BiH

BiH (115)

Prva tri mjesta na listi onih koji u izbornim godinama tokom kampanje troše najviše novca neprikosnoveno drže SDA, SNSD i SDP
 

Izborna kampanja za ovogodišnje opće izbore u BiH počela je jučer i trajat će do 6. oktobra ujutro, kada počinje izborna šutnja, a koja će trajati sve do zatvaranja biračkih mjesta na dan izbora 7. oktobra.  

U periodu od 30 dana ukupno 128 političkih subjekata, od kojih su 34 nezavisna kandidata, a 94 su stranke i koalicije, imaju pravo predstaviti svoje programe i kandidate za predstojeće izbore. Pravila ponašanja tokom kampanje za sve učesnike izbora jasno su propisana Izbornim zakonom BiH i drugim aktima Centralne izborne komisije (CIK) BiH.

30 dana oglašavanja

Tako u ovih 30 dana stranke i kandidati mogu održavati javne skupove štampati i dijeliti plakate, postere i druge materijale. Također, tokom izborne kampanje stranke potroše i mnogo novca na promociju. Primjerice, za izbore 2014. godine ukupno je potrošeno 8,6 miliona KM. Najviše od tog iznosa stranke su prikazale da su potrošile za štampanje i objavljivanje predizbornih oglasa, kao i štampanje plakata i troškove plakatiranja.

No, ono što je sigurno jeste da se tokom izborne kampanje potroši mnogo više, ali sve stranke i kandidati ne dostavljaju CIK-u detaljne izvještaje o tome iako su u obavezi. Tako se nakon izbora 2014. godine čak 36 učesnika izbora oglušilo na tu obavezu.

Problem na koji su ukazivale i nevladine organizacije, naročito „Transparency International”, koji redovno vrši monitoring i troškova izborne kampanje, jeste taj što pojedine stranke koriste „crne fondove“ za finansiranje svoje kampanje, a taj novac i ne prikazuju u izvještajima.

Dodatno, s obzirom na to da se ne vrše nikakve provjere onoga što stranke koje i podnesu izvještaje navedu, opravdano se sumnja da se potroši daleko više od prikazanog u tim stranačkim dokumentima.

Sve prate i opravdane sumnje da stranke koje čine dugogodišnju vlast taj novac crpe iz javnih preduzeća na čijem su čelu njihovi kadrovi te su i na taj način u prednosti u izbornoj utrci u odnosu na druge stranke. Prema svim pokazateljima, SDA je stranka koja je tokom izbornih kampanja imala najviše plaćenih medijskih oglašavanja.

Inače, prva tri mjesta na listi onih koji u izbornim godinama tokom kampanje troše najviše novca neprikosnoveno drže SDA, SNSD i SDP.

  • Korajlić: TIBiH će vršiti monitoring

    Korajlić: TIBiH će vršiti monitoring

Ivana Korajlić, v. d. izvršnog direktora „Transparency Internationala BiH” (TI), kaže za „Avaz“ da će TI i ove godine raditi monitorning izborne kampanje za deset političkih partija, odnosno pratit će se oglašavanje u medijima i procjena koliko koja politička stranka potroši za oglašavanja.   

- „Transparency International“ će, također, pratiti i sve vidove zloupotreba institucija i javnih funkcija u svrhu predizborne kampanje, što također imamo u svakoj kampanji, pa čak i direktne zloupotrebe sredstava institucija, gdje se kroz aktivnosti javnih preduzeća, javnih ustanova, zapravo finansiraju dijelovi izborne kampanje i prikupljaju poeni za pojedine kandidate ili pojedine političke stranke. Iskustva iz ranijeg perioda pokazuju da zaista postoji velika razlika između onog što stranke prijave i onog koliko stvarno koštaju njihove predizborne aktivnosti - kaže Korajlić.

Ona pojašnjava da, nažalost, nema zakonskih mehanizama za kontrolu i provjeru troškova i da čak ni CIK ne može ući ukraj zloupotrebama. 

- Tu se već radi o direktnim zloupotrebama kojima bi se trebalo pozabaviti pravosuđe, ali prvi korak u cijeloj toj priči je što nemamo adekvatan zakonski okvir koji bi ovo sve spriječio i koji bi postavio neku vrstu ograničenja i javnim preduzećima i javnim institucijama vezano uopšte uz oglašavanje u predizbornom periodu - zaključuje Korajlić.

Stop plakatima u školama i vjerskim objektima!

Političkim strankama nije dozvoljeno postavljati bilo kakve izborne plakate i druge oglase u vezi s izbornom kampanjom unutar ili na zgradama u kojima su smješteni organi vlasti, javna preduzeća, javne ustanove i mjesne zajednice.  

Ista zabrana odnosi se i na vjerske objekte, na javne puteve i javne površine. Također je zabranjeno vođenje kampanje na način kojim se narušava spolna (rodna) ravnopravnost. Jedna od zakonskih zabrana u pravilima ponašanja stranaka u izbornoj kampanji je korištenje jezika koji bi nekoga mogao navesti ili podstaći na nasilje ili širenje mržnje. U zavisnosti od težine povrede Izbornog zakona, CIK BiH ima ovlaštenja da izrekne novčanu kaznu do 10.000 KM ili ukloni ime kandidata s kandidatske liste, te poništi ovjeru političkog subjekta.  

Šta određuje limit 

Broj birača za svaku izbornu jedinicu je osnov za određivanje maksimalnog iznosa sredstava koji politički subjekt može potrošiti za finansiranje izborne kampanje. Maksimalno dozvoljeni iznos za finansiranje troškova izborne kampanje izračunava se tako da se broj birača u svim izbornim jedinicama u kojima politički subjekt ima kandidatsku listu ili kandidata pomnoži sa 30 feninga za sve nivoe vlasti izuzev za kantonalne skupštine, gdje se broj birača pomnoži sa 20 feninga. 

3.352.933 birača upisano je u centralni birački spisak za opće izbore 2018. 

2.092.336 birača na CBS-u je iz FBiH  

1.260.597 birača na CBS-u je iz RS  

8,5 miliona KM potrošit će CIK za provedbu ovogodišnjih izbora
cazin.net

Bratski su se Fahrudin Radončić, Milorad Dodik i Dragan Čović udružili u borbi protiv Šefika Džaferovića. U izborne kampanje ušli su sinhroniziranim napadom na kandidata SDA za člana Predsjedništva BiH.

Tekst posvećen Džaferoviću, objavljen u današnjem izdanju SBB-ovog stranačkog biltena Dnevnog avaza, žurno su prenijeli mediji pod kontrolom Milorada Dodika, poput RTRS-a, Glasa Srpske i novinske agencije Srna, ali i Čoviću blizak portal Dnevnik.ba. Ažurnost novinara Dodikovih i Čovićevih medija u prepisivanju teksta Dnevnog avaza mogla bi iznenaditi manje upućene čitatelje, s obzirom da Džaferović nije rival predsjednika SNSD-a i HDZ-a BiH u utrci za Predsjedništvo BiH.

Džaferović je zapravo prepreka Radončiću da iz trećeg pokušaja, nakon što su ga prethodno u dva navrata u tome spriječili glasači neglasanjem za njega, dohvati šteku i uđe u zgradu Predsjedništva BiH. S druge strane, Radončić je za Dodika i Čovića, očigledno, mnogo prihvatljivija opcija za partnera u Predsjedništvu BiH i za realizaciju njihovih političkih ciljeva nego što je to Džaferović. Zašto je to tako, lako se da pretpostaviti.

Indikativna je za odgovor na to pitanje i nedavna izjava Mladena Ivanića, koji je, uvjeravajući javnost u potrebu da BiH pokloni Srbiji svoje hidropotencijale na rijeci Drini u zamjenu za ništa, poručio kako je za realizaciju tog cilja “prijeko potreban bošnjački lider spreman za kompromis i konsenzus”. Kazao je to Ivanić nekoliko dana nakon što je sa Radončićem razgovarao o, kako su kazali, “smanjenju predizbornih tenzija”.

Na Radončićevu spremnost na “kompromise” računa i Čović u okviru svog “plana B”, naročito kada se radi o državnim interesima, poput pristupa otvorenom moru ili hidropotencijala BiH koje i Hrvatska koristi sa minimalnim ili bez ikakvih uplaćenih naknada.

Da su napadi usmjereni protiv Džaferovića, a ne nekog od drugih bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo BiH, činjenica je koja dovoljno govori o tendencijama bošnjačkog glasačkog tijela kada je u pitanju izbor člana Predsjedništva BiH iz reda tog naroda.

Osim što vole prepisivati jedni od drugih, novinari Dodikovih i Čovićevih medija te onih pod kontrolom “na kompromis i konsenzus spremnog” Radončića dijele afinitete prema dezavuisanju javnosti.

Malo su se bavili matematikom pa su izračunali kako je Šefik Džaferović od 2000. godine iz budžeta institucija BiH naplatio gotovo milion KM. Osim što im računica nije tačna, o čemu ćemo drugom prilikom, vrijedi napomenuti da se jedan milion KM iz budžeta “nakuca” kroz nekoliko bajrama za Radončićevu kompaniju Avaz roto press, kada se na stranicama Dnevnog avaza plaćenim oglasima preko cijelih stranica izvrši prozivka svih kadrova SBB-a infiltriranih u javne institucije u BiH.

Upravo jedan milion KM je iznos novca kojeg su inspektori Porezne uprave FBiH 2000. godine utvrdili kao dug Avaza prema državi i to samo za 1997. godinu. Inspekcijski nadzor za 1998., 1999. i 2000. godinu je prekinut jer su inspektori iz prostorija Avaza doslovno istjerani uz prijetnje i psovke. Radončić nije uplatio milion KM duga za 1997. godinu jer mu je tadašnja Vlada FBiH “Alijanse za promjene” oprostila dugovanja. Tako je, umjesto za penzije, socijalna davanja ili kapitalne investicije, milion KM kojeg je trebao platiti samo za 1997. godinu ostao u džepu Fahrudina Radončića.

Milion KM je za 21 milion KM manji iznos u odnosu na onaj koji je, primjera radi, Razvojna banka FBiH dala Fahrudinu Radončiću za izgradnju tornja.

Posljednji sinhronizirani napad na Džaferovića, podsjetit ćemo, nije prvi takve vrste u režiji Radončića i Dodika. Ranije su zajedničkim snagama nastojali kompromitirati kandidata SDA za Predsjedništvo BiH dovodeći u pitanje njegovu ratnu prošlost, odnosno njegov angažman u odbrani BiH od agresije.

faktor.ba

U 22:34 sati umjereno jak zemljotres osjetio se u velikom dijelu Dalmacije, javljaju hrvatski mediji.

Kako piše EMSC (Evropsko – mediteranskog seizmološkog centra), potres je bio jačine 4,3 stepena po Richteru, a epicentar mu je, bio oko 62 kilometara od Splita, odnosno nekolko kilometara od Imotskog.

Podrhtavanje se najjače osjetilo diljem Zagore, ali i na obali, posebno na potezu od Makarske do Splita.

Prema trenutno raspoloživim informacijama, potres nije prouzročio nikakvu materijalnu štetu.

Osjetio se i unutar BiH, u Posušju, što su neki korisnici na Twitteru i komentirali.

– Bome je zatreslo – napisala je jedna korisnica prilažući poveznicu o potresu u Posušju.

Potres je trajao između šest i osam sekudni. Samo deset minuta kasnije tlo je još jednom podrhtavalo, ali bitno manjim intenzitetom i dužinom trajnja, piše posusje.net.
fokus.ba


 
Zvanična predizborna kampanja trajat će do 6. oktobra u 7:00 sati kada počinje predizborna šutnja.

Dok Centralna izborna komisija (CIK) BiH poziva kandidate za opće oktobarske izbore i sve angažirane u izbornoj administraciji da se uzdrže od izjava koje vode tenzijama kako bi izbori protekli u fer i demokratskom okruženju, brojni politički analitičari upozoravaju da nas očekuje najprljavija predizborna kampanja u demokratskoj historiji BiH.

Na Centralnom biračkom spisku su 3.352.933 osobe s pravom glasa, od čega je 3.254.767 prijavljeno za glasanje u BiH, a na izborima će biti izabrano 518 nositelja mandata.
 

Stanovnici BiH će 7. oktobra 2018. godine imati priliku birati tri člana Predsjedništva BiH, zastupnike za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH (42 i to 28 iz FBiH, a 14 iz Republike Srpske), Zastupnički dom Parlamenta FBiH (98), Narodnu skupštinu RS-a (83), predsjednika i dva potpredsjednika RS-a te zastupnike u deset kantonalnih skupština.

Ove godine je prijavljeno 128 političkih subjekata, 53 stranke, 36 koalicija te 34 nezavisna kandidata. Iz CIK-a je potvrđeno da se na 804 kandidatske liste nalazi 7.497 kandidata za ove nivoe vlasti.

Ovogodišnji izbori koštat će 8,5 miliona KM, od čega će oko 4,7 miliona KM biti utrošeno za naknade članovima biračkih odbora, oko 1,2 miliona KM za štampanje, pakiranje i distribuciju glasačkog materijala te oko 650.000 KM za poštanske usluge slanja listića glasačima koji glasaju putem pošte.

Bosna i Hercegovina u ovogodišnje izbore ulazi s neriješenim pitanjem izbornog zakonodavstva tako da još uvijek ostaje nejasno na koji način će se kompletirati domovi naroda.

Naime, Ustavni sud BiH je stavio van snage odredbe Izbornog zakona koje su definisale način indirektnog izbora zastupnika iz skupština deset kantona u Dom naroda Parlamenta FBiH, iz kojeg se, opet indirektno, bira Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.

Takva sudska odluka rezultat je žalbe koju je podnio Božo Ljubić, sadašnji zastupnik u Hrvatskom saboru i dužnosnik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Bosne i Hercegovine, za vrijeme dok je obnašao dužnost predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (mandat 2010. – 2014.).

Kompletne liste s imenima svih kandidata za koje će građani BiH moći glasati na ovogodišnjim izborima možete pročitati ovdje.

Demokratska fronta je na izborima 2014. godine, kao nova stranka ostvarila značajan rezultat te je čak bila i dio vlasti. Ipak, ubrzo ste napustili vladajuću koaliciju. Da li ste se pokajali zbog toga i šta bi eventualno drugačije uradili sada?

Ljudi obično kažu da ništa ne bi mijenjali, ali ja bih nešto drugačije uradio. Jer bez obzira što smo mi imali opravdane razloge da napustimo tu koaliciju i što je i Ustavni sud potvrdio da smo imali pravo, sada bih vjerovatno drugačije postupio.

U smislu da bi ostali u vlasti ili…?

Ne, ne bih ostao u vlasti, ali bih nastavio borbu drugačije. Ljudima je bilo veoma teško objasniti razloge zbog kojih smo napustili vlast. Možda je naša greška bila s aspekta percepcije građana. Zašto smo ulazili pa izlazili iz vlasti. Percepcija je bila loša po nas. Mi smo u vlast ušli da bi odsjekli politiku Milorada Dodika, da bi pokrenuli priču o NATO-u, a aktuelna je bila i reformska agenda. Sada su čak i
stranci digli ruke od toga. S naknadnom pameću možda bih ostao dok se mi njima ne bi popeli na glavu, mislim na ove federalne partnere, ali rezultat bi bio isti.

Jeste li se umorili od politike i d ali ste pomišljali da se u potpunosti povučete?

Umorio sam se od političkih odnosa, koji mi ne leže. Umorio sam se od podmetanja, pljuvanja i iracionalne političke retorike i borbe. Ali nisam se
umorio od onoga u šta vjerujem i nemam pravo stati dok me neko ne zaustavi i to će tako biti. A mogu me zaustaviti ili fizički ili građani na izborima. Želim reći da se nisam umorio od onoga kakvu ja BiH zamišljam i čini mi se da bih sebe izdao kada bih to uradio. Više mi nije bitno šta drugi kažu, već kako se ja osjećam. Da ste me recimo 1993. ili 1994. pitali jesam li se umorio od rata, vjerovatno bih vam odgovorio da jesam, ali postoje stvari i okolnosti koje vas jednostavno tjeraju da idete do kraja. Jer ako posustanete, onda ste se predali.Da sada imate vlast, koje biste odluke ili zakone promijenili, a koje su donesene u prethodne četiri godine?

Nažalost nije bilo mnogo usvojenih zakon aili odluka, ali je bilo politizacije. Recimo akcize mi nismo mogli prihvatiti jer smo znali da će uslijediti lančana reakcija poskupljenja i smatrali smo da će to građani skupo platiti. I vrijeme je pokazalo da smo bili u pravu, ali građani od toga nemaju koristi. Zatim Zakono stečaju je bio katastrofalan, ali smo ga uspjeli oboriti na Ustavnom sudu. Zatim, problem je što Zakon o radu nije mogao ići sam, već u paketu s drugim zakonima. Vlasti zamjeram lošu ekonomsko-socijalnu politiku, jer je to suština uz mnogo pojedinačnih loših odluka poput kupovine zgrada i tako dalje. U suštini u BiH imamo ignorisanje pravnog sistema ove zemlje i to čine institucije. Ne mogu inspektori samo kažnjavati privatni sektor, dok su istovremeno javne kompanije najveći dužnici.
 

Kako bi Vi “odigrali” po pitanju utvrđivanja granice sa Srbijom. Rješenje se ne nazire, a država vodi bitku na dva fronta. Srbija ima određene zahtjeve, na koje će entitet RS lako pristati?

Mislim da je opasan pristup ulaziti u priču o razmjenu teritorija i to ne samo u BiH, već u cijeloj regiji. Generalno kada dirate državnu granicu može doći do velikih problema. Ja nisam za to da se to dira. Priča o granici sa Srbijom traje od kada je završio rat. I dok sam bio ambasador u Srbiji ista je priča bila. Srbija je tražila određene dijelove teritorije BiH, a zauzvrat je nudila određeni dio teritorije kod Bijeljine i dobro je što nismo pristali na to. To što treba olakšati život ljudima na granici ne znači da treba mijenjati teritorij, to se drugačije rješava. Kada je riječ o Drini tu treba apsolutno primjeniti pravilo koje važi u međunarodnom javnom pravu. Pogrešno je što Srbija traži da granicu pomjeri dijelom u bh. teritorij, da bi mogli koristiti u potpunosti hidropotencijale.Kako komentarišete to da se BiH dovodi u situaciju da se poredi s Kosovom, kada je u riječ o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova i eventualne
refleksije na BiH?


O tome nažalost moramo pričati dok postoje snage koje nameću tu temu. I to nije ništa novo, ti planovi o prekrajanju granica su živi veoma dugo. Određeni politički krugovi u Srbiji nikada nisu ni prestali sanjati neku veliku Srbiju. Zbog toga mi u BiH s oprezom moramo sve to posmatrati. Zato nam je važno kako se Srbija ponaša prema svim zemljama regije i iz toga moramo izvući pouku. Ono čega je mene strah je stanje duha u Srbiji, a to je da je to prirodan zahtjev koji Srbija ispostavlja svima u regiji i to će uvijek biti izvor nestabilnosti. Sva ta politika
ipak, mislim da će se obiti o glavu Srbiji. Balkan je uvijek bio dio Evrope i u Evropi vrijede standardi primjenjivi na nas. Uvijek je bolje odabrati taj put, nego put ka istoku ili jugoistoku. Samo nikad ne smijemo dozvoliti da budemo sitan kusur velikih sila. Moramo malo više misliti o svojoj zemlji i moramo biti više bosasnkohercegovački sebični.
 

Često ističete da je za državu najopasnije da u Predsjedništvo BiH uđu Milorad Dodik i Dragan Čović. Je li krajnji domet samo spriječiti neko “zlo” ili neke retrogradne sile i mogu li građani očekivati neki konkretan napredak i iskorak?

Naravno da mogu. Nije vam funkcija u Predsjedništvu samo da zaustavljate nešto, već da pravite nešto koliko možete. Rezultati izbora će najbolje pokazati, ali se dosta stvari može popraviti. Bitno je ko sjedi u Predsjedništvu. Bitno je hoćete li u NATO i EU ili nećete. Bitno je ko predstavlja vani BiH i na kraju je bitno za kakav se koncept BiH zalažete. Hoćete li pristati na diskriminaciju ili ćete promovirati principjednakosti svih građana. Bitno je da li imate ministre u BiH, a rade za interese drugih zemalja. Stvari se mogu gurati naprijed.

Šta je najveća opasnost za BiH u ovom trenutku? Je li to ruski utjecaj ili nešto drugo?

Većina opasnosti za BiH proizilazi iznutra. Jedan dio političara i političkih elita ruši BiH, a sjede u bh. institucijama. To ruši BiH i to je naša osnovna slabost. Da nije toga onda bi se mogli posvetiti utjecajima izvana, pa i ruskom utjecaju. Mi imamo strateško nesnalaženje u Sarajevu kuda ova zemlja treba da ide i kada tome dodate kriminal i korupciju, onda je jasno u kakvoj je situaciji ova država i društvo. Ljudi u ovoj zemlji ostaju bez nade. Naša zemlja mora biti dio EU i NATO-a. Mi ne možemo ovakvi kakvi smo tražiti mane tim organizacijama. Moramo s eotrgnuti od ruskog utjecaja, on se pojačava u BiH. Taj utjecaj se ogleda u svim zemljama regije. Rusija je jednostavno iskoristila prostor koji se napravio na Zapadnom Balkanu. Organizovani su, imaju mnogo novca, imaju prirodni resurs, a to je plin, djeluju obavještajno i sve to govori o ruskoj agresivnosti na Balkanu. Britanci i Nijemci su možda i najsvjesniji takve situacije ovdje. Ipak, mi nemamo aktivnije reakcije ni EU-a i SAD-a.Kada ste zadnji put razgovarali s Draganom Čovićem i kada ste sučelili pozicije koje zastupate?
 

Zadnji put smo razgovarali kada smo imali pregovore o izmjenama Izbornog zakona. To je bila jedina tema, ali se kroz tu temu sve prelamalo o našim različitim konceptima.

Spočitava vam se da niste bili dovoljno aktivni kao zastupnik u državnom parlamentu?

Predlagao sam ja neke zakone, ali u ovom sazivu parlamenta zakon je bio misaona imenica. Mi smo imali Klub DF-a i obaveza kluba je da to radi. Mogao sam i ja istupati, ali je bitno da je klub bio aktivan. Moj politički angažman nije se svodio samo na parlament. Ali želim reći da nisam mogao učestvovati u nekim raspravama u parlamentu. Nisam mogao učestvovati u svađama i pljuvanjima. To mije degutantno i nisam želio podnositi inicijative samo da bih isprovocirao nekog i gdje znam da ništa nema od usvajanja. Nije stvar samo aktivnosti, stvar je
efekata koje postižete.

U posljednje četiri godine u DF-u je bilo turbulentno, mnogi su odlazili i dolazili u stranku. Je li DF “pročistio” svoje redove?

Ne bih ja koristio termin “pročistili”. Bilo je dosta ljudi u DF-u, kao mladoj stranci koji su vidjeli priliku za ličnu afirmaciju. Ljude je teško politički obrazovati. Treba se i u stranci nametnuti, ne meni, već organima stranke. Problem je bio okupiti ljude da timski rade. Kolegijalnost u stranci je veoma bitna. Kada je riječ o kadroviranju najvažnije je naučiti da se ne možete baviti politikom bez politike. Moraš biti prepoznatljiv po ideji za koju se zalažeš, a ne jesi li na listi. Politika tu niti počinje niti završava.

Jeste li nekad nekoga zaposlili ili preporučili da se zaposli samo na osnovu poznanstva ili stranačke povezanosti?

Nisam, ja sam znao moliti da se neki ljudi zaposle, ali u privatnim firmama i to su uglavnom bili teški socijalni slučajevi. I tu nemam baš nekog uspjeha. Nisam čak zaposlio nikog ni od najbliže rodbine, iako me malo ismijavaju malo zbog toga.

Kada ste zadnji put čekali u redu kod ljekara na pregledu u javnoj ustanovi?

Zadnji put zimus i to kada sam dijete vodio na pregled jer smo sumnjali na napad slijepog crijeva.

Jeste li primljeni preko reda?

Ne, ja obično odem sa suprugom pa se ja sklonim, jer mi je neprijatno, naročito kada su djeca u pitanju. Znate kako je to kod nas, zovu vas: “hajte ovamo” i ja se najradije sklonim. Tada se ne mogu pohvaliti situacijom da je sve bilo kako treba, ali moram odati priznanje ljudima koji rade na toj klinici. Osoblje se trudi maksimalno, ali problem je bio što nisu imali čime da pruže medicinsku uslugu, iako se radi o najbanalnijim stvarima. Tužno je to bilo gledati.

Koliko mjesečno trošite na životne namirnice?

To moja supruga vodi, ali ode nekih, ja bih rekao između 900 i 1.000 KM.

Idete li Vi lično nekad u kupovinu?

Idem, kada me žena pošalje…Mi imamo velike obaveze za kredit, ali to je tako kada u ovom zemlji ne možete bez kredita. Imam zaista velika izdvajanja za kredite. Primanja što je žena imala, nema više…

Supruga vam nije zaposlena?

Pa jeste zaposlena, ali nema plaće već dvije godine, tako da možete reći da je nezaposlena…Ali generalno živim dosta bolje nego dosta ljudi. Živim bolje nego moj otac, koji je cijeli život radio, a sada ima neku mizernu penziju.

Za novouspostavljenu voznu putničku liniju Sarajevo-Bihać-Sarajevo, koja predstavlja dio Unske pruge, a kojom saobraća Talgo voz, vlada veliko interesovanje putnika, kažu u JP Željeznice FBiH.

– Da ova linija ima značajan turistički potencijal i da kroz nju i drugi privredni subjekti mogu ostvariti  svoj interes, govori činjenica da se pojedine firme koje organiziraju rafting na rijeci Uni vezuju za dolazak ovog voza u Bihać i odlazak istog. Od 2. jula do 10. augusta, na ovoj relaciji BH Vozom prevezeno je više od 10.000 putnika i Željeznice FBiH su zadovoljne po tom pitanju – kazali su nam u ovom preduzeću.
 

Podsjećaju da je Unska pruga od Bosanskog Novog do Bihaća i Martin Broda, u nadležnost Željeznica FBiH i Željeznica RS, godinama već u funkciji i njome se odvija promet tereta što Željeznicama FBiH donosi određene prihode.

– Zbog neprohodnosti pruge od Martin Broda do Knina (nadležnost Hrvatskih željeznica), onemogućen je pristup roba željezničkim putem prema jadranskim lukama, zbog čega ispaštaju privredni subjekti obje zemalja. Iz ovih razloga, Željeznice FBiH i Željeznice RS pokušavaju sa nadležnim ministarstvima i institucijama u BiH stvoriti preduslove, ali i određenu dozu pritiska na odgovorne nadležne organe da se i ovaj dio pruge revitalizira što prije, na dobrobit privrednih subjekata kako Bosne i Hercegovine tako i susjedne Hrvatske – rekli su nam u JP Željeznice FBiH.

Podsjećamo, nakon 27 godina Željeznice FBiH su ispunile svoj cilj početkom jula – da povežu sve veće bh. gradove u jedinstvenu željezničku putničku mrežu, puštajući u rad voznu liniju Sarajevo-Bihać-Sarajevo.
krupljani.ba


Tokom protesta demobilisanih boraca sa područja Federacije BiH na ulicama Sarajeva napadnut je od strane policije urednik i novinar TV1 Ernad Metaj. Video pogledajte u nastavku:

  tv1.ba
Podsjećamo, borci su blokirali Obalu Kulina bana, nakon čega je došlo do incidenta s policijom. Prema nezvaničnim informacijama, povrijeđeno je i 30 boraca. 

Borci su prvobitno blokirali saobraćajnice pred zgradom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, da bi potom krenuli u šetnju drugom stranom Miljacke i blokirali Obalu Kulina bana. Tu je došlo do incidenta u kojem je policija koristila suzavac.

Policija je okupljenima kazala da je bila primorana upotrijebiti silu, jer su pojedini borci posjedovali metalne šipke. S druge strane, borci koji su razgovarali s reporterima Klix.ba tvrde da nisu došli da bi pravili bilo kakve probleme, odnosno da nisu imali u planu blokirati cestu niti se tuči s policijom.

Podsjećamo, danas je istekao rok koji su borci dali predstavnicima vlasti da zakažu hitnu sjednicu oba Doma Parlamenta FBiH, gdje će se razmatrati samo jedna tačka dnevnog reda - Usaglašavanje amandmana na Zakon o demobilisanim borcima i članovima njihovih porodica.
klix.ba

Demoblisani borci blokirali su glavnu saobraćajnicu u Sarajevu, nakon što su sa protesta ispred zgrade Parlamenta Federacije BiH krenuli glavnom saobraćajnicom.

Potom je na Obali Kulina bana došlo do incidenta između boraca i pripadnika policije. Izbila je velika tuča između grupe demobilisanih boraca i pripadnika specijalne policije.
 


Policija je upravo upotrijebila suzavac protiv grupe učesnika protesta.  Dvojici boraca je pozlilo, a nekoliko pripadnika policije su obliveni krvlju.

 

Protest boraca započeo je u simboličnih pet do 12, a nezadovoljni su zbog neusvajanja Prijedloga zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica.

Podsjetimo, Zastupnički i Dom naroda Parlamenta FBiH usvojili su ovaj zakon, ali u različitim tekstovima.
 

Nakon što su 30. jula usaglašeni stavovi o Zakonu i borci bili zadovoljni, uslijedio je niz sastanaka Komisije za usaglašavanje različito usvojenih tekstova, na kojima, prvo nisu dostavljeni tačni tekstovi usaglašenog zakona, a potom se i odustalo od daljnjeg usaglašavanja. Potom je 17. avgusta odlučeno da zakon ide na ponovnu doradu u Vladu Federacije BiH.

Borci traže objavu jedinstvenog registra boraca, borački dodatak i ukidanje finansiranja boračkih udruženja.
​krupljani.ba

Pometnju u javnosti izazvala je ovih dana informacija da su nadležni u Bosni i Hercegovini sa državnog nivoa i iz entiteta Republika Srpska (RS) u odgovorima na Upitnik Evropske unije dali različite odgovore na pitanje o postojanju Sporazuma o dvojnom državljanstvu Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, piše Radio Slobodna Evropa.

Sporazum o dvojnom državljanstvu između dvije zemlje potpisan je još 2007. godine, a njegova primjena počela je 2012. godine.
 

Ipak, u odgovoru broj 496 u evropskom Upitniku, o postojanju tog sporazuma, naveden je različit odgovor institucija Bosne i Hercegovine i institucija RS-a.

“Ugovor o dvojnom državljanstvu: bh. strana u postupku prihvatanja državljanstva Hrvatske ne zahtijeva odricanje od svog državljanstva, dok Republika Hrvatska ne dozvoljava prijem u svoje državljanstvo bh. državljanima bez odricanjima od državljanstva BiH”, navodi se u odgovoru sa nivoa države, dok se, sa druge strane, u odgovoru koji je napisan u RS-u navodi sljedeće: “Između BiH i Hrvatske nije zaključen bilateralni sporazum vezano za pitanje dvojnog državljanstva što podrazumijeva da ne postoji pravni okvir po kojem bi državljani BiH istovremeno mogli posjedovati državljanstvo Hrvatske”.

No različiti odgovori su, sa jedne strane, pokrenuli pitanje zbog čega u Bosni i Hercegovini nema dovoljno sposobnosti da se čak ni na Upitnik EU daju jasni odgovori oko poznatih stvari, poput međudržavnih sporazuma.

Sa druge strane, načeta je tema o sprovođenju Sporazuma o dvojnom državljanstvu sa Hrvatskom.

U saopštenju Ministarstva civilnih poslova BiH za Radio Slobodna Evropa navodi se da BiH ima potpisane sporazume o dvojnom državljanstvu sa Srbijom, Kraljevinom Švedskom i Hrvatskom. No ni Ministarstvo nije odgovorilo kako je onda moguće da je u Upitniku navedeno da nema sporazuma, niti su saopštili ko je autor odgovora.

“U jednom dijelu odgovora na Upitnik EU u pitanju 496 navedeno je da sporazuma nema. Jasno se da zaključiti da onaj ko je odgovarao ne zna da Sporazum postoji. U odgovoru niko nije kvalifikovao sporazum kao ilegalan. Takva kvalifikacija se pojavila u medijima”, navodi se u saopštenju Ministarstva civilnih poslova BiH.
 

Iz Ministarstva inostranih poslova Hrvatske su Radiju Slobodna Evropa kratko potvrdili postojanje sporazuma te napomenuli da je “navedenim Ugovorom propisan način i postupak stjecanja dvojnog državljanstva ugovornih stranaka”, te da se za više informacija treba obratiti Ministarstvu unutrašnjih poslova Hrvatske.

Bosna i Hercegovina se šaljući različite odgovore Evropskoj uniji pokazala veoma neozbiljnom, mišljenja je politička analitičarka, Tanja Topić.

“Jedna dimenzija je neusaglašenost, nepostojanje konsenzusa političkih aktera oko nekih ključnih pitanja, tako da onda ti odgovori koji nisu usaglašeni, prate, reflektuju tu političku razjedinjenost. A, na drugoj strani, govori se i o jednoj vrsti površnosti, da se u ovom slučaju nisu pročitali na onoj krajnjoj instanci svi odgovori koji su trebali biti objedinjeni i poslani Evropskoj uniji”, ističe Topić.

Postoje i mišljenja da je drugačiji odgovor iz RS-a možda i nastojanje da se pokaže kako Hrvatska primorava građane koji žele da postanu državljani Hrvatske, a nisu Hrvati iz BiH, da se odreknu državljanstva Bosne i Hercegovine.

U članu 2 tog sporazuma navodi se: “Državljanin Bosne i Hercegovine koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Republike Hrvatske na način i u postupku utvrđenom propisima Republike Hrvatske, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Bosne i Hercegovine niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Bosne i Hercegovine”.

“Državljanin Republike Hrvatske koji posjeduje ili je stekao državljanstvo Bosne i Hercegovine na način i u postupku utvrđenom propisima Bosne i Hercegovine, neće kao rezultat ovog posjedovanja ili stjecanja izgubiti državljanstvo Republike Hrvatske niti će se od njega tražiti da podnese zahtjev za prestanak državljanstva Republike Hrvatske”, dodaje se u članu 2 tog sporazuma.
 

U Udruženju radnika i invalida rada izbjeglih iz Hrvatske, pak, ističu da nisu zadovoljni načinom na koji se provodi Sporazum.

“Ako hoće sad da ode u Hrvatsku, on se sad mora ovdje odreći, odjaviti sa državljanstva Bosne i Hercegovine i tamo u Hrvatskoj podnijeti zahtjev i onda još trajno nastanjeni su kao stranci. Pa onda da li će dobiti državljanstvo ili neće, da li će biti odbijen, a ovdje mora da plati 100 KM (oko 50 evra) za odjavu državljanstva”, rekao je predsjednik tog Udruženja Nikola Puzigaća, istakavši da su problemi sa državljanstvom nastajali kada su ljudi poželjeli da se vrate u Hrvatsku, da se prijave na program stambenog zbrinjavanja.

Na zvaničnoj stranici Vlade Hrvatske navodi se da je “zadržavanje stranog državljanstva dopušteno kada se hrvatsko državljanstvo stječe temeljem braka s hrvatskim državljaninom, kada ga stječe iseljenik, njegovi potomci do 3. stupnja srodstva po ravnoj liniji (djeca, unuci, praunuci) i njihovi bračni drugovi, kada je u pitanju stranac čije bi primanje u hrvatsko državljanstvo predstavljalo interes za Hrvatsku i njegovom bračnom drugu, maloljetniku, osobama koje traže ponovni primitak u hrvatsko državljanstvo, pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u inozemstvu”.

Kao razlog za odricanje od stranog državljanstva ističe se kako su “Otpust iz stranog državljanstva obvezne dostaviti osobe koje zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podnose na temelju boravka u Republici Hrvatskoj (redovna naturalizacija) te osobe koje zahtjev podnose na temelju rođenja na području Republike Hrvatske”.

“Mislim da se definitivno otvorio prostor sumnji. Tako da je ono što se, zapravo, ispostavilo kroz ove odgovore, jeste da se ispostavilo veliko i otvoreno pitanje. Ja mogu samo da iznesem jednu vrstu svog stava, da je tužno, recimo, da dobar dio građana BiH sopstvenu državu ne doživljava svojom državom, identifikuje se sa susjednim državama, uzima državljanstvo i sve one benefite koji nose državljanstva tih susjednih zemalja, a sopstvenu državu doživljavaju na neki način kao inostranstvo”, zaključuje Tanja Topić.

U Ministarstvu civilnih poslova BiH ističu kako jedino sporazum sa Srbijom sadrži odredbe o privilegovanom postupku sticanja dvojnog državljanstva država ugovornica.

“Tako je, recimo, sa sticanje prava na apliciranje za sticanje dvojnog državljanstva potreban boravak u trajanju od tri godine u državi čije državljanstvo se stiče. Za osobe koje su u braku sa državljaninom države ugovornice potreban je boravak od jedne godine, a uvažava se i boravak bračnih drugova od jedne godine ostvaren u trećoj državi. Sa ostale dvije države predviđeno je uobičajeno ispunjavanje uslova za sticanje državljanstva države ugovornice”, navodi Ministarstvo.
 

Kada su u pitanju ostala prava, pojašnjavaju iz bh. Ministarstva, ona su regulisana na uobičajeni način u skladu sa principima iz Evropske konvencije o državljanstvu.

“Tako da se dvojni državljani smatraju državljaninom države na čijoj teritoriji borave, vojnu obavezu imaju po prebivalištu, a aktivno i pasivno biračko pravu u skladu sa unutrašnjim zakonodavstvom država ugovornica, a što se tiče konzularne i diplomatske zaštite u trećim državama, uživaće zaštitu ugovorne strane čiju zaštitu zatraže”, ističu u Ministarstvu.

U svakom slučaju, u Evropskoj uniji očekuju pojašnjenje u vezi sa pitanjem broj 496.

U Direkciji za evropske integracije BiH u izjavi za medije, najavili su sastanak radne grupe koja bi usaglasila odgovor na problematično pitanje.

Za sada nije poznato kada bi moglo doći do tog sastanka.
krupljani.ba

NAJNOVIJE VIJESTI

VASA REKLAMA

WEB LINKOVI