utorak, 16 Januar 2018

Vijesti iz Unsko-Sanskog Kantona

Trideset godina od afere Agrokomerc: Nikad do kraja rasvjetljena priča

Ovih januarskih dana navršilo se 30 godina od požara u Agrokomercu iz Velike Kladuše, krajnje sjeverozapadne bosanskohercegovačke općine, kojim je zapravo počela jedna od najvećih afera – najveći mjenični skandal u bivšoj Jugoslaviji, poznat kao "Afera Agrokomerc".

Zagreba (Hrvatska), koji su bili angažirani u sudskom procesu.  

I danas trideset godina kasnije – tvrdnja da su požar inscenirali, odnosno bili su "upleteni“ državni istražni organi Jugoslavije, kako bi osigurali povod i način za ulazak u Agrokomerc. U pomenutoj knjizi Rame Hirkića podsjećanje "da je u to vrijeme Agrokomerc bio prava tvrđava za inspektore i kontrolore, a zbog imuniteta narodnog poslanika koji je uživao prvi čovjek Kompanije Fikret Abdić.“

 

Afera eskalirala pola godine kasnije

 

Pola godine kasnije – desetog augusta 1987. godine tadašnje Republičko izvršno vijeće BiH, nakon duge i burne sjednice izdalo je saopćenje u kome je stajalo da dug u Agrokomercu, tadašnjem privrednom koncernu, potvrđuje „velike finansijske malverzacije“.

Zatražena je odgovornost od Fikreta Abdića, direktora kompanije, za koga je beogradski list Borba u tekstu dopisnika Zvonka Azdejkovića iz Kruševca (Srbija) prvi put iznio podatke o lažnim mjenicama iz Agrokomerca, te da je monetarni sistem Jugoslavije oštećen za 400 miliona dolara.

Nepun mjesec kasnije početkom septembra 1987. godine uhapšen je Fikret Abdić, dotadašnji predsjednik Poslovodnog odbora SOUR-a Agrokomerc. Abdić je prvostepenom sudskom presudom u ovom postupku osuđen na 4,5 godina zatvora, ali presuda nikada nije dobila pravosnažnost. Iz zatvora je Abdić izišao krajem oktobra 1989. godine.

Afera je imala nesagledive posljedice po društveni, ekonomski i politički život ne samo Velike Kladuše, Bosanske krajine, već i čitave tadašnje Jugoslavije.

Šta se zapravo stvarno desilo u ovom mjeničnom skandalu, ko su bili stvarni krivci, ko žrtve – ni trideset godina kasnije nije rasvijetljeno, iako su o tome napisane brojne analize, istraživački radovi, novinski tekstovi.

Jedno je sigurno – a što se pokazalo kasnije, Afera Agrokomerc bila je zapravo početak rasturanja Jugoslavije na njenoj najosjetljivijoj tački – Bosni i Hercegovini.

Fikret Abdić, tvorac „velikokladuškog privrednog čuda“ i dobitnik najvišeg priznanja u tadašnjoj Jugoslaviji „Nagrade AVNOJ“ za ekonomiju podijeliće tada naizgled monolitno rukovodstvo Bosne i Hercegovine, a njegov mentor Hamdija Pozderac, u to vrijeme potpredsjednik Predsjedništva Jugoslavije, biće primoran da nedugo nakon početka afere podnese ostavku.

Čovjek koji je od velikokladuške zemljoradničke zadruge sa 26 zaposlenih u kratkom roku stvorio Agrokomerc, kompaniju koja je u periodu od 24 godine postala jedan od najvećih prehrambenih kombinata u bivšoj državi i koja je u tom periodu stalno zapošljavala 13.600 radnika, u Velikoj Kladuši i bivšim republikama bivše države, ostao je bez političke podrške. I od "najuspješnijeg socijalističkog menadžera“ stigao do ratnog zločinca.

 

Današnji Agrokomerc

 

Sve ovo govori, jasno je to posebno nakon tri desetljeća, da je priča o Agrokomercu najviše politička i pravosudna, a najmanje privredna.

Na jednoj strani formalni vlasnik država, na drugoj razvlašteni dioničari-radnici koji su ostali bez posla, na trećoj Sud, koji nastoji pronaći kupca za ovog davno posrnulog giganta- a između njih svih – političari.

Nije se uspjelo sa Razvojnom bankom Federacije BIH, a nakon neuspjelog pokušaja sa Kompanijama Ein naturale i Silsile.

"U Agrokomercu nisu čisti vlasnički odnosi, zato prodaja ide ovako i na ovakav način i zato se pokušava uporno pronaći kupac kojim bi se legaliziralo sve što je do sada u proteklih dvadesetak godina napravljeno nezakonito“, kaže predsjednica Laburističke stanke BIH i predsjedavajuća Općinskog vijeća Velika Kladuše Elvira Abdić-Jelenović (inače kćerka Fikreta Abdića), dodajući da je "za budućeg kupca važna informacija da je Agrokomerc otet onima koji su ga gradili, a kod nas postoji jedna izreka koja kaže – 'oteto prokleto'".

Bivši Agrokomercovi radnici – dioničari, njih oko 7.200, ne odustaju ni danas od Agrokomerca. Kažu, značilo bi to da smo odustali od opstanka na ovim prostorima, odakle ljudi posljednjih godina u kolonama napuštaju ovaj kraj, baš kao i prije četrdesetak godina kada su odlazili "trbuhom za kruhom“. Naši su se roditelji odricali da bi mi imali gdje raditi, a sada s nama gledaju kako ta radna mjesta propadaju.

Dioničari dalje podsjećaju na nepravilnosti koje pritišću kompaniju. "Godinama su se u njemu izmjenjivale kompanije i preduzeća koje su ulazile u Agrokomercove proizvodne hale, a iza svake je malo porastao dug Agrokomerca i prema njima i prema državi."

Zato traže odgovor na pitanja: šta je danas poslovna politika Agrokomerca, koji je svoj imidž izgradio prije svega na vlastitoj proizvodnji i paleti od oko četiri stotine proizvoda; kakve poslovne rezultate ostvaruje kompanija koja je izvozila u tridesetak zemalja u svijetu i od toga prihodovala pola milijarde dolara; šta sa obavezama i dugovima koji dostižu stotinu i dvadeset pet miliona eura.

Aktuelni ministar poljoprivrede u Vladi Federacije BiH Šemsudin Dedić nedavno je podsjetio "da je dužnost i obaveza većinskom vlasniku Vladi FBIH, ali i vlastima u Unsko-sanskom kantonu da se što hitnije i konačno traže rješenja, traže partneri i mogućnosti da proizvodni pogoni rade i zapošljavaju, a ne da se čeka da svaki dan neko traži dug i onda traže načini kako postići sporazume o izmirenju tih dugovanja.“

U Vladi Unsko-sanskog kantona najavljuju konkretnije korake u ozdravljenju i pokretanju proizvodnje, licitirajući čak i sa ulaganjima koja bi trebala dostići oko sedam miliona eura.

 

Zajednički, a ne vlastiti interes

 

U svemu ponovo se slažu svi – na ovoj nesumnjivo teškoj, klizavoj i krivudavoj Agrokomercovoj uzbrdici moći će se samo uz više brige o zajedničkom, a manje o vlastitom interesu.

To mišljenje dijeli i Ermin Mujić, direktor Agrokomerca, deseti u vrućoj direktorskoj fotelji u proteklih dvadeset godina. „Uprava društva i Nadzorni odbor ustanoviće koje to nekretnine mogu ići u prodaju, a da se ne remeti osnovna proizvodna i uslužna djelatnost. Tu je i imovina u inostranstvu, koja se konačno mora riješiti.“

Mirvet Beganović, zamjenik predsjednika Laburističke stranke BiH i delegat u Domu naroda PS BIH i član IO Udruženja nezaposlenih dioničara ovakvim odnosom ne vidi izlaz: „Nama njegovim radnicima nanijeta je najveća nepravda. Otjerani smo s posla, bez ikakvih prava. I kao dioničari smo istjerani. Ovako je Agrokomerc postao poligon zapošljavanja stranačkih podobnih i kadrova koji su u Agrokomercu odrađivali pripravnički staž. U konačnici oni su postali dioničari – u zamjenu za fiktivna potraživanja upisani su na jednu ili više nekretnina ili s dodijeljenim stanom, a graditelji Agrokomerca nemaju ništa.“

I tako ukrug.

I novoizabrani velikokladuški načelnik, osuđeni ratni zločinac, Fikret Abdić sve više sanja povratak Agrokomerca i sebe u Agrokomercu. Polazeći od činjenice, kako je to nedavno kazao na promociji svoje knjige Od idola do ratnog zločinca i natrag u kojoj  nudi, kako je rekao, odgovore na sva pitanja ("Prvi sam čovjek koji je nahranio sirotinju Zapadne Bosne, podigao Agrokomerc, imam tu obavezu ponovo. I mi to jedino možemo.“).

U tom je pravcu najavio i „istinu o Agrokomercu“, koju će pretočiti u knjigu i kojom će ponuditi i odgovore i rješenja. Samo da ne bude poput velikokladuške magle, koju je zapravo prodao u toliko najavljivanim odgovorima uokvirenim u koricama njegove, već spomenute, knjige.

U noći s 26. na 27. januar 1987. godine u središnjem skladištu tadašnje Agrokomercove radne organizacije Reprom u Prehrambeno-prerađivačkom kompleksu "Polje" u istoimenom velikokladuškom prigradskom naselju izbio je požar.

NA UDARU KRITIKA: Premijer Rošić i pojedini novi ministri razočarali Krajišnike

Nakon današnje rekonstrukcije Vlade USK i imenovanja novih 5 ministara od strane premijera Huseina Rošića, veliki dio građana Unsko-sanskog kantona je u najmanju ruku šokiran pojedinim imenima i njihovim iskustvom za funkcije koje su im povjerene.
Očito je da se radi o prisilnom prihvaćanju ministara koje su ponudile političke opcije DF i SBB, koje su od danas u skupštinskoj većini Unsko-sanskog kantona, a kojima su zauzvrat dodijeljena pojedina ministarstva.

Tako je Demokratska Fronta dobila Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo privrede i Ministarstvo zdravstva i socijalne politike, dok je Savez za bolju budućnost (SBB) dobio Ministarstvo finansija i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta.
Nakon što su biografije novih ministara dospjele u javnost, na račun pojedinih su krenule lavine negativnih komentara. Jer,  zaista je smiješno da jedan čovjek s tako skromnom  i pomalo smiješnom biografijom, bez adekvatnog iskustva postane kantonalni ministar.

„Zamisli hrabrosti da prihvatiš funkciju Ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta a pritom nikad u učionicu kao predavač nisi ušao, ne znaš šta je nastavna norma, stručni ispit, odjeljensko i nastavničko vijeće, Univerzitet i propisi koji regulišu tu oblast, kulturne i javne djelatnosti i sport u cjelini !!! Ne čudi me ni politička stranka koja je predložila takvog kandidata (jer je ista puna takvih ili sličnih rješenja), ni 16 ljudi koji su dali podršku (jer znam šta je politika), nego premijer koji je univerzitetski profesor i demagoški javno govori da su takvi ljudi eksperti. Huseine dragi, mene ne možeš vrijeđati“, objavio je na društvenim mrežama Haris Ćoralić, član Općinskog vijeća Cazin ispred A-sda.

Po mišljenju mnogih Krajišnika, ovakva Vlada USK nema svijetlu budućnost, s obzirom da je u zadnjem periodu više bilo vanrednih nego redovnih Skupština, a posljednjim izmjenama je očito da se na silu pokušava stvoriti većina u Skupštini, te je pitanje vremena kada će doći do pobude nekog od člana ionako tanke većine.
 

SJEĆANJE NA VELIKOG CAZINSKOG SPORTISTU: Danas se navršava 13 godina otkako nas je napustio Nurija (Nurko) Kličić

Danas se navršava punih 13 godina kako nas je napustio naš Nurija (Nurko) Kličić. Tim povodom, na mezarju u Kličićima, danas je proučena fatiha i položeno cvijeće u znak sjećanja na velikog čovjeka, patriotu, sportistu i uzornog sportskog radnika u našem gradu.

Kličić (Husnije) Nurija – Nurko, rođen je 1968. godine u Cazinu, gdje je i završio osnovnu školu. Nakon toga, otišao je u Ljubljanu, gdje je završio srednjoškolsko obrazovanje, zaposlio se i zasnovao porodicu. Uz poslovne i porodične obaveze, redovno se bavio tekvandoom i postao je majstor ovog sporta, nosioc crnog pojasa 1. dan.

Vihor rata u BiH, nagnao je ovog rodoljuba i istinskog patriotu, da ostavi sve blagodati zapada i da krene na neizvjestan put prema Bosni, da bi branio svoj narod, zemlju i državu.

Sa jednom od grupa hrabrih Krajišnika, koje su se odlučile na trnoviti put u nepoznato, pješice je krenuo i 24-godišnji Nurija Kličić. Pješice su prešli preko tada okupiranih dijelova Hrvatske, tzv. Sao Krajine, preživjeli brojne zasjede, bili žedni i gladni, ali ih vjera i patriotizam nisu napuštali, te su uspjeli doći u BiH i uključili su se u odbranu svoje domovine.

Kao jedan od komandira u 101. Muslimanskoj krajiškoj brigadi, Nurko je bio neustrašiv borac i primjer svojim saborcima, sa koliko odvažnosti i vjere u bolje sutra se brani domovina. Na žalost, teško je ranjen 1993. godine u svojoj 25. godini života, nakon čega je postao stopostotni ratni vojni invalid – paraplegičar, trajno vezan za invalidska kolica.

S obzirom da se prije rata bavio tekvandoom i bio prvak Slovenije u tom sportu, invalidska kolica ga nisu spriječila, da nastavi sa sportskim aktivnostima.

Bio je član reprezentacije BiH u košarci u kolicima, predsjednik TKD Bosna Đemo i SSRI Cazin, podpredsjednik Sportskog saveza općine Cazin, predsjednik RVI paraplegičara USK -a, podpredsjednik Saveza paraplegičara BiH, selektor Taekvando reprezentacije BiH po ITF verziji i predsjednik sekcije paraplegičara općine Cazin.

Bio je neumoran, stalno prisutan u dvoranama i na sportskim terenima, gdje je učio djecu značaju sporta, dok se s druge strane, na raznim sastancima i sjednicama, žestoko borio za napredak cazinskog sporta i za prava svih mladih sportista.

Na njegovu ideju, a u znak sjećanja na njegovog poginulog saborca i klupskog kolegu – rahmetli Džemaludina Đemu Mašića, inače majstora taekvando, pokrenuo je Taekvando turnir u Cazinu, koji je za njegovog života, poprimio međunarodni razmjer.

Na iznenađenje svih koji su ga poznavali, umro je 30. januara 2004. godine u svojoj 36 .godini života. Samo ga je smrt mogla zaustaviti u njegovom uspješnom radu, te ga odvojiti od njegovih najdražih.

Rahmetli Nurija Kličić je bio veliki čovjek, patriota, sportista i uzorni sportski radnik, koji je iza sebe ostavio neizbrisiv trag i pokazao pravac, kojem trebaju težiti brojne generacije cazinskih sportista i sportskih radnika.

Iza rahmetli Nurije Kličića, heroja Odbrambeno –oslobodilačkog rata, ostala je velika praznina u sportskom životu općine Cazin, koja se nikako ne može nadoknaditi. Da bi mu se sportska porodica općine Cazin na neki način odužila za njegov doprinos u razvoju cazinskog sporta, ona mora poduzeti aktivnosti na tome, da neki sportski kolektiv ili sportski objekat u Cazinu, ponese ime Nurije Nurke Kličića.

 

USK: Stanje na putevima

Prema informacijama kojima raspolaže Informativni centar BiHAMK-a, u višim predjelima kao i na dionicama u kotlinama i uz riječne tokove magla i niska oblačnost smanjuju vidljivost.

Mogući su nailasci na poledicu na zasjenjenim dijelovima puteva u višim predjelima, kao i na mostovima i prilazima tunelima. Skreće se pažnja i na učestale odrone kamenja na kolovoz. Ekipe putne službe nalaze se na terenu i intervenišu na svim dionicama gdje je to neophodno.

Apeluje se na vozače da vožnju prilagode uslovima na putu, kao i da na put ne kreću bez zimske opreme, koja je zakonski obavezna za sve kategorije vozila.

Zadržavanja na graničnim prelazima nisu duža od 30 minuta.

Radovi na području Hrvatske i dalje su aktuelni na graničnim prelazima Bosanski Brod-Slavonski Brod i Orašje-Županja, tako da se na ovim prelazima tokom dana saobraća usporeno.

Mala Mia van zivotne opasnosti

Petomjesečna Mia Mujadžić iz Cazina trenutno se nalazi van životne opasnosti i njen oporavak se odvija dobro, potvrdila je majka djevojčice, Renata Mujadžić. Njeno zdravstveno stanje je stabilno i Mia je svaki dan jača. Liječnici kažu kako se sve odvija na najbolji način i da njen život više nije ugrožen”, istakla je Mujadžićeva.

Ona je zahvalila svim ljudima koji su u ovim teškim danima bili uz njih i davali im podršku. “Ovim putem vam želim zahvaliti na svemu. Ljudi, prekrasni ste, toliko snage nam dajete u ovim teškim danima, i veliko hvala na tome! Veliki pozdrav iz hladnog i snježnog Sarajeva. Velika pusa od vaše heroine Mie”, napisala je majka na svom Facebook profilu. Podsjećamo da je djevojčica u kritičnom stanju, s teškim oboljenjem pluća prije nekoliko dana primljena u Kantonalnu bolnicu u Bihaću, da bi potom u stanju životne ugroženosti bila prevezena u Klinički centar “Koševo” u Sarajevu. – pišu nezavisne.