Super User
30 Juli 2019
Nema mjesta za migrante u Kantonu 10
Sastanku na kojem se govorilo o migrantskoj krizi u Bosni i Hercegovini i njezinoj mogućoj refleksiji na područje Kantona 10 prisustvovali su načelnici i predstavnici općina, Grada Livna, predsjednik Vlade Kantona 10 Ivan Jozić, ministrica rada, zdravstva, socijalne skrbi i prognanih Vasilija Broćeta, ministar MUP-a Darinko Mihaljević i direktor policije u MUP-u Kantonu 10 Ilija Jakić.
Resorni ministar Darinko Mihaljević upoznao je prisutne sa svim informacijama o migrantskoj krizi i svemu onome na što ona može utjecati.
U sveobuhvatnoj raspravi predstavnici lokalnih zajednica izrazili su veliko nezadovoljstvo radom državnih institucija, posebno Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine i Ureda za strance BiH.
O nekontroliranoj migrantskoj krizi koja mora biti problem države sudionici sastanka su zauzeli jedinstven stav i donijeli zaključak u kojem su usuglasili da lokalne zajednice u Kantonu 10 ne mogu ispuniti standarde niti imaju kapacitet za privremeni smještaj migranata, da se mora poštovati vladavina prava, povećati sigurnost ljudi i zaštita imovine, povećati i dati podršku radu policije i pojačati kontrolu granice.
U tom kontekstu bit će urađena zajednička izjava koju će potpisati načelnici svih općina u Kantonu 10 i to Tomislavgrada, Kupresa, Glamoča, Drvara i Bosanskog Grahova i gradonačelnik grada Livna, priopćila je Vlada kantona 10.
cazin.net
30 Juli 2019
Nove prijetnje efendiji Nuhiću od iste osobe: ''Džabe me prijavljuješ, ovdje u policiji sve četnici"
Nuhić je 17. i 18. marta ove godine dobio prijeteće poruke putem Facebooka, a stravične poruke je ponovo dobio sinoć, 29. jula, od iste osobe. U prethodnim, ali i novim porukama, imamu su upućene prijetnje smrću, uvrede i psovke, saopćeno je iz Salkićevog kabineta.
- Ponavljanje prijetnji i uvreda efendiji Nuhiću od iste osobe pokazuje da MUP RS-a i nadležno tužilaštvo nisu ozbiljno shvatili ranije upućene prijetnje i nisu poduzeli adekvatne mjere. Očigledno je da se i dalje napadi i prijetnje Bošnjacima u ovom entitetu smatraju kao aktivnosti poremećenih osoba, te se ne procesuiraju s potpunom ozbiljnošću i punim profesionalizmom - saopćio je Salkić.
Upozorio je prijetnje ne mogu ostati nekažnjene.
- Za nas svaka prijetnja predstavlja direktnu opasnost, imajući u vidu da su u tom entitetu počinjeni teški zločini i genocid nad našim narodom. Vjerujemo, a to pokazuje ova i ranije prijetnje, kao i činjenica da zločinci nisu kažnjeni, te da se osuđeni zločinci veličaju od vlasti, da su recidivi zločina i zločinaca prisutni i vrlo mogući u današnjem društvu u entitetu – naveo je entitetski potpredsjednik.
Dodao je da, po ko zna koji put poziva na profesionalizam MUP-a RS i tužilaštva, ali i odnos bez predrasuda i nacionalnog predznaka prema građanima u ovakvim slučajevima.
Činjenica da se u javnosti, kako tvrdi, ne objavljuju informacije o procesuiranju počinilaca napada na Bošnjake i izrečenim kaznama i presudama, doprinosi porastu nepovjerenja u MUPRS, tužilaštva i sudove u tom entitetu.
- Napad na naše imame, koji vrijedno rade u mjestima povratka, je napad na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, bošnjački narod, ali i na temeljne vrijednosti civiliziranog svijeta.
Pozivam i akademsku zajednicu, Srpsku pravoslavnu crkvu, predstavnike vlasti i opozicije, nevladine organizacije i intelektualce u entitetu RS, da jasno osude sve učestalije napade na Bošnjake i imovinu i članove Islamske zajednice od Trebinja, preko Zvornika, do Bosanskog Novog. Osuda, sankcionisanje i distanciranje od počinilaca je civilizicijski iskorak, te opredjeljenje da se gradi društvo u kojem će svi građani uživati jednaka prava, a da će počinioci dobiti zasluženu kaznu, kazao je u izjavi potpredsjednik Salkić.
cazin.net
20 Maj 2019
Trgovinski deficit FBiH u aprilu 494.946.000 KM
Federacija BiH je u aprilu 2019. godine ostvarila izvoz u vrijednosti 646.406.000 KM, što je za 0,7 posto manje u odnosu na mart 2019. godine ili za 3,3 posto manje u odnosu na april 2018. godine.
U aprilu 2019. ostvaren je uvoz u vrijednosti 1.141.352.000 KM, što je za 8,7 posto manje u odnosu na mart 2019., odnosno 3,8 posto više u odnosu na april 2018. godine.
U periodu januar – april 2019. izvoz je prosječno rastao svaki mjesec za 4,4 posto, a uvoz je prosječno rastao za 6,5 posto.
Procent pokrivenosti uvoza izvozom u aprilu je 56,6 posto, što je za 4,5 posto više u odnosu na mart 2019. kada je pokrivenost iznosila 52,1 posto.
Trgovinski deficit Federacije BiH za april 2019. iznosi 494.946.000 KM, pokazuju podaci Federalnog zavoda za statistiku.
U aprilu se iz FBiH najviše izvozilo u Njemačku, zatim Hrvatsku i Austriju, a najviše se uvozilo iz Hrvatske, a onda iz Njemačke i Italije.
(FENA)
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove izreklo je danas lideru bosanskih Srba za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini Radovanu Karadžiću doživotnu kaznu zatvora.
Podsjećamo, i prvostepenom presudom Haškog tribunala izrečenom 2016. godine Karadžiću je izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 godina.
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu proglasilo je Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, ipak Vijeće je potvrdilo prvostepenu presudu u tački jedan proglasivši da nije kriv za genocid u sedam bh. općina.
Također, Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu potvrdilo je četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP) u presudi, uključujući UZP za Sarajevo, UZP za Srebrenicu, sveobuhvatni UZP i UZP za uzimanje talaca.
Govoreći o žalbama koji se tiču zaključaka o progonu, predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Joensen je rekao da odbrana nije pokazala da je prvostepeno Vijeće pogriješilo u rezonovanju. Žalbeno vijeće odbacilo je žalbu odbrane da je suđenje bilo nepravično.
Žalbeno vijeće je zaključilo da nije bilo pogrešaka pri zaključivanju dešavanja na Markalama u Sarajevu, što je prigovarala odbrana. Karadžić je imao zločinačku namjeru Udruženog zločinačkog poduhvata za Sarajevo, istaklo je Žalbeno vijeće.
Zaključci prvostepene presude u vezi sa Srebrenicom se u principu tiču saznanja optuženog za dešavanja u Srebrenici. Karadžić je najviše naglašavao svoj navod da nije imao saznanja o događajima u Srebrenici prije i tokom samih dešavanja te da je saznao tek naknadno. Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostepeno vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore "nepodnošljivi uslovi bez nade za daljnji opstanak".
Žalbeno vijeće nije našlo greške u rezonovanju prvostepenih sudija u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice. Progon Bošnjaka se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca s područja Srebrenice. Žalbeno vijeće je potvrdilo da Pretresno vijeće nije pogriješilo u slučaju Srebrenice govoreći o Karadžićevoj naredbi da se zarobljeni odvedu na "neko drugo mjesto". Sudija Joensen je naveo da je Karadžić bio u kontaktu s ljudima na terenu koji su ubijali.
Govoreći o ubistvima nakon pada Srebrenice, Vijeće je utvrdilo da je znao za ubistva u julu 1995.
Govoreći o tački presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce 1995. godine, sudija Joensen je rekao da se prvostepeno Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni. "Vijeće podsjeća na apsolutnu zabranu uzimanja pripadnika UNPROFOR-a", rekao je sudija.
Govoreći o prvoj tački žalbe da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.
Govoreći o žalbi na tačku za genocid 1992. sudija je rekao da se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužilaca da odluka nije dobro objašnjena.
Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije De Prade, stava je da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. u sedam bh. općina. Žalbeno vijeće je odbilo i ovu tačku i potvrdilo oslobađanje za genocid 1992.
S obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema sudiji, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.
Cjelokupan tok presude možete vidjeti ovdje.
Podsjećamo, i prvostepenom presudom Haškog tribunala izrečenom 2016. godine Karadžiću je izrečena kazna zatvora u trajanju od 40 godina.
Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu proglasilo je Radovana Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, ipak Vijeće je potvrdilo prvostepenu presudu u tački jedan proglasivši da nije kriv za genocid u sedam bh. općina.
Također, Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu potvrdilo je četiri udružena zločinačka poduhvata (UZP) u presudi, uključujući UZP za Sarajevo, UZP za Srebrenicu, sveobuhvatni UZP i UZP za uzimanje talaca.
Zaključci po žalbi odbrane
Govoreći o žalbama koji se tiču zaključaka o progonu, predsjedavajući Žalbenog vijeća sudija Joensen je rekao da odbrana nije pokazala da je prvostepeno Vijeće pogriješilo u rezonovanju. Žalbeno vijeće odbacilo je žalbu odbrane da je suđenje bilo nepravično.
Žalbeno vijeće je zaključilo da nije bilo pogrešaka pri zaključivanju dešavanja na Markalama u Sarajevu, što je prigovarala odbrana. Karadžić je imao zločinačku namjeru Udruženog zločinačkog poduhvata za Sarajevo, istaklo je Žalbeno vijeće.
Zaključci prvostepene presude u vezi sa Srebrenicom se u principu tiču saznanja optuženog za dešavanja u Srebrenici. Karadžić je najviše naglašavao svoj navod da nije imao saznanja o događajima u Srebrenici prije i tokom samih dešavanja te da je saznao tek naknadno. Joensen je rekao da Karadžić nije pokazao da je Prvostepeno vijeće pogriješilo kada se oslonilo na Direktivu 7, koju je Karadžić potpisao i u kojoj je naredio da se stvore "nepodnošljivi uslovi bez nade za daljnji opstanak".
Žalbeno vijeće nije našlo greške u rezonovanju prvostepenih sudija u vezi s progonom Bošnjaka s područja Srebrenice. Progon Bošnjaka se odnosi na prisilno preseljenje žena, djece i staraca s područja Srebrenice. Žalbeno vijeće je potvrdilo da Pretresno vijeće nije pogriješilo u slučaju Srebrenice govoreći o Karadžićevoj naredbi da se zarobljeni odvedu na "neko drugo mjesto". Sudija Joensen je naveo da je Karadžić bio u kontaktu s ljudima na terenu koji su ubijali.
Govoreći o ubistvima nakon pada Srebrenice, Vijeće je utvrdilo da je znao za ubistva u julu 1995.
Govoreći o tački presude za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce 1995. godine, sudija Joensen je rekao da se prvostepeno Vijeće oslanjalo na prijetnje pripadnicima UN-a koji su bili zatočeni. "Vijeće podsjeća na apsolutnu zabranu uzimanja pripadnika UNPROFOR-a", rekao je sudija.
Zaključci po žalbi tužilaštva
Govoreći o prvoj tački žalbe da su ubistva i drugi nasilni zločini bili dio udruženog zločinačkog poduhvata da se uklone Bošnjaci i Hrvati s teritorije Republike Srpske, sudija Joensen je rekao da tužioci nisu dokazali da je prvostepeno Vijeće pogriješilo kada je oslobodilo Karadžića za ove zločine.
Govoreći o žalbi na tačku za genocid 1992. sudija je rekao da se Žalbeno vijeće ne slaže s navodima tužilaca da odluka nije dobro objašnjena.
Žalbeno vijeće, uz izuzeto mišljenje sudije De Prade, stava je da tužioci nisu pokazali da je donesena greška pri zaključku da Karadžić nije kriv za genocid 1992. u sedam bh. općina. Žalbeno vijeće je odbilo i ovu tačku i potvrdilo oslobađanje za genocid 1992.
S obzirom na učešće u više udruženih zločinačkih poduhvata, Žalbeno vijeće potcjenjuje težinu njegovih zločina i njegovo učešće u njima. Prema sudiji, ovi zločini su neviđenih razmjera i brutalnosti.
Cjelokupan tok presude možete vidjeti ovdje.
klix-ba
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik sastat će se danas u Beogradu s predsjednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem.
Iz Vučićevog kabineta saopšteno je da će sastanak biti održan u zgradi Generalnog sekretarijata predsjednika Srbije, s početkom u 13.00 sati.
Nakon sastanka bit će održana konferencija za novinare, saopćeno je iz Predsjedništva BiH.
(Vijesti.ba)
19 Mart 2019
Danas žrijeb polufinalnih parova Kup-a BiH
Žrijebanje parova polufinala Kupa Bosne i Hercegovine za seniore i omladince, četvrtfinala za seniorke, te domaćina prve finalne utakmice u futsalu biće održano danas u 12.00 sati u prostorijama Nogometnog saveza BiH u Sarajevu.
U polufinale Kupa za seniore su se plasirali FK Sarajevo (Sarajevo), OFK Sloga (Gornje Crnjelovo), NK Široki Brijeg (Široki Brijeg), NK TOŠK (Tešanj).
Učesnici polufinala Kupa BiH za omladince su FK Borac (Banja Luka), FK Sarajevo (Sarajevo), FK Sloboda (Tuzla), HŠK Zrinjski (Mostar).
U žrijebanju četvrtfinala Kupa BiH za seniorke biće ekipe ŽFK Alfa Modriča (Modriča), ŽFK Banja Luka (Banja Luka), ŽF/NK Emina (Mostar), ŽOFK Gradina (Srebrenik), ŽNK Iskra (Bugojno), ŽFK Lokomotiva (Brčko), ŽFK Radnik Bumerang (Bijeljina), SFK 2000 Sarajevo (Sarajevo).
Finalisti Kupa BiH u futsalu su MNK Kaskada (Gračanica) i HFC Zrinjski (Mostar).
(Vijesti.ba / FENA)
Predstavnice Udruženja "Majke Srebrenice" otputovale su jutros u Hag na izricanje presude Radovanu Karadžiću, koje je zakazano za sutra.
"Očekivanja su da dobije doživotnu kaznu i da ne bude presuđen samo za genocid u Srebrenici već i za druge opštine. Gdje je god došla njihova stopa, gdje je god prošla njihova vojska, napravljen je genocid, od Une do Drine. Očekujemo da sud donese pravednu presudu zbog budućnosti naše djece, zbog pravde. Ako presuda ne bude onakva kakva treba, onda će to biti genocid, ne samo nad nama majkama nego genocid nad pravdom", kazala je predsjednica Udruženja "Majke Srebrenice" Munira Subašić uoči polaska sa sarajevskog aerodroma.
Punih deset i po godina od njegovog hapšenja u Beogradu, Radovanu Karadžiću bit će izrečena konačna presuda za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u periodu između 1992. i 1995. godine.
Prvobitna optužnica protiv Karadžića potvrđena je 25. jula 1995.
Uhapšen je u Srbiji 21. jula 2008. i prebačen na MKSJ 30. jula 2008. godine. Suđenje je počelo 26. oktobra 2009. i tokom njega je Pretresno vijeće saslušalo svjedočenje 586 svjedoka u sudnici.
Radovan Karadžić se teretio po dvije tačke za genocid, po pet tačaka za zločine protiv čovječnosti i po četiri tačke za kršenja zakona i običaja ratovanja koje su počinile srpske snage tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.
Karadžić je u martu 2016. prvostepenom presudom osuđen na 40 godina zatvora, nakon što je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.
Presudom je oslobođen krivice za genocid u sedam bh. općina počinjen 1992. godine.
Upravo činjenica kako je u prvostepenoj presudi oslobođen krivice po ovoj tački optužnice najviše je zaboljela žrtve, čiji će predstavnici u velikom broju u haškoj sudnici pratiti izricanje presude.
Na sutrašnjem izricanju presude bit će i predstavnici Udruženja logoraša BiH, predvođeni predsjednikom Jasminom Meškovićem.
Mešković je kazao kako i u ovom udruženju očekuju da se potvrdi i dokaže odgovornost za genocid i u drugim općinama, kao i odgovornost po tačkama optužnice za zločin protiv čovječnosti.
- Iskreno se nadamo maksimalnoj kazni.
Vijeće Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) u Haagu će se pri donošenju konačne presude kretati isključivo u okvirima žalbi tima tužilaca i Karadžićeve odbrane.
(Vijesti.ba)
Dok je posao s mesom cvjetao, Brajkovići su u samom Kiseljaku podignuli velebni poslovni centar. Ipak od svega je odskakala diskoteka “Pacific”, koja je mogla primiti nekoliko hiljada ljudi. Bila je na dobrom glasu i u nju se dolazilo u noćni provod iz cijele Bosne i Hercegovine, pa čak i Dalmacije
Kada je 2014. godine magazin Forbes Tihomira Brajkovića iz Kiseljaka uvrstio na listu najbogatijih ljudi u BiH i cijeloj regiji, mnogi su se čak i u BiH zapitali: “Ko je, sad, on?”
Ista se stvar ponovila i pet godina poslije, tačnije kada je nedavno objavljeno da Brajković gradi šest luksuznih vila u Dubrovniku, na glavici Babina kuka, iznad hotela “More”.
Iako je za to vrijeme još samo povećao svoje nemalo bogatstvo, Brajković je ostao prilična enigma. Tome je umnogome i sam pridonio jer, primjerice, nikada u svojoj dva desetljeća dugoj poslovnoj karijeri nije dao intervju, niti se volio fotografirati. A da je prilika bilo, ne treba ni sumnjati, piše Jutarnji list.
Ko je, zapravo, Tihomir Brajković? Prema nama dostupnim podacima, rođen je 1972. godine u selu Oglavku kod Brestovskog, na granici Fojnice i Kiseljaka. Porodica mu se u bivšem sistemu bavila poljoprivredom, i to vrlo uspješno. Zemlju su od tadašnjih zadruga uzimali u najam, a sve što bi proizveli prodavali su u Sarajevu i okolini.
– Stari Brajković bio je, što bi se u Bosni reklo, pravi gazda. Vrlo vrijedan čovjek kojeg ste uvijek mogli vidjeti u poslu, a najčešće u “tamiću” koji bi nakrcao robom i pravac pijaca – kazuje Slobodnoj Dalmaciji jedan Kiseljačanin koji dobro poznaje porodicu.
Rat ih je dočekao u Oglavku, ali su se ubrzo preselili u Kiseljak. Počelo se “kuhati” s Bošnjacima i porodica tada od jednog lokalnog Muslimana kupuje kuću.
– Dobro došlo i njima i tom čovjeku. Znate kakva su vremena ovdje bila – kaže sagovornik.
U ratu je Tihomir bio obični vojnik HVO-a, ali su poljoprivredu, od koje su do tada dobro živjeli on i njegovi, zamijenili – trgovinom. Kiseljak je bio punkt iz kojega se opskrbljivalo opkoljeno i gladno Sarajevo. Nije izostala dobra zarada.
Iz rata Brajkovići izlaze na broju, ali godinu-dvije poslije u saobraćajnoj nesreći gine glava porodice. Sve konce preuzima najstariji sin Tihomir. Da je tako bilo, kazuje i naziv firme koju je osnovao – “Tibra”, što su početna slova njegova imena i prezimena. Braća Benito, Robert i Dejan našli su se u ulozi glavnih saradnika.
Prvi veći poratni biznis bio je onaj s mesom. Brajkovići su osnovali firmu “Meso-Impex” i krenulo im je više nego dobro. Prema riječima upućenih, baš u to vrijeme Holandija, Belgija i još neke zemlje počele su se rješavati mesa iz rezervi kojemu se primicao istek roka valjanosti. Shvatili su, naime, da im ga je bolje prodati budzašto ili pokloniti negoli da ga sami uništavaju. I tu su mnogi iz susjedne države nanjušili priliku za dobru zaradu.
– U nekoliko mjeseci su Brajkovići kupili luksuzne Mercedese hladnjače i stekli vozni park kakvim su se mogle pohvaliti samo jake mesne industrije s višedesetljetnom tradicijom. Kako neće kada su ćevabdžije iz Sarajeva, Zenice, Visokog, Banje Luke… stajali u redu za to meso. I, što je važno, kamione nisu kupovali na uobičajeni način, poput kredita ili leasinga, nego mahom u kešu. Pare na stol. To je poslovično oprezne Nijemce ostavilo u čudu – govore Kiseljačani.
Iz tog vremena ostao je možda jedini poveći poslovni rep braće Brajković, “težak” 9,3 miliona konvertibilnih maraka, ili oko 4,6 miliona eura. Radilo se o famoznom “uvozu radi izvoza”, i to bikova i goveda. Uvozili su se s njihove strane u Slobodnu zonu u Kiseljaku, ali ubrzo iz nje izlazili pod objašnjenjem “oplemenjivanja”, odnosno “unutrašnje obrade”. Nekoliko dana poslije ista bi roba opet bila vraćena u zonu i iz nje nakon carinjenja puštana u slobodan promet u BiH. Kvaka je u tome da se nakon svega na tržište puštala manja količina mesa od uvezene, a posljedično tome plaćene su i manje carine te ostali nameti.
Shema je funkcionirala dok je Uprava za indirektno oporezivanje BiH (tamošnja Porezna uprava) nije razotkrila 2006. godine. Trebale su im četiri godine, jer su 2002. godine na ovakvu praksu bili upozoreni od strane CAFAO-a. Poreznici su na koncu izdali ravno 273 rješenja, Brajkovići su se žalili na svako od njih, ali su u međuvremenu rasprodali mašine i vozila, pa je veliko pitanje hoće li se i odakle onih devet i nešto miliona maraka duga moći naplatiti.
Dok je posao s mesom cvjetao, Brajkovići su u samom Kiseljaku podignuli velebni poslovni centar. Ipak od svega je odskakala diskoteka “Pacific”, koja je mogla primiti nekoliko hiljada ljudi. Bila je na dobrom glasu i u nju se dolazilo u noćni provod iz cijele Bosne i Hercegovine, pa čak i Dalmacije.
– To je jedino mjesto gdje se u javnosti volio pojavljivati Tiho. Imao je svoj stol na jednoj platformi i odatle sve nadzirao. Iznad diskoteke napravio je i penthouse s bazenom za sebe i porodicu, tako da mu je bilo lako spustiti se i u kućnim papučama – kažu.
Nakon trgovine, mesa i pjevačica, novi biznis našli su u stanogradnji. Prvu veću stambenu zgradu podignuli su u Kiseljaku, ali onda im se otvorilo Sarajevo. Navodno je počelo škripati u odnosima s lokalnim vlastima i HDZ-om, apetiti su s obiju strana bili sve veći i veći i teško su iznalazili dogovor.
– Brajkovići počeli naveliko graditi u Sarajevu. Prvo na Stupu, onda u Neđarićima, pa na Otoci, niknulo je nekoliko hiljada stanova, i to svi uz tramvajsku prugu. Pa zahvaljujući ovim gradnjama Sarajevo je spojeno s Ilidžom u jedan grad. Tu su se okrenule stotine miliona maraka – veli jedan sarajevski građevinar.
Kada se gradilo, “Tibra” je za tamošnje vlasti bila i socijalni partner jer je zaposlila na stotine radnika iz propalih firmi u Zenici, Visokom, Ilijašu, Kaknju…
– Ljudi su radili za sitan novac, ali bolje im je bilo i to nego ništa. Brajkovići su to znali iskoristiti. Jedino što bi dobro platili bili su inženjeri na gradilištima i advokati koji su gradnju papirnato pripremali – dodaje građevinar.
Brajković je svoj fokus je usmjerio prema Dubrovniku, gradu koji je u istoriji bio dosta povezan s Kiseljakom. Naime, brojni su Dubrovčani u prošlosti zbog ugodne klime i mineralnih lječilišta gradili kuće i provodili zime i ljeta u dolini Lepenice. Bilo je dosta i obrnutih slučajeva, pa su uvijek biznisu skloni Kiseljačani rado kupovali i ulagali u Gradu i oko njega. Navodno je dio zemljišta na Babinu kuku Tihomir Brajković i kupio od jednog od svojih sugrađanina.
Turizam bi mogao biti nova tržišna niša za zaradu poduzetne obitelji iz srednje Bosne. Nedavno su izgradili i dvije mini hidroelektrane u Ustiprači i Berkovićima u Republici Srpskoj, a duže pregovaraju i za pogone na rijeci Bosni i njenim pritokama.
Njihov slučaj još jedan je pokazatelj da novac i biznis ne poznaju granice, razlike u vjeri, naciji…
fokus.ba
12 Januar 2019
Više hiljada “žutih prsluka” krenulo u marš ulicama Pariza
Policija je saopćila da su 24 osobe uhapšene prije početka protesta zbog sumnje da posjeduju naoružanje.
Više hiljada “žutih prsluka” krenulo je danas u marš ulicama Pariza, a prijavljeno je i okupljanje demonstranata u gradu Buržu u centralnom dijelu Francuske.
U Parizu je nekoliko hiljada demonstranata krenulo iz oblasti nedaleko od ministarstva finansija i kreću se mirno ulicama u centru francuske prijestonice.
Demonstranti planiraju ići ka Šanzelizeu.
Policija je saopćila da su 24 osobe uhapšene prije početka protesta zbog sumnje da posjeduju naoružanje.
Oklopna vozila i 5.000 pripadnika sigurnosnih snaga raspoređeno je širom Pariza.
Širom Francuske bit će raspoređeno oko 80.000 pripadnika sigurnosnih snaga.
12 Januar 2019
Komšić postavio uslov Dodiku: NATO, pa novo Vijeće ministara
Član Predsjedništva BiH Željko Komšić izjavio je da je njegov novi uslov da podrži imenovanje Zorana Tegeltije za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH usvajanje godišnjeg nacionalnog programa za NATO.
Komšić je istakao da, ako se to ne dogodi, nema ništa protiv da odlazeći saziv Vijeća ministara sa Denisom Zvizdićem na čelu ostane u tehničkom mandatu naredne četiri godine.
“Ima šansi za imenovanje. Čim se usvoji Godišnji nacionalni program za NATO može se imenovati predsjedavajući Vijeća ministara BiH”, rekao je Komšić za “Glas Srpske”.
Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik rekao je jučer da se Predsjedništvo neće sastati ni o jednom drugom pitanju dok se ne riješi pitanje predsjedavajućeg Vijeća ministara.
On je istakao da postoji opstrukcija u procesu formiranja Vijeća ministara i da je Predsjedništvo BiH prekršilo Zakon koji se odnosi na ovo pitanje, “jer Bošnjaci misle da mogu da krše zakonsku regulativu”.
