BiH

BiH (92)

Ma kako to malo bilo, ipak valja reći: sam podatak da je jedan premijer u državi Bosni i Hercegovini zakazao vanrednu konferenciju za novinare da bi ponudio i vlastita stajališta o aferi u čijem se epicentru našao, korak je od sedam milja.

Iskustvo nas uči da ovdašnji zvaničnici vlast doživljavaju stranačkom prćijom i uobičajeno je da se ne pravdaju nikome, izuzev eventualno partijskim šefovima. Što će reći da je potez Fadila Novalića, iako motiviran očinskom brigom, veliki doprinos suočavanju javnosti i vlasti, no ako ćemo pravo – to je sve veliko što smo od premijera Federacije BiH dobili na prošlonedjeljnoj presici izazvanoj Žurnalovim objelodanjivanjem višemilionskog posla sa trgovinom prostora u nekadašnjoj UNIS-ovoj bazi u Vogošći, piše Vildana Selimbegović u Oslobođenju.
 

Kada se sabere i oduzme ono što je javnosti podastro kolega Avdo Avdić i sve ono što je tim povodom u formi objašnjenja ponudio SDA-ov premijer Novalić pa potom prevede na razumljiv jezik, dobije se zanimljiv uradak na temu kako se sklapaju poslovi u ovovremenskoj BiH – i po babi i po familiji i po ostalim rodbinskim i jaranskim vezama. A sve po zakonu. Dakle…

Naš je federalni premijer posuđen iz svjetske prakse: prvo je bio biznismen pa tek onda postao političar, za razliku od svojih prethodnika koji su unutar politike postali biznismeni. U životu je sve dobio zahvaljujući svome radu, ništa preko veze i nije započeo mandat praznih džepova – naprotiv, čak je i CIN zaključio kako mu se imovina smanjila u mandatu jer su mu i prihodi ofalili. Evo, da mu ne propitujemo biografiju i ne vadimo požutjele papire iz vremena kada je radio za Slovence u okviru CIMOS-a, da mu povjerujemo na riječ: sve je, dakle, onako kako premijer Novalić kaže, uključujući i podatak da je upravo iz njegovog nastupa pred novinarima nedvosmisleno jasno da u njegovom mandatu posao njegove kćerke naprosto cvjeta. Ada Novalić je, ispričao je novinarima njezin otac, suvlasnica firme TMR, koja je u prostoru livnice metala i koja nije na prodaju. “Mi smo tu ušli da bismo ga kupili, a ne da ga prodajemo”, bio je eksplicitan premijer. To njegovo “mi”, odnosi se valjda na suvlasnike TMR-a, među kojima su osim Ade Novalić i Naida Novalić, Azra Novalić, Munir Novalić, ali i prvi premijerovi (dugogodišnji) saradnici – Samir Iskrić, šef kabineta premijera FBiH, te Nermin Džindić, aktuelni ministar za industriju, energetiku i rudarstvo u Vladi Federacije BiH. TMR je osnovan 2008. godine, no još u vrijeme kada je Džindić došao u Vladu FBiH (da zamijeni Demokratsku frontu), ovdašnji su mediji tvrdili kako je posao ove firme naglo procvjetao s početkom Fadilovog mandata. “Dio koji posjeduje TMR neće se prodavati. Jedinu živu proizvodnju ima TMR”, premijerove su rečenice koje govore u prilog razvoja kćerkinih i poslova ostalih suvlasnika. Iz čega ja, kao obični novinar, s radošću zaključujem da će porodica Novalić ipak izaći iz Fadilovog mandata u dobrom plusu i sa živim poslom kojim je i otac zadovoljan. Zato prostor i nije za prodaju.

A ono što jeste na prodaju – i zbog čega je premijer sazvao vanredni pres – i jeste i nije TMR-ovo. Evo kako: TMR je, kao firma, suvlasnik UTL-a, a UTL je zapravo nekadašnja poslovna zona sa ukupnim prostorom od oko 20.000 kvadrata. Što nedvojbeno znači da kada pričamo o UTL-u, pričamo o poslovnom partnerstvu u kojem saučestvuje i TMR, sa svim Novalićima, Iskrićem i Džindićem. Likujući, Fadil je novinarima TMR-ovo suvlasništvo koje (ne) postoji, objasnio ovako: 9. januara ispunjeni su uslovi iz privatizacije, četiri firme suvlasnici UTL-a su uspostavile diobene odnose i dogovorile šta će ko preuzeti i to je sad proces prenosa vlasništva “koji u Sarajevu traje i po dvije godine, a u Tuzli 15 dana”. Prevedeno s Fadilovog na naš jezik: da je UTL u Tuzli, TMR ne bi bio suvlasnik, a pošto je u Sarajevu, formalno-pravno još uvijek jeste. Ali nećemo cjepidlačiti, evo i to ćemo mu halaliti, zamislit ćemo da smo u Tuzli i da TMR zaista ni formalno-pravno nije suvlasnik UTL-a i opet doći do suštinskog problema: ima li iko u ovoj zemlji čiju inteligenciju ne vrijeđa premijerova ljutnja što su novinari razotkrili poslovno-prodajni paket u koji je on zaglibio do laktova?

Na stranu čak i (pre)smiješno objašnjenje kako je od četiri firme koje imaju sporazume o diobama UTL-a, a od kojih je jedna u Beču, druga u Gradačcu, treća u Sarajevu, a četvrta – koja baš nikakve veze s prodajom nema, to jest firma njegove kćeri (ostalih Novalića i pobrojanih suradnika) – ispala najkooperativnija, pa je baš njegova Ada prošetala do UTL-a da pokaže arhitektima i vještacima za procjenu prostor namijenjen za prodaju! Evo, hoću da vjerujem da je naš premijer, sav onako ljubazan i susretljiv, i djecu vaspitao da budu takva i ne želim uopće postavljati pitanje kakvi su to prodavci koji za posao vrijedan 8,5 miliona nisu spremni doći iz Beča, Sarajeva i(li) Gradačca, nego su još nonšalantno zloupotrijebili susretljivost premijerove kćeri Ade da im nosa dokumentaciju i pokazuje (tuđi) prostor, ali zar premijer otac nije ni pomislio da kompletna priča – i bez kćeri Ade – vrišti od sukoba interesa?! Premijer, naime, od početka mandata raspolaže informacijama da BH Pošta – koja je javno preduzeće, znači pod patronatom Vlade na čijem je čelu – treba prostor za Glavni poštanski centar. I sad, kad je došlo do ponuda, odjednom se tu nađe – kao podoban ponuđač – dojučerašnji poslovni partner njegove familije i prvih suradnika?! Zna li naš premijer, tako sklon svjetskoj praksi, šta je povlaštena informacija? Po definiciji – upravo ona koju je on imao! I koja je – šta god on pričao o tome i koliko god mahao papirima – (zlo)upotrijebljena. Ima li iko spreman povjerovati da je UTL posve slučajno poželjan ponuđač prostora?

No, da završimo ovu mučnu priču. Nije Fadil nikako prvi (federalni) premijer koji je mandat iskoristio da postigne sve svoje ciljeve. Možda je prvi koji se time javno pohvalio – onomad za N1, kad je čim je to izgovorio, brže-bolje počeo pričati o dosezima Vlade, a svi koji su ga slušali, baš k’o onda kad je objašnjavao ko su partizani, vrištali od smijeha i konstatirali – hoće jezik pravo. Premijer se javno hvali “podršci privatnom poduzetništvu” kada se dohvati pomoći dijelovima namjenske industrije za koju njegov privatno-poslovni suradnik iskazuje neprimjeren lični interes i dalje vjeruje kako smo svi slijepi kod očiju. Ne, naprosto smo oguglali na premijerstva poduzetničkog tipa i već odavno čekamo zapravo da Federacija jednom dobije premijera čiji će se ciljevi odnositi na svu djecu. A ne samo na vlastitu. Iz novinarske perspektive to izgleda ovako: sve one zloupotrebe, sve licemjerstvo koje gledamo i obznanjujemo, sve one laži, krađe i politička podmetanja kojima se bavimo nerijetko trpe naša djeca. Koju tješimo jednom jedinom rečenicom: radimo to da bi jednog dana svoj djeci u ovoj zemlji bilo bolje. A ne samo premijerskoj.

Piše: Vildana Selimbegović
krupljani.ba

Zajednička komisija Parlamenta FBiH danas će usaglašavati zakon o pravima demobilisanih boraca i pokušati doći do finalnog teksta. 
 
 

Usvojeni amandmani

Uz članove Komisije, predlagače amandmana na zakon i službenike resornog ministarstva, prisustvovat će i predstavnici demobilisanih boraca, koji će, kako su rekli, tražiti da uz zakon ostanu samo borački amandmani, a da se od amandmana SDA i poslanika SDP-a Zukana Heleza odustane. 

- Nećemo dozvoliti da nas prevare. Spremni smo se hvatati i za vratove s njima - poručio je Hamza Krkalić, jedan od predstavnika boraca. 

1

Krkalić: Htjeli su nas prevariti

Demobilisani borci u četvrtak su protestirali pred zgradom Parlamenta FBiH, kada je Dom naroda Parlamenta FBiH usvojio Prijedlog zakona o pravima demobilisanih boraca.

- Pokušali su nas prevariti, usvojiti samo zakon Salke Bukvarevića (ministra za boračka pitanja, op. a.). Na kraju su usvojeni i naši amandmani i možemo biti zadovoljni tim danom - dodao je Krkalić.

On je istakao da borci očekuju da u utorak održe sjednice oba doma Parlamenta FBiH kako bi usaglašeni zakon bio i usvojen, te je stava da je sve moglo biti završeno i ranije. Ako se to ne desi, poručio je da „očekuju haos".

Ipak, zvanično još nijedna sjednica Parlamenta nije zakazana.

Bez pritiska

Na pitanje o tome, dopredsjedavajući Doma naroda FBiH Jasenko Tufekčić (SDA) ističe da mora prvo sjesti Zajednička komisija za usaglašavanje različito usvojenih tekstova zakona i usaglasiti stavove te da ju je i zakazao.

- Ništa se pod pritiskom neće uraditi. Mislim da ćemo doći do rješenja koje će zadovoljiti i borce, i Vladu, i Parlament, rješenja koje je provedivo - dodao je Tufekčić.

Dvije verzije jednog zakona  

Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je zakon o pravima demobilisanih boraca s velikim brojem amandmana koji se međusobno isključuju.

Tako, recimo, amandmani Kluba poslanika SDA, Zukana Heleza te poslanika DF-a Mahira Mešalića, kojem su zapravo borci dali svoje amandmane, predviđaju tri različita načina obračuna boračkog dodatka, što je neprovedivo.

Stoga je Dom naroda u četvrtak svjesno išao na usvajanje drugačijeg teksta zakona, kako bi on mogao ići na usaglašavanje i "peglanje" oprečnih amandmana.
cazin.net


 

Prebacivanje odgovornosti s općine na kanton, s ministarstva na druge sektore nije nimalo povoljna situacija kada je u pitanju status migranata i izbjeglica u Bosni i Hercegovini, rekao je Admir efendija Muhić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Karlovac.

Kaže kako intenzivno prati situaciju s migrantima u Bosni i Hercegovini, a posebno Unsko-sanskom kantonu. Efendija Muhić upućen je u dešavanja s migrantima u BiH s obzirom da se njegova kuća nalazi u Maljevcu, u Hrvatskoj, svega šest kilometara od granice.
 

“Oni su pod otvorenim nebom tamo u Velikoj Kladuši. Skoro je bila kiša koja je poplavila taj dio kojeg nazivaju kamp. To nije kamp. To je obična ledina gdje ima nekoliko šatora, gdje su postavljeni improvizirane WC kabine, tuševi. Djeca se faktički kupaju u blatu, dok se mi svi u svojim kućama lagodno odmaramo i živimo”, navodi efendija Muhić.

Dovezenu hranu i pomoć dijele na ulici

Kaže kako je imao nakanu od koje je odustao da se ne bi iskomplicirala situacija.

“Želio sam da odem i jednu noć noćim s njima u kampu da bih osjetio kako oni svaki dan tu žive. Vjerovatno dolazi do ekscesa, do provala u kuće, nekakvih napada na ljude iz razloga, jer oni, ti ljudi, a masa ih je, nekoliko hiljada nije se kupalo mjesecima. Kada vi ne operete zube nekoliko dana, kada se ne okupate, kada niste s higijenom načisto dolazi do psihičkog puka iznutra, do revolta i njih se mora razumjeti”, poručuje efendija Muhić.

Kaže kako su iz Medžlisa Islamske zajednice Karlovac pomagali i spremni su pomoći, ali kako “ni oni, a ni migranti nemaju adrese na koje bi se oslonili”.

“Oni su legalno u BiH, imaju neke neke azilantske papire, međutim to ne vrijedi preko granice”, kaže efendija Muhić.

Džematlije u Maljevcu s efendijom Muhićem nisu direktno uključeni u dešavanja s migrantima, jer žive s druge strane granice.

“Međutim, mi kao i svaki drugi stanovnik ove planete suosjećamo s tim ljudima, jer ne smijemo zaboraviti činjenicu da je ovo područje gdje smo mi nastanjeni u proteklom periodu, u ratu, stradalo. Isto je izbjeglo s hrvatske strane u Bosnu veliki broj ljudi, a i kada su bila ratna dejstva iz Bosne ljudi su izbjegli za Hrvatsku. To je naša sudbina i mi suosjećamo s tim ljudima. Mi, konkretno u ovom slučaju u Hrvatskoj, njima ne smijemo pomoći, jer bismo došli u sukob sa zakonom. Naime, prekršili bi zakon, jer su oni ilegalno u Hrvatskoj”, naglašava efendija Muhić.

Međutim, kaže, posredstvom Medžlisa Islamske zajednice Karlovac su u više navrata, a posebno u toku ramazana, imali nekoliko akcija gdje su dijelove iftara nosili u Veliku Kladušu.

“Mi se s njima svakodnevno susrećemo, jer je to blizu. Imali smo čak i dva slučaja blokiranja granice, gdje smo mi domaći mještani osjetili prisustvo migranata. Morali smo ići na druge prelaze, nismo mogli koristiti taj prelaz, jer su migranti bili na granici. Mi smo njima nosili hranu i pomoć što se nas tiče, dijelili smo. Ali to smo faktički radili na ulici, jer nemamo institucije kojoj bismo se obratili, s kojom bismo razgovarali. Tako su i druge organizacije”, navodi efendija Muhić.

Upozorava da su migranti i izbjeglice prepušteni sami sebi. Nije to ni općina, nije to ni kanton, kaže, koji o njima posebno vodi brigu, nego je to nevladin sektor koji svakodnevno pomaže.

“Međutim, to nije dugotrajno rješenje. To je kratkotrajno rješenje kada vidiš onoga u potrebi da mu pomogneš. Dakle, privatno mu pomažeš koliko se može i ne daj Bože da se sutra zadesi da sam ja ili neko drugi u takvoj situaciji”, naglašava efendija Muhić.

Helikoptersko lociranje migranata

Ističe kako su svjedoci, s obzirom da žive jako blizu granice s hrvatske strane, da svaku drugu ili treću noć helikopter hrvatske policije nadzire granicu uz pogranični pojas gdje lociraju migrante koji ilegalno prelaze granicu.

“Svaki put mi osjetimo to, jer helikopter nisko leti. Oni njih lociraju. Nekada ih znamo susresti i na ulici gdje stopiraju da ih se preveze. A, nekada se zadese i u unutrašnjosti Hrvatske. Tako se migranti nađu gdje je Generalski Stol, Slunj, Vojinić, Karlovac… Čak kako imamo informacije da neki uspiju preći i hrvatsku i slovensku granicu”, navodi efendija Muhić.

Ističe kako su s migrantima koje sreću u direktnom kontaktu. Komunikaciju s njima, veli, omogućava i to što poznaje malo i arapskog jezika. Kaže da se s njima sporazumjeva čak i na bosanskom jeziku, jer su oni nekoliko mjeseci u BiH gdje su savladali osnove bosanskog jezika.

“To govori u prilog tome koliko su dugo u BiH. Njihov cilj nije BiH ni Hrvatska, nije nikako Balkan. Njihovi su ciljevi zapadne zemlje, Italija, Francuska, Njemačka, Švicarska… Oni nemaju namjeru ostajati tu. Međutim, administrativno granica je tu i s ove strane, u Hrvatsku, ne mogu preći granicu bez valjanog identifikacijskog dokumenta. I oni su s te strane kada se tamo zadese ilegalno u Hrvatskoj”, kaže efendija Muhić.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Karlovac Admir efendija Muhić ističe kako su dobili informaciju da će se uskoro deset migrantskih porodica koji su izrazili želju da ostanu u Hrvatskoj naseliti u Karlovcu. Medžlis Islamske zajednice Karlovac uz posredstvo Ureda Vlade Hrvatske za migrante pomoći će u njihovoj resocijalizaciji, odnosno privikavanju na novu sredinu bilo da se radi o potrebi školovanja ili svakodnevnog života.
krupljani.ba

Supružnici Šehida (71) i Rašid (73) Podžić vratili su se u svoju rodnu Žepu prije osamnaest godina. Iako je prvih godina povratka život bio težak, kažu da se nisu pokajali, jer su na svom, a imanje obrađuju koliko mogu.

Izgradnja kuće

– Ne mogu se požaliti da mi je bilo loše u izbjeglištvu, ali je drugačiji život na svom ognjištu pa makar boravio u šupi, gdje sam proveo prvu godinu povratka do obnove kuće. Tada nas je ovdje bilo malo, ali je Žepa bila veliko gradilište. Holandska organizacija je te godine gradila 40 kuća, a isto toliko jedna njemačka humanitarna organizacija – kazuje Rašid Podžić, jedan od prvih povratnika u Žepu.

STARCI

Šehida i Rašid Podžić: Nema više obilazaka i sijela

Kaže da je bilo problema s izvođačem radova oko izgradnje njegove kuće, tako što se krov morao rušiti i ponovo graditi te zadugo nije uselio u kuću. Sličnih problema imali su i drugi povratnici.
 

Supruga i on žive od poljoprivrede, stočarstva i voćarstva, ali, kako kaže, bez pomoći sinova iz inozemstva ne bi mogli sastaviti kraj s krajem.
Pusto selo

– Iz godine u godinu ovdje je sve manje povratnika. Omladina otišla za poslom, a oni stariji, koji su iznemogli i bolesni, nisu više u stanju obrađivati imanja i odoše u Federaciju kod djece na njegu i liječenje. A selo ostaje pusto. Nema više obilazaka i sijela. Za one koji su ovdje ostali praznik je kad im neko vrata otvori – priča je Šehida.
Jedan proizvodni pogon

Povratnici Žepe ne žale se na infrastrukturu. Svi putevi su asfaltirani. Struja dobra, a vode imaju u izobilju. U Žepi rade jedna fabrika za pakovanje ribe, hotel i restoran na Slapovima. Nova fabrika za otkup ljekobilja, voća i povrća je razmontirana. Teško je ovdje za radnu snagu, jer su mladi davno otišli.
krupljani.ba

Ljubitelji sportske kladionice u Federaciji BiH su samo u prvih šest mjeseci ove godine potrošili više od 130 miliona KM.

Taj iznos je, prema podacima Porezne uprave FBiH, uplaćen na ukupno 2.580 uplatnih mjesta u vlasništvu 13 kladionica u FBiH. S obzirom da postojeći Zakon o igrama na sreću predviđa naknadu za priređivanje igara na sreću klađenja u iznosu od pet posto uplate učesnika, u budžet FBiH je na taj način uplaćeno 6.665.176,29 KM.

Iznos koji ljubitelji igara na sreću potroše na sportsko klađenje mnogo je niži u odnosu na iznos koji se potroši na takozvano RNG klađenje, odnosno klađenje na događaje u kojima se koristi generator slučajnih brojeva te klađenje na snimljene događaje poput utrka konja i pasa. Tako je, primjera radi, u 2017. godini na sportsko klađenje potrošeno 282.766.905,49 KM, dok je na RNG klađenje potrošeno čak 1.355.459.916,80 KM.

Ove uplate se ne oporezuju na isti način kao i sportsko klađenje. Postojećim Zakonom o igrama na sreću je predviđena obaveza plaćanja naknade za postavljanje uređaja za priređivanje klađenja zasnovanog na snimljenim događajima i RNG klađenja. Iznos mjesečne naknade po svakom uplatnom mjestu je 300 KM, a po toj osnovi je u prvih šest mjeseci, prema podacima Porezne uprave FBiH, prikupljeno tek 3.685.580,00 KM.

Zakonom o igrama na sreću se, uz oporezivanje uplate, oporezuje i isplada dobitaka, ali samo onih viših od 100 KM. Takvi dobici čine tek nešto više od deset posto isplaćenih dobitaka.

Tako je u 2017. godini po osnovu dobitaka od igara na sreću isplaćeno 1.427.536.168,55 KM, a na dobitke ispod 100 KM, koji se ne oporezuju, je isplaćeno čak 1.264.460.596,37 KM. S obzirom da nije prihvaćen Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o igrama na sreću, prema kojem bi se oporezivali svi dobici, FBiH je samo u prošloj godini po toj osnovi oštećena za čak 126.446.059 KM.

Oporezivanjem dobitaka iznad 100 KM po stopi od 10 posto je u prvih šest mjeseci ove godine, prema podacima Porezne uprave FBiH, prikupljeno 8.132.838,28 KM. Za pretpostaviti je, iako nismo dobili zvaničnu potvrdu, da ukupan iznos isplaćenih dobitaka ispod 100 KM u prvih šest mjeseci 2018. godine nije niži od 700 miliona KM.
krupljani.ba

Medicinska služba Ureda za hadž Islamske zajednice u BiH i ove će godine biti na usluzi hadžijama da bi bili u mogućnosti obaviti petu islamsku obavezu – hadž.
 

Vođa ljekarskog tima, dr. Mohamad Akram Tamim ističe da se kao i svake godine o zdravlju hadžija brine medicinska služba, odnosno šest mobilnih ekipa (specijalisti urgentne medicine, porodične medicine i hirurzi, medicinski tehničari s kliničkim iskustvom rada s pacijentima u hitnoj pomoći).

- Naša briga o hadžijama počinje od ulaska u avion i tokom boravka u Medini i Meki. I spremni smo odgovoriti zadatku i iznijeti teret odgovornosti. Našim hadžijama smo već dali upute i savjete koji su im neophodni da bi što lakše obavili hadž – kazao je dr. Tamim.

Posebna pažnja im je skrenuta na higijenu vode. Od momenta napuštanja Bosne i Hercegovine trebaju piti samo flaširanu vodu, a u njenom nedostatku, vodu trebaju prokuhavati. Blagoslovljenu Zem-Zem vodu mogu i trebaju piti u željenim količinama.

Također, dr. Tamim upozorava i na ishranu tokom boravka u Meki i Medini, gdje su temperature gotovo uvijek iznad 30 stepeni pa stoga i hrana mora biti prilagođena.

Savjetuje da treba jesti laganu hranu, kupljeno voće i povrće (bogato vitaminom C) dobro oprati, jednom dnevno jesti toplu supu te koristiti sredstva za jačanje imuniteta.

Važno je, također, ne koristiti puno rashladne uređaje, koristiti zaštitu od sunca, pokrivala za glavu da bi se izbjeglo dobivanje sunčanice i nositi komotnu odjeću i obuću.

Prije polaska dr. Tamim savjetuje hadžije da konsultiraju svog ljekara i stomatologa te da urade osnovne nalaze krvi i urina, EKG, internistički i neurološki pregled te da ponesu ljekarske nalaze i lijekove ukoliko postoji neka redovna terapija.

Medicinska ekipa iz BiH osigurala je dovoljne količine svih vrsta lijekova i opreme potrebnih za zbrinjavanje bolesnika u takvim situacijama.

- Raspolažemo dovoljnom količinom lijekova i medicinske opreme neophodnih za medicinsko zbrinjavanje predviđenog broja hadžija. A i bolnice i apoteke Kraljevine Saudijske Arabije su vrhunski opremljene –naglasio je vođa ljekarskog tima, dr. Mohamad Akram Tamim za Fenu.

Iz Bosne i Hercegovine će ove godine petu islamsku dužnost hadž obaviti 1.680 vjernika i oni će u pet aviona 8. 9. i 10. avgusta krenuti iz Sarajeva ka Medini.

Raspodjela novca od akciza, naročito nakon izmjena Zakona o akcizama, kojim su akcize povećane za otprilike 20 feninga po litri goriva, naročito su uzdrmale političko-ekonomske duhove na relaciji RS-FBiH. Premijer FBiH Fadil Novalić ne pristaje na posljednju “privremenu” raspodjelu Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UIO), kojim je FBiH dobila 59 posto od prikupljenog novca, iako je ukupna potrošnja ovog entiteta čak 70 posto u cijeloj državi.

Ministrica finansija FBiH, koja predstavlja ovaj entitet u UO UIO BiH i koja je digla ruku na posljednjoj sjednici i glasala da FBiH dobije 59 posto, RS 39 posto i Brčo Distriktu 2 posto, poručila je da FBiH nije oštećena jer je trenutno priovremeno rješenje jedino neophodno u ovom trenutku. To je opravdala činjenicom između ostalog da je taj taj novac potreban Autocestama FBiH za vraćanje kredita i kamata za prethodna zaduženja.
 

Novalić smatra da je sve urađeno poprilično netransparentno te da nisu jasno precizirani parametri i metodologija raspodjele tog novca.

A sve je krenulo 2009. godine. Tada je uveden član 35. za autoceste i druge ceste. Te godine usvojena je privremena odluka o raspodjeli novca od akciza. Međutim akcize su 2009. iznosile 10 feninga po litri goriva. Od početka 2018. to više nije 10 feninga već ukupno 25 feninga, čime s enameće još veća potreba pravednije raspodjele novca.

“Od 2009. privremenom odlukom, koja nije mogla trajati duže od šest mjeseci, taj prihod raspoređen je na način da 59 posto ide FBiH, 39 posto RS-u i Brčkom dva posto. U tom momentu potrošnja goriva u FBiH je bila 65 posto, i već tad je FBiH bila oštećena za šest posto”, kazao je Novalić.
 

Sada je prema svim analizama potrošnja goriva u FBiH čak 70 posto, a na snazi je još uvijek stari metod raspodjele, kojim RS-u pripada 39 posto prikupljenog novca, iako taj entitet u ukupnoj potrošnji goriva učestvuje čak manje od 30 posto. FBiH je tražila da novom raspodjelom dobije 64 posto prikupljenog novca.

Muhamed Kozadra, jedan od članova UIO BiH izveo je računicu po kojoj Vlada FBiH gubi između 24 i 32 miliona KM, zavisno od metodologije.

Novalić je poručio da će hitno zatražiti analize UIO-a na osnovu čega se entitetima raspoređuje novac. U cijelu priču bit će uključeni i nezavisni revizori, nakon čega bi Vlada FBiH trebala predložiti novi princip raspodjele novca.

Postoji opcija i slanja zahtjeva Sudu BiH kojim bi se tražila privremena mjera za zabranu Odluke o privremenoj raspodjeli novca od akciza.

Upravni odbor UIO-a je na posljednjoj sjednici rasporedio više od 150 miliona KM prikupljenih od februara ove godine, od čega FBiH 59 posto, RS-u 39 posto i Brčko Distriktu dva posto.

klix.ba

Zbog sigurnosnih razloga, obustavljen je saobraćaj na uključenju na autoput A-1 na naplatnom mjestu Lašva, prema Kaknju.
 

Na graničnim prelazima povremeno je pojačan intenzitet saobraćaja, ali zadržavanja trenutno nisu duža od 30 minuta.

Danas se održava Međunarodna auto trka na brdskim stazama na dionici Cazin-Srbljani-Ostrožac. Danas od 08 do 20 sati, saobraćaj je obustavljen i preusmjeren na alternativne pravce.

Zbog izvođenja neophodnih radova na vijaduktu Bojnik, na dionici autoputa A-1 Sarajevo sjever-Lepenica, vozila saobraćaju jednom trakom. Na istoj dionici A-1, zbog sanacije klizišta, saobraćaj je u tunelu Igman kao i na mjestu radova (Ban Brdo), preusmjeren iz vozne u preticajnu traku, dok je na lokalitetu Treševine usporeno saobraćanje. Na dionici A-1 Lepenica-Tarčin, zbog radova na potpornom zidu saobraća se preticajnom trakom, uz ograničenje brzine od 60 km/h.

U toku je redovno održavanje dionice magistralnog puta M-18 Semizovac-Srednje. Na mjestima izvođenja radova saobraća se usporeno, jednom trakom.

Radovi se izvode i na dionici M-18 Olovo-Kladanj (Karaula), zbog čega se saobraća usporeno, naizmjeničnim propuštanjem vozila.

I na ostalim dionicama na kojima se izvode sanacioni radovi, saobraća se sporije uz obavezno poštivanje privremeno postavljene signalizacije.
cazin.net

Danas se u Bosni očekuje umjereno do pretežno oblačno vrijeme. Prije podne, u centralnim i istočnim područjima sa slabom kišom. Tokom dana, nestabilno sa kišom, pljuskovima i grmljavinom.

Nešto manje oblačnosti i sunčanije očekuje se u zapadnim područjima i na jugu. U Hercegovini lokalni pljuskovi i grmljavina se očekuju poslije podne. Vjetar slab sjevernog i sjeverozapadnog smjera.

Jutarnja temperatura od 14 do 20, na jugu od 20 do 23, a najviša dnevna od 26 do 32, na jugu od 29 do 34 stupnja.


 
Srebrenica 23 godine poslije. Oni koji su živjeli u njoj prije i za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu kažu da u njihovim životima nema neke velike razlike.
 
 

I danas je, kažu preživjeli Srebreničani, njihov život jednaka patnja. Žive kako se ko snađe, posla je sve manje, a parola načelnika Općine Srebrenica Mladena Grujičića “Srebrenica – grad za sve narode” je, prema njihovim riječima, sve više daleka od istine.

U gradu koji se u srijedu oprostio od Hatidže Mehmedović, predsjednice Udruženja “Majke Srebrenice”, sreli smo i Vahidina Hadžića, koji je preživio genocid u Srebrenici.

Glad, užas i patnja


U razgovoru sa ekipom Radiosarajevo.ba, Hadžić je detaljno opisao užase, glad, patnje i stradanja kroz koje su Bošnjaci prolazili tog jula 1995. godine.

“Treći dan polaska iz Srebrenice, u mjestu Đulići, zanoćili smo u jednoj kući. Bilo nas je 12, cijelu noć je padala kiša. Ujutro kada smo ustali, vidjeli smo da nas je opkolila Specijalna policija iz Srbije. Zapucali su na nas, ja sam uspio pobjeći, a mog oca i 10 preostalih su uhvatili žive. Ja sam u toj pucnjavi bio ranjen, a njih su negdje oko 8, 8.30 sati pobili na kućnom pragu. Oca su mi zaklali, a preostale ubili, sve sam gledao iz grma u koji sam se zakrio. Kada su sve to završili i otišli, tek predvečer sam izašao iz grmlja i pokupio hranu koja je ostala iza oca i ostalih i nastavio sam dalje put prema Tuzli”, priča Hadžić za Radiosarajevo.ba.

On kaže da se sve to dogodilo 14. jula 1995. godine i da je kroz sat vremena sreo grupu od deset ljudi s kojima je nastavio put prema slobodnoj teritoriji.

“Grupa se iz sata u sat povećavala, a do Tuzle smo išli četiri dana. Do slobodne teritorije nas je došlo oko 130 nas. Na putu do Tuzle imali smo 15 zasjeda, a mnogi su bili ubijeni na tom putu”, dodaje Hadžić.
Posmtrne ostatke oca našao je tek nakon godinu.

“Znao sam gdje je ubijen i sahranio sam ga u Potočarima. Nakon dolaska u Tuzlu prebacio sam se u Živinice i tada su počeli tražiti ljude iz Srebrenice koji znaju za teritorije gdje su se dogodila ubistva. Ja sam se javio i odveo tim Amora Mašovića za nestale do kuće u kojoj su mi ubijen otac i 11 mojih poznanika. Kada smo došli do kućnog praga, tijelo oca mi se već raspalo. Ostale su samo kosti. Sahranio sam ga iste godine”, govori Hadžić, kojem je ubijeno 27 osoba iz uže familije.

Vahidin ima dvoje djece. Radio je u Općini Srebrenica kao vozač, dok nije 2016. godine došlo do promjene vlasti.

“Tada me Mladen Grujičić odmah otjerao s posla. Ja sam prvi Bošnjak koji je ostao bez posla”, dodaje Hadžić.

Kaže da se sada snalazi. Većinom živi od poljoprivrede, ali od toga nema napretka.

“Kiša koja je padala nanijela je mnogo štete ljudima kojisu uzgajali maline i jagode. Teško se danas živi, jer su otkupne cijene pale. Borba je za svaki dan da se preživi”, naglašava Hadžić.

Život u Srebrenici ide dalje, Vahidiin tvrdi da nema problema. Međuljudski odnosi su u gradu u kojem zajedno žive i Bošnjaci i Srbi dobri.

“Ja lično nemam problema. Kada prođem gradom i kada vidim te ljude koji su bili na suprotnoj strani pozdravimo se zdravo za zdravo. I ide svako svojim putem. U gradu sam svaki dan, znamo odigrati i neku fudbalsku utakmicu. Ja neke stvari ne mogu zaboraviti. Ja nisam išao nikoga napasti, već su moje komšije napale moje selo, Potočare. Oni su učinili genocid”, govori Hadžić.

Kaže da i Bošnjaci i Srbi zajedno idu na utakmice i navijaju za Guber, koji se takmiči u Drugoj ligi RS.

“To je moj klub, iz mog grada i radujemo se zajedno svakoj pobjedi. U klubu igraju i Bošnjaci i Srbi, tako je i na tribinama na kojem zajedno navijamo”, dodaje Vahidin.

Mundijal i navijanje za Srbiju i Rusiju

Zanimljivo je bilo tokom proteklog Mundijala u Rusiji. Hadžić kaže da Srbi nikada ne proslavljaju pobjede reprezentacije Bosne i Hercegovine i da skoro svi navijaju za Srbiju. Tako je bilo i za vrijeme Svjetskog prvenstva.

“Svi su se bili pripremili da navijaju za Srbiju, spremili su zastave, željeli su u kolonama proslaviti pobjedu, ali im je to propalo. Srbija je izgubila od Brazila i Švicarske i oba slavlja su im propala. Kasnije su se prebacili navijati za Rusiju, ali ni to nije dugo trajalo, jer su ih izbacili Hrvati, tako da naše komšije nisu imale mnogo sreće na Mundijalu”, naglasio je Vahidin Hadžić, dodajući da je izgubio svaku nadu da će se u Srebrenici bolje i kvalitetnije živjeti.
cazin.net

NAJNOVIJE VIJESTI

VASA REKLAMA

WEB LINKOVI