, Alžira, Obale Slonovače, Irana”.

Na pitanje zašto odbijaju preći u neki od prihvatnih centara, kazala je kako navode da tamo postoje svađe.

“Govore da određena ekipa teroriše druge. Oni to navode kao razlog. U jednom prostoru nalaze se različiti ljudi, iz različitih kultura i država, tako da je veoma teško napraviti red. Uglavnom, ovdje (Trnovi) više ne dolazi niti jedna organizacija, izuzev humanitarne organizacije ‘Emmaus’. Nema tu više ni čuvara, ni policije, zatvorena je voda, bili su tu privremeni toaleti, oni su također uklonjeni. Vidite da se ovdje ne čisti, ali ovi ljudi ovdje postoje”, podsjetila je Bihorac.

– Bosna je lijepa, ali ne žele ostati –

Jedan od onih koji borave u kampu je Adnan, 25-godišnji Pakistanac, koji je prije 15 mjeseci preko Srbije ušao na teritorij BiH, a posljednjih nekoliko mjeseci boravi u šatorskom naselju Trnovi.

“Ne želim ostati u BiH. To je jako lijepa zemlja, ali ono što mi želimo jeste da Njemačka otvori granice za nas. Problem nam predstavlja hrvatska policija. Već četiri puta sam pokušao preći u EU”, kazao je Adnan, te dodaje: “Noći su postale hladne, ali mi ne želimo otići u kampove na ovom području, tamo su stalno prisutne tuče”.
 

Adnan ističe kako želi u Italiju, Njemačku, Francusku ili Španiju.

“Jedan moj brat je u Nemačkoj, dvojica su u Italiji, jedan u Španiji. Samo sam ja ostao u BiH. Ne želim ići u migracijski centar. Ono što želim jeste da nam se dozvoli ulazak u Njemačku”, poručio je mladi Pakistanac.

Indijac Kuldeep Singh (24) je prije šest mjeseci došao u BiH, a kompletna porodica mu je ostala u domovini. On također kaže kako ne želi ostati u BiH i da mu je cilj otići u Francusku.

“Ovdje je veoma hladno tokom noći. Razmišljam otići u prihvatni centar, možda se vratiti u Mostar ili Sarajevo. Ovdje je veoma teško, jer dolazi snijeg. Centri ovdje su dobri, ali mislim da su uslovi bolji u Mostaru i Sarajevu. Bosanski narod je dobar, svi nam pomažu”, rekao je Singh.

Indijac dodaje kako je u više navrata pokušao preći granicu, ali bezuspješno, vraćen je iz Slovenije.

Najmlađi među migrantima ovdje je Khosru Jjaman iz Bangladeša, ima svega 17 godina.

“Stigao sam prije tri mjeseca u BiH. Pet puta sam pokušao preći preko Hrvatske i Slovenije. Hrvatski policajci su nas tukli. Ovdje je veoma hladno, razmišljamo otići u kamp ‘Miral’, rekao je Jjaman.

Procjenjuje se da u USK boravi između 3.000 i 3.500 migranata, većina na području Bihaća i Velike Kladuše.

U Centralnom dnevniku sa Senadom Hadžifejzovićem koji je emitovan večeras u 19,00 sati gotovala je Bišćanka Sanja Cerić, javnosti poznatija iz afere “Kazanova”, te otvoreno govorila o snimcima, Sabahudinu Blaževiću, te o gradu Bihaću i Bišćanima.

Naime, Sanja je kazala da je bila šokirana nakon što je saznala da se snimak njenog odnosa sa Blaževićem pojavio na internetu, te da je nedavno odlučila da javnosti otkrije svoj identitet kako bi stala u kraj lažnim objavama na društvenim mrežama.

– Bila sam šokirana kada sam saznala da se snimak mog odnosa sa Sabahudinom pojavio na pojedinim stranicama na internetu. Nakon što sam prijavila slučaj KT USK, smatrala sam da se moj identitet, u ovakvim slučajevima, ne bi trebao odmah otkriti. Međutim, nedugo nakon toga na društvenim mrežama se pojavilo moje ime i prezime, te moja fotografija. To me je šokiralo. Zbog raznih lažnih objava putem društvenih mreža, odlučila sam da otkrijem identitet i stanem u kraj tome, kazala je Sanja Cerić.

Na pitanje voditelja da li se na snimicima, pored djevojaka, nalaze i udate žene, te da li se uopće nakon toga čula sa  Blaževićem, Sanja je kazala da je tačno da se na snimcima nalaze i udate žene, te da iste ne žele javno govoriti o tome iz razloga što je Bihać mala i primitivna sredina.

–  Tačno je da snimcima, pored djevojaka, ima i udatih žena. Međutim, one ne žele da otvoreno govore o tome jer je Bihać, znate, mala primitivna sredina u kojoj su žene krive za sve. Ne živim više u Bihaću i neću se vraćati. S gospodinom Blaževićem se više nisam čula. Razočarana sam jer sam ga smatralom osobom kojoj mogu vjerovati, a on je moje povjerenje iskoristio, kazala je Sanja.
 

Na kraju intervjua, Hadžifejzović je pitao Sanju na koji način će se završiti ova afera.

– Završit će se na Sudu. Svjesna sam da će sve ovo potrajati, ali nastojat ću da istrajem do kraja. Ne pristajem ni na kakve nagodbe, kazala je za kraj Sanja Cerić.



krupljani.ba
Epilog priče sa pronađenim novcem migranta iz Iraka Jusufa (Sufyan Muhammed) za manje od 24 sata, dobio je konačan ishod. Nakon objavljenog teksta na FB stranici Trend radija, javio se čovjek koji je izgubio novac, a to je Ibrahim Karajić iz Velike Kladuše.

 Kao što je obećao Jusuf ( Sufyan) se zajedno sa novinarom Trend radija susreo sa Ibrahimom i uručio mu izgubljeni novac u smotuljku kako ga je i našao (550 KM).

Nakon susreta Ibrahim se srdačno zahvalio Jusufu i ponudio mu novčanu naknadu kao nagradu, zbog nesvakidašnjeg gesta koji je ovaj učinio. Mladi Iračanin je učtivo i kulturno kategorično odbio nagradu, uz objašnjenje da taj novac nije njegov i da je on samo ispunio svoju obavezu koju su ga naučili njegovi roditelji.

Kako je sam rekao, on je veliki vjernik i njegova vjera mu nalaže da pomaže ljudima u svim mogućim situacijama. Ne vjerujući da ima ovakvih ljudi, Ibrahim je rekao da bi bio izuzetno ponosan da mu je ovaj momak sin.

Jusuf (Sufyan) je u Iraku diplomirao na Koledžu za ljudska prava, radio je za jednu humanitarnu organizaciju, a u životu se susretao sa različitim ljudskim sudbinama. Iz Iraka je izbjegao prije pet mjeseci jer mu je život bio ugrožen, a prije dolaska u BIH prošao je nekoliko država, a kako sam kaže bosanskom narodu duguje veliku zahvalnost zbog gostoprimstva koji su mu pružili.
Sam nam je iznio svoje impresije o BIH i srdačnom prijemu koji je doživio od većine naših građana, za razliku od drugih država kroz koje je putovao.

Rođen je 25. maja 1980. godine. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u Cazinu, 1999.-2004. godine studirao na Univerzitetu Sarajevo, Fakultet kriminalističkih nauka, a 2016. godine okončao master studij na Univerzitetu Banja Luka, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, smjer bezbjednost i kriminalistika.

Sretno je oženjen i otac dvije divne djevojčice

1. Zašto ste uopće ušli u politiku?

Smatrao sam, smatram to i dalje, da bavljenje politikom treba da preuzmu čestiti i iskreni ljudi koji će zaista raditi u korist građana i za dobro naše države.

2. Jeste li požalili zbog toga?

– Nisam. Ušao sam u politiku s iskrenim nijetom da dam vlastiti doprinos da stvari mijenjamo nabolje.

3. Vjerujete li u pravdu?

– Vjerujem.

4. Jeste li sujevjerni?

– Ne.

5. Koji Vam je događaj ostao urezan u pamćenje?

– Više je događaja koji čovjeka i oblikuju kao ličnost. Pamtim kako sam se osjećao kad sam diplomirao, pamtim kako sam se osjećao kad sam izgubio neke bližnje, pamtim dan vjenčanja, dane rođenja svojih kćerki…

6. Na šta ste najviše u životu ponosni?

– Ponosan sam što sam iz Krajine koja je iznjedrila 5. korpus

7. Koliko Vam često prilaze nepoznati na ulici?

– Ko ne voli da razgovara i sluša ljude koji imaju potrebu da mu se obrate i kažu nešto, taj ne treba ni da se bavi politikom. Ljudi me često zaustavljaju, ne odvajam ljude koje znam i one koje do tada nisam imao priliku upoznati. Hvala im za pažnju i povjerenje da mi nešto kažu.

8. Šta ste najneugodnije doživjeli?

– Svi smo svjedočili kako politika troši mnoge kvalitetne ljude. Nepravdu prema svakom čovjeku doživljavam neugodno. 

9. Šta biste mijenjali u BiH?

– Ne bih nikad mijenjao moju Bosnu i Hercegovinu. Mijenjao bih ljude koji su na odgovornim funkcijama. Ko ne voli svoju domovinu, ko nije čista srca i kadar da se nosi sa obavezom takve bih mijenjao.

10. Smatrate li sebe malim ili velikim čovjekom, šta kažu Vaši prijatelji?
 

– Nema malih ljudi. Ima dobrih. Ima loših. Smatram se dobrim čovjekom.

11. Šta biste prepisali iz Sjedinjenih Američkih Država?

– Prepisao bih, u prvom redu, od SAD i ostalih ekonomski moćnih zemalja poštovanje koje oni imaju prema našoj pametnoj djeci i vrijednim ljudima.

12. Imaju li građani vlast kakvu zaslužuju?

– Nadam se da će se to mijenjati. Politika je časna obaveza, a ne privilegija za povlaštene grupe i pojedince.

13. Za koliko godina BiH vidite u EU?

– Mi formalno nismo u EU, ali Bosna i Hercegovina jeste dio Evrope. Vrijednost BiH i bosanskog čovjeka nije manja time što dosadašnje vlasti nisu uspjele da ispune formalne uvjete za prijem u članstvo.

14. Koji je Vaš životni moto?

– Poslije vjerovanja u Allaha najvrednije djelo je ljubav prema ljudima.

15. Imate li neostvarenih snova?

– Vjerujem da se sve dešava Božijom voljom i čovjekovim djelom, a ne snivanjem.

16. Zašto mladi masovno odlaze iz BiH?

– Mladi odlaze jer smo zakazali svi. Zakazali su političari, ekonomisti, doktori, učitelji, mediji… Svi smo zakazali što mladima nismo dali dovoljno nade i vjere. Mladi mijenjaju svijet, a mi smo svoje mlade poslali u bijeli svijet.

17. Ko je na Vas ostavio najsnažniji utisak?

– Roditeljska figura je uvijek ta koja zauvijek ostavlja najjači utisak na svakog.

18. Zbog čega plačete, a šta Vas tjera da se smijete?
 

– Istovremeno i plačem i smijem se kad me, naprimjer, „Željeznice Federacije BiH“ optuže da sam im zarobio voz.

19. Šta je ono u našoj zemlji zbog čega se vrijedi boriti?

– Bosna je vrijedna svake borbe, a naša je obaveza da se borimo za našu djecu.

20. Gdje se vidite dogodine u ovo vrijeme?

– Iskren nijet ne poznaje takvu vrstu računice. Vidim se da radim svom snagom, u skladu s principima koje sam naveo.

Sve je hladnije u Velikoj Kladuši, mjestu razgraničenja Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a migranti koji borave na otvorenom nisu u mogućnosti adekvatno se ugrijati. Jedna od najpoznatijih svjetskih novinskih agencija Associated Press pisala je o problemu migranata u BiH.

Poslije blage jeseni, vrijeme na Balkanu postalo je hladnije, dolazi do postepenog snižavanja temperature i pojačavanja hladnog vjetra. Još jedna zima pravit će velike poteškoće migrantima koji su se zaglavili u regionu pokušavajući da stignu do zapadne Evrope.

Stotine migranata borave u kampovima bez grijanja. Neki bježe od ratova u svojim zemljama na Bliskom istoku, Africi ili Aziji, dok su drugi potaknuti siromaštvom, nedostatkom slobode ili nadom za bolju budućnost.

“Jedan od takvih kampova nalazi se u Velikoj Kladuši, na sjeverozapadu Bosne, samo jedan kilometar od čvrsto čuvane granice s Hrvatskom. Desetine migranata provode dane i noći ovdje pokušavajući da pređu u Hrvatsku, zemlju članice Evropske unije koja ima omogućava lakše putovanje širom Evrope”, navodi AP.

Migranti su stacionirani u Bosni kako bi izbjegli dolazak u dodir sa strogim represivnim aparatima drugdje na Balkanu. Kao članici EU, ljudima koji se nalaze u Hrvatskoj je lakše proći kroz bogate zemlje EU gdje se nadaju da će pronaći posao i započeti novi život. Mnogi provode mjesece, ponekad čak i godine na putu prema ovom zacrtanom cilju.

Nakon dugih putovanja, mnogi migranti nemaju zimske cipele, tople čarape, kape ili rukavice. Čvrsto se uvlače pod ćebad, ostavljajući svoja lica jedva vidljivim. Za vrijeme nekog od obroka, dolazi čak i do fizičkih obračuna za topli obrok.

Noću se okupljaju oko vatre koju zapale oko svojih šatora. Neki kažu da su njihove ruke postale plave od hladnoće i da više ne znaju šta da rade. Bh. vlasti su se izborile da prime migrante u zemlju koja se još uvijek oporavlja od brutalnog etničkog rata koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Dok su se jedni pomirili sa svojom sudbinom i prihvatili smještaj koji su im ponudile bh. vlasti, drugi i dalje nastoje preći granicu Hrvatske.

Ove sedmice zakazano je iznošenje završne riječi Tužilaštva BiH u predmetu u kojem je Boško Dević, kao pripadnik 17. ključke brigade Vojske Republike Srpske, optužen za zločine počinjene na području Ključa.

Ove sedmice zakazano je iznošenje završne riječi Tužilaštva BiH u predmetu u kojem je Boško Dević, kao pripadnik 17. ključke brigade Vojske Republike Srpske, optužen za zločine počinjene na području Ključa.

Danas se iznose završne riječi na suđenju Deviću, kojeg optužnica tereti da je 11. augusta 1992. učestvovao u progonu bošnjačkog stanovništva te u ubistvima četiri Bošnjaka čija su tijela izmasakrirana. Sutra, na obnovljenom suđenju za zločine počinjene u Sanskom Mostu, planirano je iznošenje završne riječi odbrane Mileta Kokota. Za zločine počinjene na području Sanskog Mosta u periodu od 1992. do 1994. godine, s Kokotom optuženi su Goran, Milorad i Ranko Mrđa. U srijedu, 14. novembra, Odbrana Slavka Milovanovića, optuženog za zločin počinjen 8. maja 1992. u selu Rešagići kod Skelana, iznijet će svoju završnu riječ. Za petak, 16. novembra, planirano je da Odbrane Zorana Babića i Radenka Marinovića daju završne riječ. Zajedno s njima optužen je i Darko Mrđa. Na teret su im stavljena ubistva počinjena u Prijedoru, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.
krupljani.ba

Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona lišili su slobode bivšeg gradonačelnika Bihaća Emdžada Galijaševića, potvrdio je za bh. medije Galijaševićev advokat Ilijas Midžić.

-“On me jutros nazvao na telefon i rekao mi da su pripadnici MUP-a došli i priveli ga”, rekao je advokat Midžić.

Osim Galijaševića, uhapšene još četiri osobe, među njima i predsjednik Glavnog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) Bihać.

-“Lišeni su slobode zbog postojanja osnove sumnje da su počinili krivično djelo zloupotreba položaja i ovlasti i primanje dara i drugih oblika koristi. U toku je kriminalistička istraga koju predvodi nadležni tužilac”, kazala je Snežana Galić, glasnogovornica MUP-a Unsko-sanskog kantona.

Galijašević je uhapšen zbog sumnje u počinjenje krivičnog djela koje se odnosi na malverzacije u vezi s izgradnjom zgrade Javnog komunalnog preduzeća Komrad. Krajem 2015. godine Federalna uprava policije (FUP) je po nalogu Tužilaštva USK-a pretresla prostorije Gradske uprave grada Bihaća i JKP Komrad.

Galijašević je u slučaju “Komrad” osumnjičen da je kao gradonačelnik Bihaća zloupotrijebio položaj prilikom prodaje zemljišta na kojem se nalazila zgrada koja je pripadala Komradu, a koja je naknadno na osnovu odluke gradskih vlasti srušena.

Bivši gradonačelnik Bihaća ranije je hapšen 2016. godine zbog sumnje na počinjenje krivičnih djela primanja mita i sprečavanja dokazivanja, podsjeća agencija Beta.

Galijašević je uhapšen prilikom preuzimanja 10.000 KM (blizu 5.000 eura) označenih novčanica od vlasnika jedne bihaćke firme.
krupljani.ba

Danas, 11. novembra 2018. godine, Hifa Petrol otvara još jednu benzinsku pumpu u Cazinu, ovaj put na adresi Mala Lisa bb.
 

Povodom otvorenja prvih 300 kupaca će biti nagrađeno sa gratis Hplus Euro 6 gorivom u vrijednosti od 20 KM, a ostali kupci prigodnim poklonima. 

Otvorenje je planirano za 11:00 sati, ali gužve se očekuju mnogo ranije.

Bračni brodolomi sve su češći, a u Bosni i Hercegovini danas živi više od 100.000 razvedenih osoba.

Državna Agencija za statistiku navela je da se znatan rast razvoda bilježi od 2011. godine, a godišnje se razvede više od 2.000 nekad zaljubljenih parova.
 

Da zabrinjavajući trend uzima maha pokazuju i popisi stanovništva. Prema onom iz 1991. godine na 1.000 brakova bilo je 20 razvoda, a prema posljednjem iz 2013. propao je svaki deseti brak, od 1.000 „u dobru i zlu“ čak stotinu ne uspije.

Instant brakovi

Crna bračna statistika pokazuje da je posljednjih 10 godina u BiH „puklo“ 20.000 brakova.

Nažalost, ni ova godina nije bila po tome ništa bolja. Agencija za statistiku objavila je da su u prvih šest mjeseci razvedena 1.082 para, što predstavlja povećanje od 14,98 posto u odnosu na isti period prošle godine.

Najveći broj parova se razvede nakon pete godine braka, više od hiljadu, no sve je više instant brakova, koji traju samo godinu.

Alarmantne brojke su i za prošlu godinu, u kojoj je razveden 1.961 par, što predstavlja povećanje od 9,13 posto u odnosu na 2016. godinu, navodi se u podacima Agencije.

- Po razvodima prednjače Tuzlanski kanton, sa 266 razvoda, zatim Unsko-sanski sa 196 te Kanton Sarajevo sa 164 razvoda. Najmanje razvedenih brakova zabilježeno je u Kantonu 10, njih pet, dok je u Zapadnohercegovačkom kantonu registriran 31 razvedeni brak. Među gradovima i općinama ističe se Mostar, gdje su se razvela 73 para, dok naprimjer u Bosanskom Petrovcu, Kladnju, Varešu, Čitluku još vjeruju u brak. Tamo nije bilo razvoda – stoji u podacima Federalnog zavoda za statistiku.

Ništa bolja situacija nije ni u manjem bh. entitetu. I u RS je prošle godine svaki šesti brak završio razvodom. Princip “brzo u brak i još brže iz braka” najviše prakticiraju Banjalučani, potom parovi iz Bijeljine, Doboja, Prijedora i Teslića.

Podaci Republičkog zavoda kažu da su samo u 2016. godini okončana 294 braka, a u 2017. zabilježeno je 985 razvedenih osoba.

Brojni razlozi

Brojni su razlozi što se osobe razvode, no psiholozi, advokati i struka prvenstveno ih vidi u preljubi, finansijskim problemima, različitim uvjerenjima, izostanku strpljenja i tolerancije. No, zabrinjava da nisu rijetki slučajevi rastave zbog nasilja muškarca nad ženom.

- Često se u susretu s prvom krizom mladi bračni parovi odlučuju radije za razvod nego za njegovanje i ulaganje u partnerstvo. Mladi su danas navikli da imaju sve i čim se jave prvi problemi, oni odmah traže razvod – tvrde advokati.

Brojke

* 2.309 – 2011. godina 

* 2.294 – 2012. godina

* 2.609 – 2013. godina

* 2.686 – 2014. godina

* 2.963 – 2015. godina

Migrant koji je jučer preminuo u Domu zdravlja Cazin umro je prirodnim putem, ističu u Upravi policije USK,  što je potvrdio i dežurni liječnik u Domu zdravlja Cazin. Riječ je o državljaninu  Sirije A.DŽ. rođenom 1964. godine.

Kako ističe portparolka Uprave policije USK Snežana Galić, Policijska stanica Cazin je zaprimila dojavu  da se u mjestu  Šturlić  u kući vlasnika D.S. državljanina BiH nalazi bračni par iz Sirije, te da je zdravstveno stanje muškarca  jako loše. Policijski službenici su u objektu zatekli bračni par iz Sirije i u kontaktu s njima ustanovili da je suprug u jako lošem zdravstvenom stanju.
 

O ovom slučaju obavješteno je i Kantonalno tužilaštvo. Policija je kontaktirala i predstavnike  Međunarodne organizacije za migrante u Sedri koji su potvrdili  da su obje osobe bile registrovana u ovom kampu.

Istog dana prilikom obavljanja redovnih zadataka  u naselju Donji Srbljani  nedaleko od migrantskog  kampa Sedra policijski službenici su na magistralnom putu M-14 zatekli tri migranta. Prilikom kontrole identifikacionih dokumenata koje posjeduju, došlo je do naguravanja i pružanja aktivnog otpora prema  policijskim službenicima.

Nakon privođena  ovih osoba u Policijsku  stanicu Bihać i identifikacije na osnovu dokumenata koje imali kod sebe, utvrđeno je da se radi o bračnom paru iz Irana i nihovom  četrnestogodišnjem  sinu. S obzirom da se radi o djetetu,  policijski službenici su  prema njemu postupili u skladu sa Zakonom  o zaštiti i postupanju  sa djecom  i maloljetnicima.
Protiv  privedenih osoba podnijete su prekršajne prijave, a svemu je obaviješten dežurni sudija Suda za prekršaje Bihać.

NAJNOVIJE VIJESTI

VASA REKLAMA

WEB LINKOVI