Bratski su se Fahrudin Radončić, Milorad Dodik i Dragan Čović udružili u borbi protiv Šefika Džaferovića. U izborne kampanje ušli su sinhroniziranim napadom na kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH.
Tekst posvećen Džaferoviću, objavljen u današnjem izdanju SBB-ovog stranačkog biltena Dnevnog avaza, žurno su prenijeli mediji pod kontrolom Milorada Dodika, poput RTRS-a, Glasa Srpske i novinske agencije Srna, ali i Čoviću blizak portal Dnevnik.ba. Ažurnost novinara Dodikovih i Čovićevih medija u prepisivanju teksta Dnevnog avaza mogla bi iznenaditi manje upućene čitatelje, s obzirom da Džaferović nije rival predsjednika SNSD-a i HDZ-a BiH u utrci za Predsjedništvo BiH.
Džaferović je zapravo prepreka Radončiću da iz trećeg pokušaja, nakon što su ga prethodno u dva navrata u tome spriječili glasači neglasanjem za njega, dohvati šteku i uđe u zgradu Predsjedništva BiH. S druge strane, Radončić je za Dodika i Čovića, očigledno, mnogo prihvatljivija opcija za partnera u Predsjedništvu BiH i za realizaciju njihovih političkih ciljeva nego što je to Džaferović. Zašto je to tako, lako se da pretpostaviti.
Indikativna je za odgovor na to pitanje i nedavna izjava Mladena Ivanića, koji je, uvjeravajući javnost u potrebu da BiH pokloni Srbiji svoje hidropotencijale na rijeci Drini u zamjenu za ništa, poručio kako je za realizaciju tog cilja “prijeko potreban bošnjački lider spreman za kompromis i konsenzus”. Kazao je to Ivanić nekoliko dana nakon što je sa Radončićem razgovarao o, kako su kazali, “smanjenju predizbornih tenzija”.
Na Radončićevu spremnost na “kompromise” računa i Čović u okviru svog “plana B”, naročito kada se radi o državnim interesima, poput pristupa otvorenom moru ili hidropotencijala BiH koje i Hrvatska koristi sa minimalnim ili bez ikakvih uplaćenih naknada.
Da su napadi usmjereni protiv Džaferovića, a ne nekog od drugih bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo BiH, činjenica je koja dovoljno govori o tendencijama bošnjačkog glasačkog tijela kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva BiH iz reda tog naroda.
Osim što vole prepisivati jedni od drugih, novinari Dodikovih i Čovićevih medija te onih pod kontrolom “na kompromis i konsenzus spremnog” Radončića dijele afinitete prema dezavuisanju javnosti.
Malo su se bavili matematikom pa su izračunali kako je Šefik Džaferović od 2000. godine iz budžeta institucija BiH naplatio gotovo milion KM. Osim što im računica nije tačna, o čemu ćemo drugom prilikom, vrijedi napomenuti da se jedan milion KM iz budžeta “nakuca” kroz nekoliko bajrama za Radončićevu kompaniju Avaz roto press, kada se na stranicama Dnevnog avaza plaćenim oglasima preko cijelih stranica izvrši prozivka svih kadrova SBB-a infiltriranih u javne institucije u BiH.
Upravo jedan milion KM je iznos novca kojeg su inspektori Porezne uprave FBiH 2000. godine utvrdili kao dug Avaza prema državi i to samo za 1997. godinu. Inspekcijski nadzor za 1998., 1999. i 2000. godinu je prekinut jer su inspektori iz prostorija Avaza doslovno istjerani uz prijetnje i psovke. Radončić nije uplatio milion KM duga za 1997. godinu jer mu je tadašnja Vlada FBiH “Alijanse za promjene” oprostila dugovanja. Tako je, umjesto za penzije, socijalna davanja ili kapitalne investicije, milion KM kojeg je trebao platiti samo za 1997. godinu ostao u džepu Fahrudina Radončića.
Milion KM je za 21 milion KM manji iznos u odnosu na onaj koji je, primjera radi, Razvojna banka FBiH dala Fahrudinu Radončiću za izgradnju tornja.
Posljednji sinhronizirani napad na Džaferovića, podsjetit ćemo, nije prvi takve vrste u režiji Radončića i Dodika. Ranije su zajedničkim snagama nastojali kompromitirati kandidata SDA za Predsjedništvo BiH dovodeći u pitanje njegovu ratnu prošlost, odnosno njegov angažman u odbrani BiH od agresije.
faktor.ba
