Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) saslušala je prije nekoliko dana desetak osoba koje su bile u posjedu mobilnog uređaja s kojeg su upućivane prijetnje smrću čelnicima bh. pravosuđa, nezvanično saznajemo iz izvora bliskih Tužilaštvu BiH, a prema čijoj naredbi postupa SIPA.

Isti mobitel

Prema informacijama do kojih smo došli, s istog mobilnog uređaja muškarac iz Sarajeva koji ima štand na jednoj sarajevskoj pijaci uputio je prijetnje smrću čelnicima bh. pravosuđa, najprije 21. jula, a zatim i 10. avgusta.

Ozbiljne prijetnje najprije su 21. jula upućene Ranku Debevcu, predsjedniku Suda BiH, te Jadranki Lokmić-Misirača, dopredsjednici VSTV-a BiH. U poruci Debevcu, između ostalog, napisano je: „Cionistički čifute, zbog saradnje s Mosadom osuđen si na smrt.“
 

Samo 20 dana kasnije, nove prijetnje smrću stigle su na brojeve mobilnih uređaja i sudijama Suda BiH Hasiji Mašović, Mirsadu Striki i Milanu Tegeltiji, predsjedniku VSTV-a, Ružici Jukić, dopredsjednici VSTV-a, i Diani Kajmaković, tužiteljici Tužilaštva BiH.

Nije vehabija

Osoba za koju se sumnja da je prijetila istražiteljima, kako nezvanično saznajemo, izjavila je da je mobitel s karticom navodno prodala na pijaci. Ispitane su i osobe koje su bile u kontaktu s njim.

Također, nezvanično doznajemo da, iako su prijetnje radikalnog karaktera, osoba koja je saslušana nije pripadnik vehabijskog pokreta u BiH.
 

Od početka godine cijene goriva u BiH znatno su skočile ponajviše zbog uvođenja dodatnih akciza, što je u više navrata izazvalo revolt vozača, pa i proteste na cestama.

Iako je novac prikupljen od akciza trebao biti uložen u putnu infrastrukturu, to se do sada nije desilo. Također, pojedini naftaši su pretjerano podigli cijene pravdajući to rastom akciza, zbog čega su vozači u proteklim mjesecima s pravom isticali da su prevareni, te da pojedini naftaši ostvaruju ekstra profit. Reagovala su entitetska ministarstva, te su naftaši u BiH snizili cijene, uglavnom za pet feninga iako su zatražena sniženja od pet do deset feninga.
 

No, na tome ne završavaju nelogičnosti u sektoru trgovine naftom i naftnim derivatima u BiH.

Naime, podaci svjetskih medija u protekla dva mjeseca jasno pokazuju značajan i kontinuiran pad ciijena nafte. Logikom stvari cijene bi trebalo da padaju i u BiH. Međutim, to se nije desilo.

Cijene su ostale “stabilne”, što su za Fokus.ba potvrdili i u Federalnom ministarstvu trgovine.

„U Federaciji Bosne i Hercegovine prisutan je trend stabiliziranja cijena naftnih derivata“, naveli su iz ovog mininistarstva.

Dodaju da je nadležna inspekcija u proteklom periodu pojačala intenzitet nadzora na benzinskim pumpama:

„To se čini s posebnim naglaskom na provjere da li se izložena cijena podudara sa cijenom na pumpnim aparatima za točenje, odnosno cijenom otisnutom na fiskalnom računima.“

Podsjećaju da je u proteklom periodu, po održavanju sastanka federalnog ministra trgovine s rukovodećim predstavnicima menadžmenta najznačajnijih distributera naftnih derivata u Federaciji BiH došlo je do snižavanja cijena.

„Cijene naftnih derivata su snižene u rasponu od 0,05 KM/l-0,10 KM/litru, od kojih se većina odlučila za umanjenje za 0,05 KM/l“, naveli su iz Federalnog ministarstva trgovine.
 

No, od tada su prošla dva mjeseca. Dok su cijene u ta dva mjeseca u BiH uglavnom ostale na istom nivou, u nastavku pogledajte pad cijena nafte u svijetu za isti period.

Pad cijena američke WTI nafte od kraja juna do kraja augusta 2018:

– 29. juni – 74,15 dolara

– 6. juli – 73,80

– 13. juli – 71,01

– 20. juli – 70,46

– 27. juli – 68,69

– 3. august – 68,49

– 10. august – 67,63

– 17. august – 65,91

– 24. august – 68,72
krupljani.ba

Naime, kako se navodi u posljednjem saopćenju, taj porez postoji od 2009. godine. Javno upućeni poziv Porezne uprave Federacije BiH da građani prijave svoje prihode ne predstavlja novo uvođenje poreza.

Mišljenje Ministarstva finansija FBiH možete pročitati na ovom linku.
krajina.ba

Poljoprivrednici iz Federacije BiH strahuju od vremenskih nepogoda i gradonosnih oblaka koji za samo nekoliko minuta mogu uništiti kompletne zasade, ali i njihova ulaganja.

Do ovog mjeseca zabilježen je rekordan broj padavina grada od kada se mjere na području Bosne i Hercegovine. Poljoprivrednici kažu, da su se vlasti oglušile na njihove probleme. Protivgradni sistem u Federaciji uopšte ne postoji, dok Republika Srpska posjeduje čak dva najsavremenija meteorološka radara na Balkanu. Dok jedni tvrde kako je protivgradna zaštita učinkovita, drugi kažu da je taj sistem skup i neučinkovit, javlja Federalna.ba.

Broj dana s gradom tokom ove sezone prevazišao je sve prosjeke u historiji mjerenja bh. meteorologije. Najviše štete pretrpjeli su poljoprivrednici. U sjeverozapadnom dijelu zemlje led je, kažu, uništio i do 70 posto usjeva, a prijeti da će potpuno uništiti malinarstvo. Od države, žale se, pomoći nema.

– Protivgradne mreže su neophodne za voćarstvo i malinarstvo. U Federaciji se to slabo praktikuje, Ministarstvo poljoprivrede slabo podstiče proizvođače da se zaštite. Svjedoci smo da je zbog nemara države i ministarstava poljoprivrede došlo skoro pa do gašenja malinarastva – ističe Dževahir Babić, predsjednik Skupštine udruženja “Krajina-Cazin”.

Do 1991. godine protivgradna zaštita bila je u nadležnosti Republičkog hidrometeorološkog zavoda Bosne i Hercegovine. Danas u Federaciji ne postoji protivgradni sistem. Ali, postoje i drugi načini za zaštitu od grada.

– Privrednici i poljoprivrednici se mogu zaštiti i na druge načine, kako fizički tako i osiguranjem, tako da postoje mnoge mjere zaštite od grada. 2018. imamo probijen višegodišnji rekord od 125 godina od kada mjerimo za Meteorološku stanicu Sarajevo po broju dana s gradom – navodi klimatolog Bakir Krajinović.

U Republici Srpskoj postoji organiziran vid protugradne zaštite, koji posjeduje radarski sistem koji je smješten na području planine Borja i pokriva 24 opštine iz ovog entiteta, te uz sklopljene ugovore sa lokalnim upravama, brani teritoriju Brčko Distrikta i opštine Gradačac iz Federacije. Za savremeni protivgradni sistem entitetska vlada izdvojila je 25 miliona maraka.

– Prije nekih mjesec smo nastupili prema svim lokalnim upravama u Federaciji BiH koja graniči s našim branjenim područjem, koji su takođe imali velike štete u ovoj godini da se uključe u naš sistem, kako bi na najbolji i najjeftiniji način donekle umanjili te štete – navodi direktor JU ‘Protivgradna preventive RS’ Tihomir Dejanović.

Efikasnost ove zaštite je 70 procenata, kaže Dejanović. Na branjenom području raspoređeno je 218 protivgradnih stanica. Zaključno s ovim danom ispaljeno je 1.370 raketa, dok taj broj prethodnih sezona nije prelazio 820.
krupljani.ba

“Podrignete li u nekom domaćem restoranu, sigurno ćete privući prijekorne poglede i posprdne komentare, ali u nekim oceanijskim i arapskim državama te u krajevima Indije i Kine ono se smatra komplimentom kuharu ili domaćinu. U Japanu je pristojno srkati juhu ili rezance, dok nas naši roditelji odmalena upozoravaju na neprimjerenost srkanja”, objašnjavaju u Sensi.

Kao što je napisao jedan od autoriteta za stid Gershen Kaufman, „stid je jedna od emocija koje uzrokuju najviše bola jer je u trenutku stida ljudsko ja povrijeđeno iznutra.”

S druge strane jastuka

Koliko je god je stid sputavajuća emocija, blokator i koliko god prevelik i neobjašnjiv stid djelovao loše po individuu, ista je situacija sa nemanjem stida.

Naš generalni problem u Bosni i Hercegovini, a i šire je upravo taj i on zapravo potencira psihološku nedostatnost, nerazvijenost super ega – glavnog i odgovornog za savjest i moral, odustvo svakog kriterijuma.

(Nećemo o politici, ali isključivo bestidnost je potakla onu nekakvu protuhu fašističke provenijencije da se na twitteru zapita ko će sahraniti ženu kojoj su pobili sve muške članove porodice. Bestidnost je ta koja kod nekoga u glavi rodi ideju da otvara svečano trotoar. Bestidnost za sobom povlači inicijative za povećanjem paušala, bestidnost je kada se voditelji, pjevači, režiseri odvaže kandidirati na predsjedničkim izborima u nemanju drugog posla…)

Sramotna je sinoć bila predstava Sarajeva protiv Atalante. Umjesto da ostanu u historiji kao neko ko je uspio napraviti najveći podvig na nekom gostujućem terenu, fudbaleri Sarajeva (koje prema onome kako su se ponašali, ne kako su igrali), ne bi smjeli nazivati fudbalerima, uspjeli su zabetonirati status najvećih gubitnika ikad u evropskim takmičenjima. I u kontekstu bh. klubova, a bogami i među tri su u Evropi što 0:8 ubilježiše na svom terenu.

Semicu ranije manju su bruku napravili, ali sramotno odigrali i igrači Željezničara, poraz nije bio tako radikalan samo zato jer je razlika u kvaliteti između Atalante i Apollona također ogromna.

Pa šta je, majku mu? Što je to tako?

Da smo tanki – jesmo! Najsporiji kiparski igrač brži je od Željinog ponajbržeg, i to je naprosto surova realnost. “Starudija” Masiello brži je i okretniji od uslovno rečeno bržeg i mlađeg Hebibovića. Čovjek se okreće, dribla, skače, zabija, kao da su mu 23, a ne 32, kao da je centralni vezni, a ne stoper. Sve su to činjenice, kao što je činjenica i sveprisutna bestidnost.

Naprosto nije isto izgubiti 0:3 i 0:8, kao što bi lošije i sramotnije bilo da je Sarajevo izgubilo 0:12, ali kao da se to nekoga tiče. Kako bi se tada osjećali igrači Sarajeva, članovi stručnog štaba, ljudi iz uprave? Vjerovatno isto.

Zašto u isti koš stavljati igrače, stručni štab i članove uprave? Zato što oni svi čine jednu sinergiju i što su podjednako krivci i za uspjehe i za neuspjehe. Ali ne, ovdje će vas ubijediti da su jedni dobri, a da su ovi drugi loši. Bestidno.

Danas se zapravo najgore osjećaju oni koji nikakvog utjecaja nisu mogli imati na rezultat – navijači. Koji su pohrlili da konačno vide neku normalnu utakmicu, sa protivnikom koji se za razliku od naših klubova bavi fudbalom, sportom nekim skroz različitim od onoga što mi nazivamo fudbalom.

Nakon pet minuta (u psihologiji sporta, konkretno fudbala, najveći napori se ulažu u učenje kako ne primiti gol prvih i posljednjih 15 minuta, po tome se ocjenjuje nečija psihološka snaga), navijači više nisu imali šta vidjeti. Ni da neko grize, ni da su u stanju tri vezana pasa njihovi ljubimci odigrati – potpuni kolaps u glavama koji je rezultirao neviđenom kanonadom.

Gubitak dodira s realnošću

Najveća greška koja je napravljena od prvog sudijskog zvižduka u Reggio Emiliji do posljednjeg na Koševu nije učinjena tokom 180 minuta borbe na travnjaku. Učinjena je onoga trenutka kada je neko u klubu, a jesu mnogi, pomislili da je Sarajevo ostvarilo rezultat “koji mu nudi realne izglede da ostvari plasman u naredno kolo”. I pored očigledne drastične, ne male, razlike u kvaliteti.

Šta je time učinjeno. Igrači su nakon prve utakmice imali cilj da se predstave što bolje, da uživaju kao što reče Krste Velkoski, bez imperativa da moraju ostvariti rezulatat “koji bi im nudio realne šanse za prolazak dalje”, a onda kad su u tako komotnoj situaciji izborili 2:2 u glavi se desio preokret koji nije smio. Sada je imperativ bio zadržati to. Pokazati se u najboljem svjetlu, izgarati bilo je manje bitno.

Dok je prva utakmica bila da bi se u njoj uživalo, u drugoj niko nije pomislio da uživa. Sada se udarnički moralo roviti i kopati, a to se nikome ne mili. Nakon, pet, a pogotovo osamnaest minuta ti igrači koji su ubijeni u pojam da mogu nešto protiv Atalante potpuno su zbrisani s terena, oni više nisu postojali, niti su imali pojma i o čemu.

Samo su znali da oni tu više ništa ne mogu (a kao eto mogli su) i potpuno su zaboravili i na sebe, ali što je još gore i na one koji su u ogromnom broju došli na Koševo i koji će za razliku od njih osjećati stid. Ponašali su se onako kako se generalno ponaša naša vlast sve ove godine, bez obraza, srama, neodgovorno.

Naš problem u BiH je što smo odavno izgubili dodir sa realnošću i na individualnom i na kolektivnom nivou. Možda još veći je odsustvo spoznaje gdje nam je mjesto. Odsustvo svakog osjećaja za red, poredak, ukus, za lijepo. Nikakvog poštovanja ovdje nema (zamislite pozorišnu predstavu na sva zvona najavljenu gdje se glumci potpuno pogube i naprave lakrdiju).

O odgovornosti da ne pričamo. Ovdje je moguće srozati firmu za tili čas, neće se taj koji ju je srozao zacrvenjeti niti će ga biti stid pred ljudima. Sve dok je tako, a trebaće stotine godina da se promijeni svijest, bit će normalno da protiv iole ozbiljnijeg protivnika gubimo šest, sedam, osam nula. Najnormalnije, kao da je to otići u granap.

Morali bi konačno početi mijenjati paradigmu i malo se obrazovati.