utorak, 12 Decembar 2017

Njemački mediji: Erdogan se ponaša kao mangup u pubertetu

Njemačka štampa pažnju posvećuje zaoštravanju odnosa Ankare i Berlina.

- Da EU uzima sopstvena pravila za ozbiljno, pristupni pregovori sa Ankarom bi odavno bili prekinuti - neki su od komentara u njemačkoj štampi.

Tihi, pa sve glasniji sukob Ankare i Berlina traje od propalog puča prošle godine kada su u turskom državnom aparatu krenule čistke. Otada Erdogan nije dozvoljavao njemačkim poslanicima da posjete vojnike Bundesvera u bazi Inčirlik, zbog čega su ovi tu bazu i napustili, piše Deutsche Welle.

U međuvremenu je uhapšeno 22 njemačka državljana pod optužbama za terorističku propagandu. Najpoznatiji je novinar Deniz Jučel koji je već šest mjeseci u samici zatvora Silivri nadomak Istanbula. Njemačka je odobrila azil nekolicini turskih oficira sa porodicama zbog bojazni da bi ih u Turskoj sačekao montirani proces zbog tobožnjeg učešća u puču. Tokom vikenda je došlo do novog zaoštravanja u odnosima, kada je po nalogu Turske tokom odmorau Španiji uhapšen – pa ubrzo pušten – njemački pisac turskog porijekla Dogan Akhanli.

- U biti je autokrata da se ponašaju mangupski. Na to treba odgovoriti snažno, nikako mangupski: snažno znači odmjereno, usmjereno i koncentrisano - piše u Zidojče cajtungu urednik političke rubrike Heribert Prantl.

Neke Erdoganove izjave ne zaslužuju pažnju jer im se time samo daje na značaju – poput nečuvenih izjava o njemačkom ministru spoljnih poslova. A ima i Erdoganovih poteza koji traže oštru reakciju  poput hapšenja njemačkih građana iz političkih razloga..

Konačno oštriji stav prema Erdoganu

Sada već devet njemačkih državljana sjedi u turskim zatvorima pod, i više nego upitnim, optužbama. Sad je i Berlin odlučio krenuti oštrije prema Erdoganu. Konačno, misli Christoph Strack, makar je učinak upitan. Osvrćući se na potjernicu za Akhanlijem, raspisanu preko Interpola, Prantl u minhenskom listu komentira:„U Turskoj, za razliku od Španije, ne postoji pravosuđe po načelima pravne države. Erdogan je potčinio sudsku vlast.

On to čini kako bi spriječio gubitak sopstvene vlasti. On to čini jer sigurno zna da je prošao zenit njegove moći. Njemačka politika ima veću mogućnost utjecaja na Turke u Njemačkoj nego na samog Erdogana. Jedan dio njih se stidi Erdoganovog ponašanja; drugi dio je očaran Erdoganom, njegovim epovima o turskom ponosu i pokušajem da sebe izjednači sa Turskom. Zato reklama za ponovno uspostavljanje pravne države u Turskoj treba da počne u Njemačkoj."


„Novi kvalitet" međutim ima i direktni poziv Erdogana njemačkim građanima turskog porijekla da na predstojećim izborima ne glasaju za demohrišćane (CDU/CSU), socijaldemokrate (SPD), kao ni za opozicione Zelene. Te stranke su, kako je rekao, „neprijatelji Turske". Gabrijel je ocijenio da se radi o „do sada neviđenom miješanju u suverenitet naše zemlje" i da Erdogan pokušava da „nahuška ljude u Njemačkoj jedne na druge".

Reutlinger Generalzeiger o Erdoganovim izjavama piše: E„To nisu riječi jednog predsjednika, jednog čovjeka koji predstavlja svoj narod. To je rječnik nekakvog mangupa u pubertetu. Erdoganove tirade eskaliraju u rečenici: 'Oni su svi neprijatelji Turske.' Kakva li se oholost krije iza ove rečenice? Erdogan nije Turska. Njemački političari na koje baca kletve su naime osudili isključivo neprihvatljiv izbor riječi predsjednika, a nikada turski narod."

Njemačka je zbog hapšenja svojih državljana u Turskoj već upozorila da se u tu zemlju putuje na sopstvenu odgovornost, te povukla državne garancije za investitore i izvoznike u Tursku. No Evropska unija još nije reagovala kao cjelina – tako Turska i dalje dobija pretpristupnu pomoć iako se sa svih strana ukazuje da je čitav proces eurointegracija Turske odavno samo šarena laža. - Da EU uzima sopstvena pravila za ozbiljno, pristupni pregovori sa Ankarom bi davno bili prekinuti - kritizira Sttutgarter Zeitnung.

Pa ipak, nastavlja se u ovom listu, „ako se sruše svi mostovi ka Ankari, EU će izgubiti svaki uticaj na dešavanja u Turskoj. Odnos sa tom zemljom ostaje hod po žici. S jedne strane, EU duguje solidarnost turskoj opoziciji koja se bori za povratak demokratije i evropsku perspektivu. S druge strane, najnoviji Erdoganovi borbeni pokliči traže jasan odgovor: ovako Turska nema budućnost u Evropi.".

 

(Izvor: Deutsche Welle)
 

Komentari na članak: