nedjelja, 22 Oktobar 2017

Vijesti iz Unsko-Sanskog Kantona

Štrajk upozorenja sa prvim školskim zvonom u USK-u

Kantonalni odbor Saveza sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja Unsko-sanskog kantona će u ponedjeljak, prvog dana škole, skrenuti pozornost javnosti na teško stanje u obrazovanju. Donio je odluku o organizovanju i održavanju štrajka upozorenja u svim ustanovama predškolskog i osnovnog obrazovanja USK-a. Razlozi organizovanja štrajka upozorenja su neispunjavanje tačaka iz sporazuma koji je sa njima potpisala Vlada 21. 6. 2017. godine.

Grijesi vlasti

Vlada je propustila da osigura potpisivanje granskog kolektivnog ugovora prosvjetarima, da sustigne isplatu zaostalih primanja, nisu im uplatili sredstva za prevoz niti naknade za tešku bolest, smrtne slučajeve i invalidnost uposlenika. Nisu ni ponudili rješenje oko visine osnovice i koeficijenata za isplatu plaća i naknada koje nemaju taj karakter.

image
ŠTRAJK UPOZORENJA OD PONEDJELJKA

Nezadovoljstvo je još prošireno zbog kršenja Pravilnika o tehnološkom višku. Ne objavljuju se transparentno liste tehnološkog viška u predviđenom zakonskom roku, kao ni liste potreba. Sindikati ne vide da resorno ministarstvo poduzima neke mjere protiv pojedinih direktora obrazovnih ustanova koji špekulišu listama viškova. Nema blagovremenih raspisivanja konkursa za prijem u radni odnos, radnici se primaju bez konkursa na radna mjesta na koja nisu iskazane realne potrebe i bez pravilnika, kao i privremeni školski odbori koji se imenuju na nezakonit način, navode sindikati u svojoj odluci za štrajk. Činjenice su da je sve manje učenika u školama, da su poslovi u prosvjeti ugroženi. Postaje tijesno za sve, a u opasnosti su oni profesionalni kadrovi koji nisu pod nečijom protekcijom. Zapravo, nastavnike u osnovnom obrazovanju muče brojna pitanja opstanka, a Sindikat je jedino sredstvo koje ih može zaštititi.

– Pogodilo nas je što se medijski plasira da smo mi, prosvjetni radnici, krivi za manjak učenika u Kantonu. Mi smo na to godinama upozoravali, ali nas nisu slušali, kazala nam je Zehra Hadžić, predsjednica Sindikata osnovnog obrazovanja USK-a.

Posljedice su sada teške, nastupa spajanje odjeljenja, nastavnici će morati raditi u više škola, a lovi se u mutnom.

Viška ima svugdje

– Zar se može dočekati prvi septembar a da još nije raspisan konkurs? Znači, dozvoljava se direktorima da zapošljavaju kako i koga oni hoće. Jer onaj radnik koji je tehnološki višak može se javiti samo po osnovu iskazanih potreba, a konkurs nikad dočekati. Na sve strane se plasira priča da se, ako je manjak djece i postoji višak prosvjetnih radnika, mi raspoređujemo po standardima i zakonskim aktima koje izdaje Ministarstvo. To nije ništa novo, pedagoški standard određuje koliko će zaposlenih biti u jednoj ustanovi. Nas se svake godine češlja. Ali, mi smo jedini segment društva koji iskazuje svoj tehnološki višak javno. Ako je manjak učenika, onda je manjak i stanovnika, pa bi trebalo u svim segmentima da bude tehnološkog viška. No, niko ga drugi ne prikazuje među budžetskim korisnicima, ističe Hadžić.

Sad je situacija teška, nastala nebrigom onih koji su trebali voditi računa na vrijeme o tome. Već sada ima nastavnika koji rade u dvije, tri i četiri škole. Niko ne poduzima ništa, a ljudi odlaze. U Sindikatu tvrde da ima nastavnika koji su radili na neodređeno, ali su napustili zemlju iz straha od neizvjesne sutrašnjice.

Represivne mjere Cazinske bune – nezapamćen slučaj prisilnog iseljenja Bošnjaka u većinsko srpsko mjesto

Nekoliko mjeseci nakon izbijanja sukoba s Informbiroom, Komunistička partija Jugoslavije je 1949. godine krenula u forsirani proces kolektivizacije sela što je podrazumjevalo nasilno učlanjivanje u zadruge i otkupa žitarica.

Obrazloženje je bilo da je otkup zapravo podrška industrijalizaciji zemlje, što je u izvijesnoj mjeri i bio, ali je u suštini predstavljao i veliki namet na seljake, jer su uzimali i ono što seljaci prosto nisu imali. Jednostavno se provodila, u ime ideološkog koncepta, forsirana industrijalizacija zemlja, a ideološka osnova je bila pokušaj stvaranja radničke klase.

Naredne, 1950. godine, koja je bila sušna, trebalo je u siromašnom cazinskom srezu otkupiti milion i 713 hiljada kilograma kukuruza, na desetke hiljada kilograma pšenice, poljoprivrednih proizvoda, mesa, vune… Otkupljeno je tek 992 hiljada kilograma. Za slab otkup uslijedile su kazne. Samo u januaru 1950. godine u ovom siromašnom kraju bilo je 24 teža slučaja kažnjavanja. Na Jurjevo/Đurđevdan 6. maja 1950. godine došlo je do oružane pobune seljaka u tadašnjim srezovima Cazin, Velika Kladuša i Slunj. Bunu su podigli seljaci protiv nepravednih i agresivnih metoda „narodne vlasti” zbog nametnog otkupa i raznoraznih fizičkih i psihičkih maltretiranja odbornika „narodnih odbora” i predstavnika organa vlasti. Tadašnja vlast je bunu okarakterisala kao kontrarevolucionarno djelovanje zelenokadrovaca, ustaša, četnika, domobrana, ali istina je bila potpuno suprotna – ključne vođe pobune, zapravo, su redom bili partizani, a neki i prvoborci ‘41, među kojima su najistaknutiji bili Milan Božić, Ale Čović i Stojan Starčević, penzionisani visoki oficiri JNA.

Ustanici su napali nekoliko zemljoradničkih zadruga i razoružali nekoliko milicionera, a 6. maja 1950. godine, oružano su napali Veliku Kladušu i Cazin. Vojska i milicija su ustanak ugušile isti dan. U ustanku je učestvovalo oko 720 osoba. Tokom obračuna poginulo je osmoro pobunjenika: Agan i Mahmut Beganović, Sahin Seferagić, Muso Kovačević, Mehmed Mehuljić, Hasan Čavić, Selim Šarić i Arif Durmić.Vonji sud je donio 16 presuda na smrt streljanjem, dok je osam i izvršenih. Smrtne kazne dobili su: Husejn Kapić, Milan i Nikola Božić, Mile Miljković, Ramo Karajić, Hasan Kekić, Ale i Dedo Čović, Smail Ajkić, Stojan Starčević, Hasib Beganović, Husein Zekanović, Đulaga Šumar, Agan Ćoralić, Muharem Dervišević, Mehmed Tabaković i Nezir Bajraktarević. Desetine ih je osuđeno na visoke kazne zatvora i društveno korisnog rada.

Ono što je do tada bilo nezapamćeno jeste da je 115 porodica sa 777 članova bilo je osuđeno na „kolektivnu kaznu iseljenja”. Radilo se, dakle, o preseljenju na područje općine Srbac, što je nezapamćen slučaj takve sankcije za cijeli period komunističke vladavine u cijeloj Jugoslaviji. Naime, iako za to nije postojao nikakav zakonski i pravni osnov niti je u postojećem zakonodavstvu FNRJ uopće nekim propisom bila predviđena krivična kazna „kolektivnog preseljenja“ cijelih porodica, jer se takva norma nije mogla iščitati ni u Zakonu o zaštiti države iz 1946. godine, ni u Krivičnom zakonu iz 1947. godine, ni u Zakonu o vrsti sankcija i kazni, nakon suđenja ovih 115 porodica, većinom muslimana s ukupno 777 članova (uključujući i žene, djecu i starce) je kolektivno iseljeno s područja cazinske i kladuške općine (gdje je živjelo preko 90% muslimanskog stanovništva) na područje općine znakovitog imena – Srbac (gdje je živjelo preko 90% pravoslavnog srpskog stanovništva).

Ova mjera kolektivnog iseljenja gdje su i maloljetna djeca bila kažnjena za „grijehe“ svojih očeva je inače bila jedino usporediva sa sličnim „kaznenim akcijama“ Staljina u SSSR-u uperenim protiv cijelih „nepoćudnih naroda“ (Čečena, krimskih Tatara, Kalmika, itd.), koji su kolektivno iseljavani iz svojih domova i preseljavani na druge lokacije, kojom prilikom su neki narodi potpuno nestali, što sve ima elemente genocida.

Kao što smo već naveli i pored činjenice da nije postojao pravni akt, poslijeratni Načelnik OZNA-e NR BiH, Danilović Uglješa je već 29. maja napravio spisak u kojem je stajalo: “73 porodice je iseljeno iz ovog sreza. Ovo se odnosi na oba sreza – Cazin i Kladušu – jer je neprijateljska akcija zahvatila 5 mjesnih područja cazinskog i 2 područja kladuškog sreza”.

Prema tome već 29. maja je došlo do iseljavanja porodica i pored podatka da se cazinski sudski proces završio tek 6. juna 1950. godine, kojim se trebao i utvrditi glavni krivac bune čija bi kazna, vajerovatno, trebala da bude i iseljenje negove porodice. Glavni kriterij u određivanju porodica za iseljenje odnosio se na visinu kazne koja se dosuđivala. Za Srbac su upućeni svi oni koji su osuđeni na smrt ili na zatvorsku kaznu u trajanju od najmanje 15 godina. Takvo naređenje je stiglo direktno iz Beograda.

Čin iseljavanja porodica obavljen je u avgustu 1950. godine. Kao i za prekršajno suđenje i za ovaj čin su oformljene ad hoc komisije na terenu, sačinjene od “nekompromitiranih” pojedinaca iz lokalne vlasti, posebno Milicije i UDBA-e. Tek četrdesetak godine nakon Cazinske bune, sekretar Saveza komunist Cazina, Suljo Zunić, je priznao da je “kod iseljavanja porodica načinjena najveća greška i da za ovaj čin nema nikakvog opravdanja”.

Prema njegovom svjedočenju u Srbac su iseljene najuglednije i najbogatije porodice a njihova pokretna i nepokretna imovina je uništena. Pripadnik UDBA-e iz Cazina, Mile Milić svjedoči da mu je u sjećanju ostao “neki Hasan iz Tršca, najbogatiji u tom kraju. On i sinovi su dopali u zatvor a sva porodica je otjerana u Srbac”.

Čelni čovjek komisije za iseljavanje na području Šturlića je bio oficir UDBA-e Jovica Mudrinić, koji je u svojim rukama držao spisak 14 porodica koje su se trebale iseliti. Prema svjedočenju Hasan Čović, koji je također bio u komisiji, je porodicama rekao da idu “u internaciju”, te da sa sobom ponesu hrane za dva dana i nešto najosnovije za put. Nakon što su porodice iseljene, oformljena je komisija sa zadatkom popisa imovine i “čuvanja imanja”. Međutim, ta imovina je uskoro postala “državno dobro”. Hasan Hadžipašić, tadašnji pripadnik cazinske milicije, nerado se sjeća tog perioda i veli da i dalje ima ožiljke na duši. Svjedoči da je bio vođa grupe koja je radila na iseljavanju iz mjesta Liskovca. Na to mjesto su otišli po najvećoj tajnosti, opkolili ga, te ujutro pokupili porodice uz naređenje da sa sobom ne smiju ništa ponijeti. Iz Liskovca je tada protjerano oko 150 osoba.

Za svaku kuću koju je trebalo iseliti bila su određena tri milicionera . Prema svjedočenjima, pojedine porodice su imale svega pola sata da se isele a do mjesta okupljanja u Cazinu su morali pješačiti i do 17 kilometara.

 

(Izvor:bosnae.info)

Obilježen 28.august- Dan patriota Cazinske Krajine

U Šturliću je jučer svečano obilježen Dan patriota. Manifestacija koja se održava u spomen na sve Krajišnike koji su tokom agresije na BiH ilegalno prelazili okupirana područja Hrvatske i uključivali se u odbranu ovog dijela naše domovine, i ove je godine okupila veliki broj patriota i bivših saboraca. 

Čestitku u povodu Dana patriota uputio je povjerenik MZ Šturlić Emin Hozanović, a u ime učesnika tradicionalnog „Marša mira“ od Slunjskih brda do Šturlića obratio se Salih Delalić. Gradonačelnik Slunja Jure Katić i ovog se puta zahvalio građanima Cazina na pomoći i gostoprimstvu prvim hrvatskim izbjeglicama 1991.godine potvrdivši još jednom kvalitetne dobrosusjedske odnose između ova dva kraja. Dan patriota čestitao je i ministar za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida u Vladi USK Dževad Malkoč. 

Po riječima gradonačelnika Cazina Nermina Ogreševića, ovdašnje stanovništvo oduvijek je baštinilo patriotizam koji je najviše došao do izražaja u toku odbrane BiH u toku posljednje agresije na našu zemlju.

–Rizik i odlučnost kakvu su pokazali 1.227 Krajišnika koji su pješice krenuli preko tzv. „SAO Krajine“ predstavljaju herojstvo o kojem trebaju učiti sve sadašnje i buduće generacije, naglasio je gradonačelnik Ogrešević.  

Prema zvaničnim podacima, na putu prema domovini 64 borca su poginula, 120 se vode kao nestali, dok je 46 boraca prošlo kroz logore. Dan patriota je datum posvećen svima njima i njihovoj neizmjernoj zasluzi koju su dali u očuvanju i odbrani Bosne i Hercegovine. 

TAGS

ODZVONILO NELEGALNIM FOTOGRAFIMA: Inspekcija će kontrolisati svadbe i mature u Cazinu

Udruženje za promociju i zaštitu fotografske djelatnosti Bosne i Hercegovine na poziv direktora Kantonalne uprave za ispekcijske poslove USK-a, prošle sedmice održalo je radni sastanak.

Na sastanku pored članova Udruženja prisustvovali su i Mahmut Jukić direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove te Šefik Mršić glavni Kantonalni ispektor.

Na ovom sastanku predloženi su i zaključci i to da Uprava za inspekcijske poslove svim matičnim uredima pošalje cirkularnu obavijest s kojom će upoznati iste o pojava nelegalnih fotografa koji se angažiraju na sam čin vjenčanja kako bi isti dali doprinos u spriječavanju takve pojave.

Drugi zaključak je da se ponovo uputi upozorenje svim školskim ustanovama da se podsjete da imaju obavezu pridržavati se obavijesti koje je već ovaj organ uputio prije par godina, s kojom su upozoreni da su dužni prilikom organizovanja maturalnih večeri angažirati legalne fotografe.

Treći zaključak je da se ugostiteljskim objektima na Unsko - sanskom kantonu upute cirkularne obavijesti u smislu upozorenja da su u svojim objektima obavezni angažirati fotografe koji su legalni prilikom organizovanja svadbi u istima.

Dakle, svi oni koji nemaju prijavljenu fotografsku djelatnost, a bave se istom itekako imaju razlog za strah.

asd

(Cazin.NET/ FOTO: Zekerijah Redžić)

NAJVEĆI DUŽNICI IZ CAZINA: Koliko se državi duguje PDV-a ?

Uprava za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine protekle sedmice je objavila listu deset kompanija koje su uplatile najviše PDV-a u 2017.

Međutim, mnogo je kompanija koje svoje obaveze prema državi ne ispunjavaju u kontekstu uplate PDV-a, akciza i carine.

Po osnovu dugovanja za PDV, na prvom mjestu je sarajevsko Javno komunalno preduzeće GRAS sa dugom od preko 21 milion KM.

Druga na listi je kompanija MB – Kekerović iz Laktaša sa dugom od 11,2 miliona KM. Treća na listi je kompanija Đuša iz Fojnice koja duguje 8,8 miliona KM.

Portal USN.ba je jučer objavio 60 dužnika iz Bihaća, a danas smo izdvojili sve dužnike sa sjedištem u Cazinu, a koji se nalaze na listi dužnika Uprave za indirektono oporezivanje BiH.

czpdv

 

(Izvor:usn.ba)

TAGS